Wednesday, 26 February 2014

Zbog čega sam napustila Facebook (i zašto se nikada neću vratiti)

Pre nekoliko dana, vođena idejom koja mi se dugo vrtela u glavi, reših da obrišem svoj facebook profil. Ta odluka je donešena krajnje impulsivno, hoću reći da tog dana nisam ustala iz kreveta sa namerom da to učinim. Jednostavno, nešto mi je u meni kliknulo,prelomilo se. Naravno, prvo sam se strašno iznervirala (a, nije prvi put) glupošću, površnošću i zlobom koja postoji na fejsu, a najviše od svega sam bila ljuta na sebe što sam deo toga, makar samo kao posmatrač. Želite da budem iskrena? Onako, BAŠ iskrena? Neće vam se dopasti. A, neće ni meni, međutim osećam da moram to da uradim i inspirišem druge da "krenu mojim putem" i putem mnogih drugih koji su doneli istu odluku.



1. Privatnost Ne znam za vas, ali meni se ne dopada to što Facebook može nesmetano da koristi informacije o meni za svoju korist. Takođe, sa razlogom ste primetili da je mnogo lako deaktivirati profil, ali da je teško potpuno ga obrisati. Deaktiviranjem možete kada god poželite da se ponovo ulogujete na svoj profil, sve vaše fotografije, aplikacije, statusi će ostati netaknuti. Što se tiče brisanja profila, tu stvari počinju da budu malo teže. Najpre ćete morati da skinete sve vaše informacije sa facebooka na vaš kompjuter, a zatim vam facebook  pruža mogućnost da sledećih 14 dana, ukoliko se predomislite možete ponovo ulogovati u svoj profil i time sprečili permanentno brisanje profila. Vidite kako su lukavi? Igrajući na kartu ljudske slabosti, oni dobro znaju da se većina, uglavnom iz dosade i pod pritiskom drugih predomisliti i time ponovo vratiti na facebook. Vi ste od koristi za njih, oni zarađuju na našim informacijama i našim beskrajnim klikanjem na linkove i reklame koji neprestano vrebaju. Ja ne želim biti deo toga. A, vi?




2. Prijatelji.  Zapitala sam se: da li su ljudi koji su mi prijatelji na fejsu zaista prijatelji? Da li zaista želim da vratim u svoj život ljude iz osnove, srednje škole i fakulteta za koje nikada nisam marila, koji mi nikada nisu bili važni? Da li zaista želim da se pretvaram (i da se pretvaraju) kako mi je stalo do njihovog rođendana i do toga koliko su im deca porasla? Ljude koji su mi bitni mogu pozvati telefonom, mogu se videti sa njima preko skype-a, mogu me posetiti tokom leta i biti moji gosti. Moji pravi prijatelji. Ostali su nevažni, njih ne želim u svom životu. Da su mi bitni, verovatno bih se potrudila i pre facebooka da stupim u kontakt sa njima. Tu su takođe ljudi koje sam upoznala preko bloga, čak i facebook-a, koji su divni, kreativni i inspirativni ljudi. To nisu pravi prijatelji, oni kojima čuvaš decu ili zoveš na rođendane i večerinke. Oni ti se neće "naći" kada ti budu potrebni, njima nećeš pozajmiti novac, njih ne možeš pozvati usred noći kada se uplašiš od zemljotresa. Sa njima mogu ostati u kontaktu na neku drugi način koji me neće oduzimati vreme. Facebook mi za to nije potreban, tako da apsolutno ništa ne gubim.


3. Komunikacija. Facebook iako je navodno stvoren kako bi se lako i brzo ostvarila komunikacija među ljudima sasvim ironično čini upravo suprotno. Ljudi nikada nisu bili nedruštveniji i zatvoreniji, nikada usamljeniji niti depresivniji. Zbog facebooka zaboravljamo da koristimo telefon ili mogućnost da se sa nekim "stvarnim" ljudima vidimo i popričamo u četiri oka.  Pisanje po "zidovima" i privatne poruke nikada ne mogu zameniti pravu ljudsku komunikaciju u vidu razgovora i druženja. Ja želim da se skoncentrišem na ovo drugo.

