Tuesday 20 April 2010

Ponosna majka i domaćica! Da, to sam ja!

Na spomen reči "domaćica", a dodajte na to i reč "majka" u ljudima se uglavnom javlja sledeća slika- neuredna i zapuštena žena u ishabanom i ružnom šlafroku, sa dosta viška kilograma koje je dobila konstantnim grickanjem preostale hrane, neutešno i praznim pogledom bulji u TV, plače nad svojim neispunjenim i nesrećnim životom, sanja o drugačijem životu, i proklinje dan kada je stala pred oltar i rešila da se uda i brine o kući i deci.
Zar to nije otprilike ono kako se ta žena, koja je samovoljno rešila da se posveti porodici, predstavlja već unazad puno godina najviše preko televizijskih serija i filmova, raznoraznih knjiga i članaka u časopisima za žene. Takva žena se predstavlja kao žrtva sopstvenog izbora koja je u konstantnom haosu, neorganizovana je, nema vremena za sebe, njen intimni  život ne postoji, neprivlačna je, nesrećna i izgubljena. Usled tolikog omalovažavanja, žene koje su na početku bile sigurne u ispravnost svog izbora, pod pritiskom okoline i medija prosto osećaju da njihov izbor nije ispravan, da manje vrede od drugih. Život prolazi pored njih i u to okolina želi stalno da ie ubedi koristeći kao argument mišljenje da je uloga majke i supruge ženi nametuta od strane religije i muškaraca. Kao da to nije dovoljno, nego se još i vrši  nemilosrdna kampanja protiv ženinog "največeg neprijatelja", "opresora", "gušioca kreativnosti i napretka u društvu", sve pod izgovorom borbe za "slobodu i prava žene" i njeno pravo na "zanimljiv i ISPUNJEN život". Ko bi rekao da će najveća moguća privilegija data ženi, najveće poklon i nagrada- MATERINSTVO, biti razlog tako dubokog osećanja opresije i nesreće. Nije ni čudo što se danas mlade žene plaše rađanja dece i obaveza koje dolaze sa njim. Tu je i strepnja od promena koje nastupaju u njenom privatnom i profesionalnom životu.

Žena domaćica i majka se u današnjem društvu naziva "zatucanom", "robinjom", "debelom kravom", "parazitom", a njenu treću, četvrtu, petu trudnoću ljudi komentarišu rečima "bolje malo više gledajte TV umesto da....", "jeste li vi čuli za kontracepciju?","pa, vi ste obrazovani ljudi!", "a, šta će ti TO treće?", a ima tu i onog lažnog saosećanja tipa " jadnice..." popraćen pogledom sažaljenja i unutrašnjeg "Hvala Bogu, nisam u njenoj koži.....". Zaista, da li ljudi STVARNO misle da su te žene silovane od strane muževa ili da u najboljem slučaju "ne znaju kako se prave deca"? Ako žena reši da zapostavi karijeru i posveti se brizi o deci, mužu, domaćinstvu, miru i prosperitetu porodice na drugom, suštinskom,a ne materijalnom nivou, ona je automatski okarakterisana kao "lenja" i za nju se kaže da "ona ne želi da radi"! Lično sam doživela komentar tipa "kako ti nije dosadno"? Hajde da opišem jedna tipičan dan žene koja je SAMOVOLJNO odlučila da bude majka i domaćica. Ja jesam domaćica, jesam majka. Moj dan je ispunjen obavezama vezanim za moju decu, koje nisam htela da ustupim (a, mogla sam), babama, dedama, dadiljama, a još manje vaspitačicama i obdaništima. Moj dan je ispunjen flašicama za mleko, igračkama, slikovnicama,pelenama, bojicama, kuvanjem, čiščenjem, pranjem sudova i veša, igranjem,učenjem i podučavanjem, stavljanjem DVD-a sa crtaćima, čiščenjem i pranjem jagoda, serviranjem sladoleda,šetnjom,hranjenjem,uspavljivanjem, čitanjem bajki, pokušajima da budem prijatna uteha i prijatelj mužu posle njegovog napornog i teškog dana. Na iznenađenje mnogih ti poslovi u meni ne izazivaju nesreću, nezadovoljstvo, neispunjenje. Odsustvo od kuće i ideja o celom danu provedenom bez moje dece, u ime mog "ličnog napredka i emancipacije" mi je krajnje odbojna i u meni izaziva ogroman osećaj tuge. Ne nosim "korporacijsko" žensko odelo i visoke potpetice, nemam svoju kancelariju ni laptop, na jurim od jutra do sutra na sastanke, seminare i poslovne ručkove, ali takođe- ne nosim šlafrok,kosa mi nije u viklerima, ne gledam serije, redovno čupam obrve i depiliram noge, mirišem na novi Nina Ricci, pazim šta jedem, pokušavam da vežbam na stepper-u, nalazim vremena za prijatelje, za čitanje, za pisanje, gledam History Channel, volim zanimljive dokumentarce i dobar film, ceo dan sam na nogama, kuća mi blista i miriše na ukusno jelo i kolače, deca su zbrinuta i srećna, muž takođe (barem se tako nadam)... i JESAM "samo" domaćica, ja JESAM "samo" majka!!!!! Dosadno? Oh, no sir, meni nije dosadno, a još manje sam DOSADNA!!!!
Ponosna majka i domaćica! Da, to sam ja!I neću se izvinjavati zbog toga. Ne dozvoljavam da neko omalovažava najznačajniji posao na svetu, poziv koji vredi više od najbolje karijere na svetu, novca ili slave. Posao koji je težak, pun žrtve i odricanja, ali nagrade i zadovoljstva se ne mogu izmeriti ni jednim bankovnim računom. Zar život u kancelariji pred kompjuterom može da pruži više nagrada i veće ispunjenje od mog prisustva u svakom trenutku života moje dece?

