tag:blogger.com,1999:blog-6442263714768844253.post5694724696508852337..comments2024-03-27T11:31:59.610+02:00Comments on Happy Chez Moi: Boriti se normalnim životomDoroulahttp://www.blogger.com/profile/11668062580617572466noreply@blogger.comBlogger6125tag:blogger.com,1999:blog-6442263714768844253.post-6581157014803412692013-01-07T20:31:22.940+02:002013-01-07T20:31:22.940+02:00Draga, naučila si veliku i značajnu lekciju. Zahva...Draga, naučila si veliku i značajnu lekciju. Zahvalnost je stvar dobrote duše. Loš čovek nikada ni na čemu nije zahvalan.Doroulahttps://www.blogger.com/profile/11668062580617572466noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-6442263714768844253.post-81046014071797445282013-01-07T20:29:54.994+02:002013-01-07T20:29:54.994+02:00Potpuno te razumem. Lepo je to biti toliko saoseća...Potpuno te razumem. Lepo je to biti toliko saosećajan...<br />Yaaaaaay za baku i deku!Doroulahttps://www.blogger.com/profile/11668062580617572466noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-6442263714768844253.post-44260349636676823122013-01-06T14:51:12.115+02:002013-01-06T14:51:12.115+02:00Najvažnija stvar koju sam naučila u 2012. jeste up...Najvažnija stvar koju sam naučila u 2012. jeste upravo zahvalnost.Naučila sam da se radujem onome što imam i da se ne sekiram zbog onoga što nemam. Kad sam počela da učim "zahvalnost" bilo je baš teško i kilavo. Vežbala sam svaki dan. Sad samo krenem da se sa radošću zahvaljujem, ničim izazvana, padne mi na pamet i ne mogu da se zaustavim...Divno.. Ono što hranimo to raste. Ako svoje misli usmerimo na brige i strahove oni će se prirodno uvećavati. Ako misli usmerimo na ono što je lepo i što nas veseli to će se isto tako uvećavati. Zato ja savetujem svakodnevno 15 min zahvalnosti. Deluje! Provereno! Dragananoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-6442263714768844253.post-37050412570809616832013-01-05T12:52:24.687+02:002013-01-05T12:52:24.687+02:00I ja sam od tih koji nemaju nikakvih posebnih želj...I ja sam od tih koji nemaju nikakvih posebnih želja. Zahvalna sam što su svi moji živi i zdravi, od toga mi ništa više ne treba. Kad vidim baku i deku koji su 1925. godište i dalje su zdravi i vitalni, najsrećnija sam na svetu. Razbolim se od tuge kad znam koliko bolesnih ima, posebno dece, a ja ne mogu da učinim ništa da to promenim.anonimna čitateljka blogovahttps://www.blogger.com/profile/04645929827808432491noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-6442263714768844253.post-34001495682734410332013-01-05T11:22:55.550+02:002013-01-05T11:22:55.550+02:00Oooo, divna priča, zaista dirljiva...Srculence mal...Oooo, divna priča, zaista dirljiva...Srculence malo...hvala ti na ovome, Olja.Doroulahttps://www.blogger.com/profile/11668062580617572466noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-6442263714768844253.post-56550813178224201622013-01-04T23:54:54.469+02:002013-01-04T23:54:54.469+02:00Skroz si u pravu! Tek tako s vremena na vreme vidi...Skroz si u pravu! Tek tako s vremena na vreme vidimo koliko toga imamo što uzimamo zdravo za gotovo, a na čemu zapravo imamo biti zahvalni.<br /><br />Tako su sad kod moje ćerkice u predškolskom ukrašavali jelku srculencima i zvezdicama na koje je svako dete ispisalo ili nacrtalo svoje želje. Moje dete npr. nije ništa poželelo - nacrtalo je dugu i leptiriće i reklo da baš nema nekih posebnih želja. Bilo je tu mnogo onih "želim lutku koja govori" i "ja bih novi bejblejd" i sl. I među svim tim željama, našla se jedna koja me je stvarno dirnula u srce - pisalo je "želim da se mama i tata pomire" :(<br />Tada sam shvatila koliko su moja deca srećna.oljanoreply@blogger.com