4. Mnogo informacija na jednom mestu. Facebook te ne pušta tako lako da zatvoriš stranicu i kreneš svojim poslom. Dostupne informacije nas prosto zatrpavaju, održavaju nam pažnju, drže nas prikovanima za stolicu sa pogledom uprtim ka ekranu. Slike, statusi, komentari, muzika, igrice, kvizovi. Ponekad su neke informacije isuviše lične, ponekad potresne ili čak krajnje nevažne za nas i naš život. Da li vam to zaista treba? Meni ne.

5. Gubljenje vremena. Facebook oduzima mnogo vremena. Čak i ako ste vi ubeđeni da ne provodite mnogo vremena na njemu, istražite malo vaš "history" na računaru i videćete pravu istinu. I sat vremena u toku dana je mnogo.  Znam kako to počinje: skuvate kafu, ulogujete se na svoj facebook profil kako bi proverili svoje notifikacije, poruke, šta ima novo, da li neko postovao nešto interesantno, ostavite komentar, čekate odgovor, neko vam se obrati u porukama, krenete da četujete i vreme proleti, a toga niste ni svesni. Gubljenje vremena je jedan od  glavnih razloga zbog čega ljudi napuštaju facebook. To isto važi i za mene. Ja ne želim da gubim svoje vreme, želim da ga ispunim lepim i korisnim stvarima. A, vi?

6. Količina gluposti na koju nailazite na fejsu je ogromna. Često se iznerviram idiotskim komentarima drugih, pa se razočaram u ljudsku sposobnost da razume najprostije i najlogičnije stvari. Površnost, poziranje, glumatanje, privlačenje pažnje. Beskrajne, prazne diskusije, kompleksi sve vrste, psihički problemi. Brisanjem profila sam  koliko-toliko sebe poštedela nepotrebnog nerviranja.




7. Neminovno upoređivanje. Retko ko može da se pohvali time kako nikada sebe nije upoređivao sa drugima. Primećujete da su skoro svi na fejsu srećni, doterani, nasmejani, uspešni, vode savršene živote, deca su im slatka i talentovana, domovi lepi, čisti i sređeni, često putuju o čemu svedoče neverovatno lepe fotografije i cvrkutavi statusi. Istraživanja pokazuju da je facebook zaslužan za opadanje nivoa samopouzdanja kod ljudi, naročito kod tinejdžera i...žena. I ma koliko da je ona zadovoljna svojim životom, u nekom trenutku sve ono namešteno, lepo i savršeno što vidi na facebook-u počne da joj smeta i krene da utiče na njeno samopouzdanje. Zapita se: zašto moj život nije takav?  Krene da smeta tuđi uspeh, naročito ako se ne osećamo dovoljno uspešnima, smeta tuđi savršeni brak, naročito ako je naš poljuljan, smetaju tuđa wunder-deca naročito onda kada naša jedva uspevaju da savladaju osnovno gradivo u školi. Upoređivanje sa drugima oduzima svu radost iz života. Facebook oduzima radost iz života.

3. Stres. Da, dobro ste čuli. Facebook unosi dodatan stres u naš život. Hoće li mi lajkovati status i fotografije? Kako će ljudi reagovati na neki moj škakljivi komentar? Onda onaj dobro poznati rast pritiska kada se neko ne složi sa vama ili vas uvredi ili prolupa neku neverovatnu glupost. Onda ona dobra stara metoda blokiranja ljudi koji nas nerviraju. Kome to treba? Ako uspevate da hladne glave i bez nerviranja koristite facebook onda ste vi moj idol. Ja u tome ne uspevam i...naravno, ne želim sebe da izlažem dodatnom, nepotrebnom stresu. Ukoliko ste i vi osoba koja lako plane i koja je  netolerantna na ljudsku glupost, možda facebook nije za vas. Dovoljno gluposti ima u "stvarnom" životu.