Zar je slušanje naređenja šefa i ugađanja NJEMU izraz moje "emancipacije"? Zar je to bolje od ugađanja mome mužu, od negovanja toplog, čistog i mirnog doma, svijanja gnezda za moje najmilije? Da, da, da, tu sada ide argument koji se odnosi na finansije, na to "kako su deca i život skupi"? Život jeste skup, ali su i naše potrebe veštačke, nerealne i zaista, možemo živeti sa mnogo manje. Nemojte me shvatiti pogrešno, svesna sam kolike su plate, znam da jedna plata nije dovoljna, potpuno sam svesna koliko se teško živi, a da ne pričam o samohranim majkama i o ženama koje su udate za totalne gubitnike i lenčuge. Njima skidam kapu.
Mislim da se možda nismo razumeli. Ove moje reči su odraz besa, mada je to isuviše jak izraz, bolje reći, su odraz osećanja nanete nepravde i diskriminacije prema ženama koje su rešene da vode život koji je određen nekim drugim načelima i pravilima, koja potiču od Boga,a što je nešto što je mnogima nerazumljivo i strano.
Ovo je odraz negodovanja usled neumesnih i nevaspitanih komentara onih koji nisu doživeli isti tretman zbog NJIHOVOG načina života od strane onih žena koje tako nemilosrdno omalovažavaju, umesto da ih UVAŽAVAJU.
Ne očekujem da neko razume mene, kao što ja ne razumem strahove i stremljenje nekih žena da se "oslobode okova braka i dece". Ono što je za nekog "povratak starim vrednostima", za drugog je "unazađivanje". Ono što je za nekog "skromnost", za drugog je "totalno OUT".Ono što je za nekoga pakao, za drugog je raj.

10 comments:

  1. Malo je reci da sam u istoj situaciji kao i TI Dora..milion puta cula to sto si i sama napisala..nekada je bolelo..neka je bilo strasno da sam i plakala..ali sada ...gledajuci unazad vidim da nijedan trenutak koji sam provela,dala uz osmeh..mojoj porodici, mom malom carstvu , nije uzaludan..imam uspesnog supruga....jako dobrog djaka..sina...sa kojim se ponosim...sredjenu porodicu..da manje para ali i manje prohteva..dosta parfeama i osmeha...
    Hvala Ti DORA na ovom lepom blogu...VREDAN JE !
    KISS

    ReplyDelete
  2. Draga drugarice Dora,
    U ovim redovima se vidi tvoj bes zbog nanete uvrede tebi kao ŽENI (majci, supruzi, osećajnom biću, nežnijem od suprotnog pola, kreativnoj, romantičnoj, lepoj, iznad svega inteligentnoj osobi, i da ne nabrajam više zvučaće nerealno, iako ja lično verujem u svaku reč kojom sam te opisala!!).
    E sada, molim te!!, ne obaziri se na razne neprikladne reči, bezobrazne opaske i zajedljive komentare,(znam da je teško ali potrudi se, vredeće) to samo ljubomorna žena (koja očigledno nema snage da se nosi sa obavezama u kojima ti uživaš) može da ti kaže!
    Od kako sam ja postala majka i supruga, a to je od relativno skoro, borim se sa raznim komentarima i razočarenjima. Ali, rešila sam da ne dozvolim da me pogađaju stvari koje mi dolaze od ljudi koji očigledno ne zaslužuju mene za prijatelja. U stvari, hvala tim ljudima koji mi olakšavaju time što mi direktno poručuju "ja nisam tvoj prijatelj"!! Tada sam rešila i da malo rigorozije biram "prijatelje"! Možeš i videti na fb profilu moj bes i razočarenje od pre par dana.
    Ali, da pređem na nešto drugo..
    Pre izvesnog vremena sam razmišljala o pojmu domaćica i shvatila da ja u stvari i želim da se BAVIM svojom porodicom a ne zarađivanjem novca nekom novopečenom privatniku-popularno-gazdi! Eventualno da završim i ovaj fax koji sam stopirala zbog bebe i zaposlim se u nekoj školici... Ako ne, meni će sigurna sam prelepo da stoji epitet DOMAĆICA koji ja već sada sa ponosom nosim (mada ga još uvek nisam skroz zaslužila;)ali nema veze). Domaćica Đurđija će ako treba od kuće da privređuje, da slika i prodaje... zdravlje Bože!
    Zaista mi je žao što te je to toliko pogodilo, razumem taj osećaj. Znaš šta ja pričam vrlo često ljudima koji nam dolaze u goste!? - "Postala sam vrsna domaćica :)!!"
    Kome se ne sviđa moja nova uloga u ovom životu, najbolje da i ne posećuje predstave na kojima ja igram glavnu ulogu :)
    Glavu gore i ponosno uživaj u svom životu! I izvini što moj komentar pretenduje d bude duži od tvog bloga!
    Ljub!<3

    ReplyDelete
  3. Draga, Đurđiija, hvala na lepim rečima. Mislim da je dugo u meni stanovao taj bes i razočarenje koji je morao da izađe putem mog pisanja, jer na žalost, do sada je ta frustracija nalazila ventil kroz moje nezadovoljstvo sa samom sobom i to samo zato što sam isuviše osetljiva na tuđe komentare i nisam shvatala da tuđa očekivanja i shvatanja nisu MOJ putokaz kroz život. Kada sam napokon pažljivo saslušala moje srce, desilo se neminovno- prestala sam da brinem šta drugi misle, a samopouzdanje u ispravnost mog izbora je napokon prevladalo. Tvoj komentar mi je pružio još veću hrabrost i inspiraciju. Veliki kiss tebi i tvojoj porodici.

    ReplyDelete
  4. Draga Doroula i ostale domacice,citajuci vase blogove-utesila sam se.Poticem iz porodice u kojoj se radilo(firma),zurilo i trcalo.Retko smo razgovarali.Sa mamom i dan danas nemam razvijen prijateljski odnos jer ona od posla i obaveza nije stizala meni i bratu da se posveti.Udala sam se u mesto gde se bavi poljoprivredom,zene uglavnom ne rade mada mi je svekrva izuzetno vredna zena(zivimo sa njom).Ja i suprug imamo privatnu firmu(radionica) u kojoj uglavnom on provodi vreme(muski posao).Moj dan je kao i tvoj.Decu ispratim u skolu,popijem kafu i "navalim" na brisanje,rucak....Hobi mi je vez na platnu,svadbarski peskiri,heklanje.Kad je lepo vreme setnja po Fruskoj gori.
    Drago mi je da sam pronasla tvoj blog sa pregrst saveta i ideja.
    Razmisljam da napravim i ja svoj....

    ReplyDelete
    Replies
    1. Draga Snežana, jako mi je drago i hvala ti na tako lepim rečima. Ja se stalno "hvalim" kako sam domaćica, nije me sramota niti se osećam manje vrednom. Naprotiv. Šta god radile moramo uvek da budemo ponosne na to. Uvek. Meni tvoj život zvuči bajno- vez, heklanje (stvari koje nikada nisam naučila, a tako bih silno volela), pa ta šetnja po lepotama Fruške gore. Od srca ti hvala još jednom. Samo napred sa pisanjem bloga. Obavezno javi kada kreneš! Najtopliji pozdrav!

      Delete
  5. Jao divan tekst.Slučajno sam naletela na tvoj blog pre par dana i sad iščitavam i pronalazim sebe u njemu.Doduše ja pored supruga i dve ćerke radim ali sam i DOMAĆICA.Samo mogu da ti pozavidim na vremenu koje imaš jer ja sve poslove u kući obavljam sama i pored posla.Sve je stvar organizacije.Pored svega stižem da čitam održavam dvorište,moje cveće je moj mali raj,kuvam svaki dan,mesim,pravim kolače...