Nedelju dana je prošlo otkad sam obrisala svoj profil. Znam da mi nećete verovati, ali ni u jednom trenutku mi nije nedostajao. Trenutak kada sam pritisla "delete profile" je bio propraćen neverovatnim osećajem slobode, sreće i olakšanja. Dani su mi 100 % ispunjeni. Više sam napolju, više se družim sa ljudima, pričam telefonom (što do sada skoro nikada nisam radila),  stižem da više stvari u toku dana obavim. Mirnija sam, skoncentrisana, srećnija, zadovoljnija sobom. Nemam sa kim da se uporedim. Primećujem veći sjaj i konfete u mom životu, imam više razloga da se radujem i uživam. Sve nekako ima...smisla. Ponosna sam na sebe i sebi čestitam na tome što sam se oslobodila stega fejsbuka. Svoje slobodne vreme ulažem u svoju budućnost- ovih dana sam se bacila na učenje (o tome ću neki drugi put) i jako mi je lepo. Sećate se moje večite želje da budem prisutna, da živim u trenutku, sada i ovde? Korak po korak, stižem ka tom cilju, blizu sam...tu sam...

Ako ste  vi jedna od onih osoba koja vam facebook budi napomenuta osećanja: stres, nisko samopouzdanje, nerviranje, ukoliko osećate da gubite isuviše vremena na njemu, ukoliko želite da naučite da živite u ovom trenutku, dublje i smisaonije, onda je brisanje vašeg profila i napuštanje facebook-a prava odluka za vas. Svesna sam da nisu svi spremni na takav korak i da nekima možda to uopšte nije ni potrebno. Zađite duboko u sebe, postavite sebi važna pitanja vezana za vreme koje provodite na ovom sajtu i donesite ispravnu odluku. Ja se nikada neću pokajati. U to sam sasvim sigurna. Srećno.

Thursday, 20 February 2014

Srećni četvrtak

Šta će nam magija i čarolija kada imamo sunce? Divno, blještavo sunce koje ulepšava dan i popravlja raspoloženje! Ne sećam se kada sam se poslednji put probudila tako raspoložena i orna, prosto sam hitala u susret novom danu, puna planova i želja.

~ Danas je u Grčkoj Tsiknopemdi (Τσικνοπέμπτη), "Dan mesa" iliti "Dan roštilja" koji se slavi svakog četvrtka pred Veliki Uskršnji Post u okviru  velikog Karnevala koji se održava širom Grčke.
A, kako to izgleda? Ako krenete ulicama našeg malog gradića ispred gotovo svake radnje ili lokala (naročito mesara i pečenjara) videćete raspaljene roštilje na kojim se polako peče neko sveže mesce, toči se vino i tsipuro (grčko rakija), a o mirisima da vam ne pričam.  U pozadini se čuje neko zavijanje sa radija, uz vino i meso sasvim prihvatljivo. Čak se i po školama dele suvlaki deci, eto toliko ozbiljno se shvata današnji dan.

~ Evo i jednog intervjua koji sam dala za sajt MAMIN SVET. Baš me zanima vaše mišljenje.

~ Jeste li probali Letnji kolač usred zime? Mnoge čitatljke su mi se javile rekavši mi da im se jako dopao. Ja sam ga danas ponovo napravila kako bih ga odnela kod prijatelja da se zasladimo posle roštiljanja. Kao dodatak ulupala sam (ne mnogo čvrsto) slatku pavlaku  i u nju narendala malo korice od limuna. Mnjac.

~ Juče sam kod frizerke zakazala šišanciju za sledeću nedelju. Rekla sam joj za moj plan da pustim moju kosu da izraste, onako prilično nesigurna joj se "požalila" na sede na šta je ona reagovala vrlo pozitivno, čak smatra da je to dobra ideja. Ko bi rekao!

~ Često sam impulsivna kada su moje reakcije u pitanju, ali kada su u pitanju neki potezi ili odluke, e tu umem da analiziram i odlažem stvari do besvest. Juče sam obrisala svoj facebook profil. Napokon. O tome već duže vreme razmišljam. Do sada nisam imala ni srca ni želje da to učinim, a onda sam jednostavno osetila da je došlo vreme.  Zašto? O tome ću drugi put. A, kako sam se osećala? Hmmm, osetila sam nalet sreće, slobode, uzbuđenja-sve ono što nisam očekivala. Facebook je isuviše dugo bio deo mog života, ali u suštini ničim ga nije obogatio. Svi oni koji iz nekog razloga žele da ostanu u kontaktu sa mnom to mogu činiti preko ovog bloga i moje e-mail adrese. Sada se mogu više posvetiti nekim važnim stvarima. Pisaću više o facebook-u i mojoj odluci u nekom od narednih postova.


LinkWithin

Related Posts with Thumbnails