    ReplyDelete
  6. Hmm, pa vidiš mislim da je to najveća zabluda- to da ja imam vremena i da imaju na čemu da mi zavide druge žene. Naprotiv, vremena nemam, jer pomoći oko dece nemam uopšte, od prvog dana njihovog rođenja. Roditelji mi žive u Srbiji, a svekar i svekrva u drugom gradu, muž je retko kod kuće, ima jako zahtevan i naporan posao. U neku ruku, ja drugi izbor nemam, jer za mene nema posla, iako sam fakultetski obrazovana i pričam pet jezika. Jedino mogu raditi popodne u nekoj privatnoj školici, međutim onda bih morala plaćati ženu što ne mogu sebi priuštiti. Muž radi i ujutru i popodne. Ja ih vodim u školu, uzimam iz škole, ja idem u kupovinu, ja kuvam, čistim, perem, vodim na treninge, razne druge aktivnosti,ja plaćam račune, i plus mi uvaljuju tuđu decu, jer zaboga "ja ne radim, pa imam vremena" za to. Ljudi su bezobrazni, naročito majke. Naravno, otkačila sam takve pijavice, jer sam mnogo umornija od njih, a o tome koliko su sređenije, doteranije od mene da ne govorim. Otići na kafu, šetnju ili večeru sa mužem je luksuz. To se dešava samo onda kada mi je tu majka u poseti, što se dešava jednom godišnje. Ono što je najvažnije je to da mi ne smeta da sam domaćica, samo mi smeta to što ljudi misle da zato što nisam nezaposlena da sam besposlena. Imam komšiku koja se stalno nešto upoređuje sa mnom: "znaš, ja RADIM, meni je teže", stalno mi govori. Da, ona radi, u međuvremenu neko drugi joj odvede decu u školu, uzme iz škole, skuva joj ručak, nahrani decu i stavi na spavanje , jer će ona zaboga doći "umorna sa posla". Po ceo dan histeriše i dere se na decu, svađa se sa mužem, a meni kaže "Blago tebi, tebi je lako, imaš devojčice". Plus, ima muža koji ima "normalan" posao od 8-15h koji je ceo dan sa njom kući, uključujući baku, deku i tetku koji žive u istoj kući. Moj muž je toliko retko sa nama, da nam je vikend (ukoliko je uopšte slobodan) kao praznik. jer možemo nekih 2-3 sata da provedemo sa njim. Sve je to relativno.
    Ipak, moja deca su lepo vaspitana, starija sa 9 godina govori engleski, grčki i srpski (ja je podučavam), a mlađu sada takođe učim oba jezika pored grčkog (ona ima 4 godina), starija mi je najbolji đak, atletičarka koja obećava, talenat je za muziku. Neću da budem lažno skromna, ali sve to pripisujem sebi i vremenu koje posvećujem deci: voditi kćer na treninge, da ih podučavam, da im čitam, da ih učim lepom ponašanju. Sve je to POSAO, koji ja shvatam veoma ozbiljno, kao pravu karijeru. Nemam platu, ali time štedim novac (ne plaćam dadilje niti privatne časove što većina u Grčkoj radi), ne trošim novac na sebe, nemam sklonosti ka rasipanju i luksuzu, ne izlazim, ne skitam, nemam poroke.
    Mnogo sam ponosna na svoj izbor, na moju porodicu i na sve ono što sam stvorila. Nema posla ni karijere na ovom svetu koji su mi važniji od njih. Domaćice treba da budu ponosne na ono što rade, a žene treba napokon da prestanu da se osuđuju i upoređuju. Ovoj mojoj komšiki još uvek nisam uspela da začepim usta, ali spremam se, jer mi se više popela na glavu! Mislim da razumeš.
    Hvala na lepim rečima, baš mi je drago što ti se sviđa moj blog. Nadam se da ćemo nastaviti da se "družimo". Pozdrav!!!!!

    ReplyDelete
  7. Divan ti je blog i sve teme su mi bliske jer sam i ja majka troje dece svojevoljno,, samo domaćica '',,po struci dipl.ekonomista.Često sam slušala pitanje kako mi nije dosadno,zar mi nije žao što mi propada trud zbog fakulteta i tako to,čak sam se i sama to na trenutke pitala nekada davno ali onaj osećaj svrsishodnosti koji osećam kada sam sa svojom decom je uvek merilo da sam dobro izabrala i još uvek biram iako su mi deca sada ,,velika''(20,16,14)ali sada sam im potrebna kao neka stabilnost u njihovom nemirnom teen svetu koja uvek ima vremena da ih saslušam ili još i više oslišnem ono što ne pričaju.Zato smatram da su žene koje ne rade zaista privilegovane u odnosu na one koje rade i mada će zvučati radikalno ,osim u ekstremnim slučajevima smatram da svaka žena može da donese tu odluku po cenu skromnijeg života ako treba ,ali je potrebno da definiše prioritete.I u vezi tvog teksta o ženstvenim ženama,moja su iskustva da kad god ne težim toj mirnoj staloženoj i mudroj ženi,već se ponašam suprotno makar i nešto dobro uradila ,moj unutrašnji kompas ,osećanja mi govore da sam na pogrešnom putu,i da su rezultati često manje bitni od načina na koji se do njih dolazi.Veliki pozdrav i zahvalnost na ovom blogu

    ReplyDelete
    Replies
    1. Draga Mina, hvala na tako divnim rečima podrške. Apsolutno se slažem sa tobom. Sve najlepše tebi i tvojoj porodici!
      Dora

      Delete

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails