Thursday 6 May 2010

Izgubljena ženstvenost

Volim moje džins pantalone. Dajte mi farmerice u svim bojama, krojevima i modelima i ja ću ih sa zadovoljstvom nositi! To isto važi i za patike. Zamislite da jedna žena od skoro 34 godine čežnjivo i sa neznatnom dozom zavisti gleda u petnaestogodišnje devojčice i njihove starke-patike i uporno ih merka po izlozima rešena da se počasti jednim parom te obuće. Ako ništa drugo, to pokazuje da sam žena koja voli jednostavnost, udobnost i koja je u duši mlađa nego što to pokazuju njene godine (koje inače ne krije). Međutim, nedavno u meni se javila jedna želja, inspirisana mladim devojkama koje su osnovale sajt u kome pokušavaju da promovišu povratak ženstvenosti, u svakom njegovom smislu, u oblačenju i negovanju ženstvenih osobina. Postavile su izazov ženama i devojkama da pokušaju da nose samo i SAMO haljine ili suknje tokom jedne cele nedelje.
Suvišno je reći da sam izdržala samo jedan dan, ali dok je trajalo, zapazila sam velike promene kako u mom ophođenju prema drugima, tako i načinu na kome se sam se kretala. Moj glas je postao nežniji, a pokreti mekši. Naravno, moj jedini problem sa suknjama i haljinama leži u činjenici da negujem dugogodišnju "ljubav" sa svim vrstama hulahopkama i najlon čarapama koja se može jedino opisati rečima- ELIMINISATI NAJLONSKOG NEPRIJATELJA ...SADA! Inače, ženstven način odevanja mi ni malo ne bi smetao da ne postoji ta mala, dosadna, stvar od termoplastičnog, svilenkastog materijala koja stoji između mene i mojih haljina. Zato reših da sačekam leto....
Da ne bi sve ovo zvučalo suviše površno, plitko i glupo, dodajem i saznanje i svest da ženstvena garderoba nije preduslov za "ženstvenost", već se ona dopunjuje onim što je unutar te žene, njen karakter, njeno srce.
Zaista mi smeta kada vidim da se u današnje vreme "seksi izgled" žene poistovećuje sa "ženstvenim" tj. da se te dve stvari se smatraju istovetnim.
Hajde da pogledamo koje su definicije ovih reči:

~ "seksi" žena je ona koja zrači seksualnošću, glamurozna, seksualno privlačna, uzbudljiva.

~ "ženstvena" je ona koja poseduje osobine karakteristične za žene ili devojke: nežnost, slabost, delikatnost, skromnost.

U mojim tinejdžerskim godinama i dvadesetim, negovala sam divljenje prema ženama koje su bile moja totalna suprotnost. Naime, kreativnost i ideje mi nikada nisu bile u manjku, ali ono što nikako nisam posedovala su borbenost, sposobnost "da se guram", ambicioznost i energija. Žene glasne, jasne, žene "zmajevi", sposobne da ostvare sve svoje planove bez obzira na cenu i žrtve, žene koje su bez stida izražavale svoju seksualnost, su u meni izazivale strahopoštovanje,a najčešće sam se zbog njih osećala zastrašeno, u njihovom prisustvu sam se povlačila, osećala "manjom od makovog zrna" i često bih patila zbog moje preterane emotivnosti, romantičnog shvatanja života, mog povlačenja i večite potrebe za osloncem.
Tokom svih ovih godina, upoznala sam takve žene i tiho im zavidila, ali sam u njima nešto primetila, nešto što mi nije "štimalo", što mi je smetalo, nešto što je u meni smanjilo to divljenje do konačnog samospoznanja i shvatanja ko sam i kakva žena želim da budem. Sada želim da naglasim, da ne želim da generalizujem,već donosim neke svoje lične zaključke koji su proizvod mog ličnog iskustva, poznanstava, posmatranja određenih situacija i ljudi koje sam upoznala. Ovaj tekst nije kritika, već objašnjenje mog ličnog traganja i puta do moje nadgradnje kao ličnosti i žene. Naime, primetila sam da su te žene usvojile određene oblike ponašanja koji su karakteristični za muškarce: glasno su pričale, često su bile svadljive i drskog ponašanja. Neretko su bile neraspoložene, nisu poštovale svoje muževe, sposobnost da budu nežne i smirene totalno je pomračena grubošću i potrebom da se dokazuju da su jednako sposobne, ako ne i bolje od muškaraca. Upoznala sam ženu koja mi je priznala da "...ne ume više da se ponaša kao žena i da odbija da bude nežna, fina i draga ženica svome mužu...iz inata". Na te reči sam se stresla, naježila, osetila....žaljenje i odlučnost da ja, kao žena, nikada ne budem takva.
Avaj! Ja se JESAM vrlo često ponašala upravo tako!!!! Upravo zbog toga sam i osetila onu zgroženost!Podsetih se na moj pomalo prgav i svadljiv karakter, a, da- i na moju veliku potrebu da naređujem i da stvari budu onakve kakve želim! Jesam li napomenula da često vičem, umem i da opsujem! Zar ću ja, eeeeeeeeeeej, JA da budem slatka, fina, ljubazna i nežna? Ja ne smem da pokažem slabost, nežnost je za slabiće, skromnost je precenjena, mi smo jednake sa muškarcima i ako nam je volja, nosićemo pantalone, nećemo rađati više od jednog deteta,bićemo grube i glasne, skitaćemo po gradu, uvaliti decu majci i ići na kafu, činićemo šta nam je volja bez konsultovanja i dogovora sa mužem, sve to iza njegovih leđa,bićemo džangrizave, nikada neće biti dovoljno novca, dosta šminke, garderobe i putovanja, nesposobnjakoviću, šalabajzeru, moj odgovor je "ne", na sve je moj odgovor "ne", neću popustiti, neću biti pametna i strpljiva, ako želim da ogovaram, to ću i činiti, hoću sve SADA, jesi li li čuo? Zašto ta i ta da živi bolje od mene? 'El vidiš kako je obučena, svake nedelje sveža frizura? Ma, gledaš li ti TV uopšte? Ne vidiš u kakvim kućama žive tamo svakakve k....! Šta su one bolje od mene? Možda imaju bolje muževe? Jesi li nekada pomislio to, a?Nećeš ti mene unazaditi time što ću ti biti ŽENA, ne želim da budem žena, neću da budem ženstvena, to su samo slabe ženice koje su ceo da uz šporet i koje tuku muževi, znam ja kako one prolaze u životu! Ne , ne, ne, moram da budem gruba, moram da se svađam, moram da psujem, biću lakomislena,razvratna i rasipnica, ja moram, MORAM da budem MUŠKARAC? Ma, recite mi, koliko muškaraca koje znate se tako ponašaju? Ja ne znam NI JEDNOG.

Recite, zar nije jadna ova, gore opisana žena? Zar ovo gore ne odslikava jedno nesrećno, nezadovoljno stvorenje, jednu izgubljenu ženu kojoj je usađeno u srce da je skromnost najednom mana, da je štedljivost nepotrebna, da su materijalne stvari ključ do sreće, da se nežnost ne nagrađuje, da je popuštanje slabost, da je kuća zatvor i deca su kazna, da je spuštanje tona glasa poniznost, da je usrećivanje muža unazađivanje, da je stavljanje potreba drugih pre svojih nametnuta žrtva. Jeste li nekada, u nekom trenutku, bile na momenat ta jadna žena? Ako niste, onda ste moj idol, moj primer, ideal. Hvala Bogu na jednoj mojoj dobroj osobini- jasno primećujem svoje greške i stalno pokušavam da budem bolja žena, majka i osoba.
Moje divljenje se već neko vreme usmerilo na potpuno drugi tip žene. Ona je staložena, njen glas je tih i mio, umiljata je, popustljiva i vredna. Skromnost i štedljivost (ne škrtost) su joj najveća vrlina. Ona se ne žali, nije malodušna, ne traži mnogo, zadovoljna je onim što ima. Ume da ulepša svoje okruženje, nasmejana je i topla, zrači ljubavlju, a njena mudrost i snaga leže u sposobnosti da prećuti kada treba i da mirno, diplomatatski izrazi svoje mišljenje. Prijatna je i saosećajna, ona se ne prenemaže, ne glumi, nije teret, već podrška, potpora, prijatelj. Za nju ljubav nije žrtva, već potreba, razlog da živi.


Njen dom je njeno carstvo, mesto gde drugima pruža gostoprimstvo, odmor, opuštanje, toplinu. Ona zna da je svet okrutan i pun rugla, ali će kroz svoju porodicu i dom ulepšati svet,i to dobrim vaspitanjem dece, učenjem sinova da poštuju žene i prenošenjem svojih osobina na kćeri, jer "dobre kćeri rađaju i dobre sinove". Zna da će time mnogo više pružiti društvu.
Ona je graciozna i ženstvena ne samo u svom ophođenju prema drugima, nego time odiše i njen fizički izgled. Izaziva divljenje ne svojim razgolićenim telom, već odmerenom garderobom, ljubaznim ponašanjem i posvećenošću svojim najbližima.
Znate koji je moj san, moja težnja? Moj san je da pored divne, duge, letnje, cvetne haljine nosim, ali u srcu, sve ove navedene osobine i da njima ukrasim svoju dušu.
Daleko sam od te žene, veliki je put preda mnom, ali napokon znam čemu želim da stremim. Još uvek ne izlazim iz farmerica, još uvek merkam one starke, tu i tamo opsujem, budem gruba i nestrpljiva, ali znate šta? Moja cvetna haljina je u ormanu, a ta žena kakva želim da budem polako izbija na površinu. Postoje mnogo barijera, mnogo predrasuda, mnogo duboko ukorenjenih shvatanja koje treba pobediti na tom putu, ali moj san je živ i nikada nije goreo jačom vatrom nego sada.

17 comments:

  1. Još jedan osmeh draga moja!Tvoja čulnost je veoma inspirativna a duša suptilna i puna zadovoljstva! I ja sam za fatmerice i starke one nikad ne izlaze iz mode,tako da i mi ostajemo mladi makar samo u duši!

    ReplyDelete
  2. Ne znam sta da kazem na ovo. Nazalost mislim da imas neku zamisljenu sliku, koja je ok, ali u realnom svetu i ako postoji takva zena koju zamisljas, ona ne prolazi dobro. Ovaj svet je isuvise grub i zao za jedno takvo bice. Na zalost.

    ReplyDelete
  3. Težnja da budeš bolja osoba, a u mom slučaju, bolja supruga i majka nije ni malo nerealna, jer sam se uglavnom ograničila na te dve stvari. Zaboravljaš da požrtvovana osoba ne znači da je ŽRTVA, a još manje glupa. Ne verujem da jedna žena svojom grubošću i lošim ponašanjem može bilo šta da postigne, a upravo gubitak te ženstvenosti i poštovanja prema svom rodu jer dovela do toga da više ni muškarci ne poštuju žene, one su isuviše seksualizovane, svojom krivicom, jer su to dozvolile pod izgovorom da će tako "biti slobodne". Skromnu, uzdržanu i ljubaznu ženu poštuje čak najveći šovinista i cinik na celom svetu. Ja samo verujem da žene treba da budu ono što jesu i da prestanemo da pokušavamo da budemo ono što nismo. Meni si npr. ti veoma ženstvena i ne pokušavaj da pobegneš od toga. HIHihihihi, ;-)!

    ReplyDelete
  4. Dopale su mi se ove težnje koje imaš. Verovala ili ne, stremimo ka istom cilju. Samo, ja sam na početku, "ona" nervozna, nezadovoljna, žena koja se bori da to pobedi uz podršku muža. Verujem da je u mom slučaju razlog za takvo osećanje to što sam pre 7 meseci postala majka, pa sve to povlači za sobom određene strahove, odgovornost, nesigurnost, milion pitanja, da li pravilno postupam itd.
    Što se ženstvene garderove tiče, ranije nisam razmišljala ali posle ovog teksta nalazim vezu, STVARNO SAM SE OSEĆALA "PITOMIJE" UVEK KADA SAM NOSILA SUKNJE I HALJINE i kada nisam jela meso ;), razmisli o tome, videćeš, ima logike(!!)!!

    Tip žene koji si ovde opisala kao "pravi", žena može da ostvari jedino u zajednici, bračnim vodama. Žena koja je još uvek sama,(ovde mislim na ženu koja nema muža a i na one koje nemaju jaka leđa, tatu koji uvek dotrči kad je ćera u problemu, znači devojka koja mora sama da se izbori za posao koji će raditi, za mesto u društvu i ostale životne situacije koje nam se svakodnevno nameću). Odeš do prodavnice i tamo ti se ničim izazvana žena koja stoji u redu iza tebe izdere, npr., komšinica, kojoj zbog klimaksa sve nešto smeta, pokušava da te "prevaspita" tako što uvodi pravila u tvoj način života!! <= sa svim tim stvarima jedna mirna i fina dama, bez pratnje snažnijeg pola, ne bi mogla na lep i kulturan način da se izbori. Dakle, devojka, sa takvim osobinama, ne samo da bi bila nesrećna i ugnjetavana od strane mnogih nego verujem da bi teško pronašla pravi put, pravu osobu i na kraju krajeva, kako da se smiri u bračnoj zajednici ako je celog života bila mirna?? I tu se slažem sa Biljanom!!

    Zdravo je prolaziti kroz razne faze. Ono što važi za muškarce da treba da se izdivljaju pre braka, važi i za žene. Jer kako jedni tako i druge, kad tad požele malo bahatosti, bežanja od "ispravnog", "ludih provoda" i ko zna čega sve. Pa, konačno, do pre dve godine ja sam bila jedna od tih koja je morala da se gura, probija u potrazi za svojim mestom pod Suncem.. A uz to, nikada nisam bila nevaspitana, nikada nisam psovala, mešala se u tuđe živote, nametala svoje mišljenje, zavodila muškarce izazovnim oblačenjem... Bila sam takva kakva jesam, vedra, nasmejana, puna života, želje za druženjem, stvaranjem, volje za danonoćnim sedeljkama u mom toplom malom zadimljenom iznajmljenom kutku uz beskrajne razgovore na temu filozofije, umetnosti, gledanja filmova po 3, 4, pa čak i 5 za jedan dan, igranja igrica za koje mnogi smatraju da nisu za odrasle, sve je to imalo čar i draž i nije bilo ni malo nedolično, nemoralno i neprihvatljivo za devojku koja vodi “devojački život”… i ko me je takvu voleo i cenio, taj je uživao sa mnom.

    Mislim da, Dora, pošto si za današnje vreme, rano postala majka, nisi mogla da u kasnim dvadesetim prođeš kroz sazrevanje bez neke veće odgovornosti i da se zato sada boriš sa tim stvarima koje sa strane primećuješ! Predlažem da se jednog dana okupimo i odemo na jedan dobar muški striptiz i ludo se provedemo uz bocu tekile!! Oduvek mi je to bila želja a nikako to da ostavrim… I to u nekim ženstvenim, nežnim, pre svega umerenim haljinama i tako napravimo jedan koktel od dveju suprotnosti, he he… 
    I molim te, pošto bih ja i dalje pisala, a to stvarno smatram nedoličnim u ovom slučaju, jer, ovo je tvoj blog… Oprosti mi na ovoj opširnosti?

    ReplyDelete
  5. Moram da dodam,
    tekst je PRELEPO NAPISAN!!! Sa zadovoljstvom sam pročitala svaki do sada i sa nestrpljenjem očekujem sledeći!
    Pozdrav!

    ReplyDelete
  6. Đurđija, tvoja zapažanja su tačna i navode na razmišljanje, i još jednom hvala na ukazanoj pravopisnoj greški. Inače, nadam se da ne misliš da na neki način "kritikujem" tvoj nekadašnji način života, nikako! Još uvek se divim borbenim ženama, ali onim koje to čine sa stilom, osmehom, a ne laktovima, psovkama, agresijom, na to sam mislila. Inače, tvoji opširni komentari mi ni malo ne smetaju.Čast mi je što uopšte odvajaš vreme da pročitaš moje tekstove, a za komentare da ne pričam! Pozdrav i još jednom hvala....

    ReplyDelete
  7. Ne, Doric, ja ne bezim od svoje zenstvenosti, ja sam je svesna. Kao i cinjenice da sam skromna, povucena, lepo vaspitana... (jedino suknje ne nosim, jer se ne osecam prijatno u njima:-)). Duda je lepo primetila, udata zena moze da tezi da bude zenstvena, devojka lose prolazi zbog toga (mislim na sopstvena iskustva). E, tek kad sam dovoljno sazrela da dignem svoj glas i da se izborim nezenstveno za sebe, ja sam nesto postigla u zivotu.Makar nesto. Zalosno ali istinito. A to da skromnu, uzdržanu i ljubaznu ženu poštuje čak najveći šovinista i cinik na celom svetu, nisam primetila, opet na zalost.
    Nemoj da mislis da se ja ne slazem sa tim sto si napisala. O, da, i te kako se slazem i volela bi da mogu tako, da budem ono sto mi je priroda dala, da budem ZENA. Ali ne mogu: progutace me, pregazice me, pojesce me...

    ReplyDelete
  8. Dušmani!!!!Hahahahaha, Kiss, Biljče...

    ReplyDelete
  9. Divna ideja! Suptilnost.
    Prefinjenost. Takticnost. Odmerenost. Paziti i na to sta se govori, i obratiti paznju i na nacin na koji se istina koju izriceno saopstava, biti saosetljiv, a ne samo preosetljiv ( za sebe )i u isto vreme potpuno neosetljiv ( za druge ). Postovanje sebe je postovanje drugih.
    Sve ovo je pre svega borba sa sobom. To nije lako, ali je svakako way to go!!
    I ako je to zenstvenost, a sve mi se vise cini da jeste, onda cu i ja obuci tu suknju!;))) ( mislim, zensko sam, da ne bude zabune :D)

    Pozdrav, i jos jednom svidja mi se nacin na koji razmisljate!!

    ReplyDelete
  10. Ne mogu da vjerujem da u 21. stoljeću ima žena koje pokreću internetsku starnicu na kojoj propagiraju nošenje samo suknji!!!Ne znam što da uopće kažem na to. Ja nisam obukla ni suknju ni haljinu više od 11 godina. Imam u ormaru neke suknje koje sam daaaaaaaaaaaavno nosila, ali već dugo nisam došla na ideju da obućem nešto od toga, a kamoli da kupujem suknje, za suknju ne bih dala niti paru.

    ReplyDelete
  11. Neverovatno mi je ovo što navodiš, da si nakon nosanja suknje osetila "pozitivne" promene na sebi: u ophođenju prema drugima, nežnijem glasu i mekšim pokretima. Ti mora da uistinu voliš suknje!
    Ja ne volim suknje, ali zbog posla koji zahteva "elegantnu" robu tu i tamo navučem suknju. Ali ja ih toliko ne volim da sam prosto besna kad ih imam na sebi. Pa se počnem ponašati "muškarački": grubo, bahato, psujem, glasno se svađam s kim stignem (iako mi nije ni kriv ni dužan - kriva je suknja na meni). Kad sam u suknji kod mene nema ni govora o mekšem glasu i tim nekim "damskim" manirama, a pogotovo ne radim male damske korake: ne nosim cipele na visoku petu pa unatoč suknji mogu raditi duge korake i uverena sam da to ne izgleda nimalo ženstveno.
    Već mi je i jedna koleginica rekla da kad sam u suknji da sam uvijek nadrkana - u pravu je!
    Volim kad sam nenašminkana i u hlačama, tada se osjećam ugodno i nisam "nadrkana" pa nemam potrebu započinjati svađe i biti gruba prema drugima, tada sam tiha i neupadljiva, uverena sam da su meni glas i pokreti mekši kad imam hlače na sebi - a i definitivno se tada lepše odnosim prema drugima.

    I nikako se ne slažem s tobom kad kažeš da je ona gore žena koju si opisala, jadna.

    ReplyDelete
  12. Drugim riječima cijeli tvoj tekst svodi se na to da bi žene tebale biti pekmezaste mimoze. Takve ko ti pod svaku cijenu žele unazaditi sve što je feministički pokret postigao.
    U redu imaš pravo na svoje mišljenje, ali ne razumijem zašto nas toliko želiš unazaditi???
    Pozdrav, Ljiljana

    ReplyDelete
  13. Ne želim nikoga unazaditi. Zar je ljupkost i ženstvenost unazađenost? Zaista bih molila svakoga ko čita moje tekstove da ih dobro pročita. Žene nikada nisu bile MANJE poštovane uprkos našoj emancipaciji. Ukoliko je grubost i vulgarnost nešto čime žena treba da se diči, onda neka joj. Ja odbijam da budem takva. I ne razumem zašto su skromnost i vrlina loše? Feminizam, pored divnih stvari koji je omogučio ženi je takođe doveo do sledećih problema:
    1. deca su postala obaveza drugih (bake, deke, jaslice, obdaništa)
    2. sa porastom mogućnosti za zaradu, porasle su i potrebe žene, želja za trošenjem, luksuzom

    3. muškarci su postali šonje, jer ne mogu zucnuti od žena.

    4.žena nikada nije bila opterećenija: posao, dom, deca.

    5.žena je počela da liči na muškarca.

    6. žena smatra da može bez muškarca, a nikada nije bila zavisnija od njega.
    Ovo sa haljinama i suknjama je je jedan običan eksperiment, doduše ja obožavam da izgledam ženstveno, to ne umanjuje moju inteligenciju i obrazovanost. Sve je ovo jedna ideja, možda neka nostalgija za vremenom kada su žene bile vredne poštovanja. Žene nikada nisu bile bolesnije (danas podjednako umiru od srčanog udara kao i muškarci), umornije i same. Pravi feminizam je da žena bude ono što jeste, a ne da pokušava da imitira muškarce. Takve kao VI, draga Ljiljana koja tako zdušno branite feminizam ste primer licemerja:
    kritikujete jednu konzervativnu, a uspešnu ženu i samim tim joj prebacujete na njenom izboru. Zar feminizam nije nastao da bi se obezbedila prava žene? Uostalom, feminizam je generalno postao pravi pravcati primer licemejra i gluposti:
    1. ako je žena seksualno napadna, onda znači da flertuje, ako je muškarac seksualno napadan onda je perverzan i omalovažava ženu.
    2. kada muškarac udari ženu on je nasilnik, a kada žena udari muškarca ona je hrabra.

    3. ako žena želi da podeli račun sa muškarcem ona je nezavisna, ako to želi muškarac onda je škrtica

    4. žena ne može raditi težak fizički posao i mora pozvati u pomoć muškarca, a za muškarca se smatram PRIRODNIM da tegli i vuče, jer je žena fizički "slabija".
    Prema, argument o ravnopravnosti ne stoji. Ja sam jaka, sposobna,nežna, skromna i voljena žena i nosim haljine! Moje je pravo da živim onako kako želim, uostalom za to su se borile žene pre mene!

    ReplyDelete
  14. I još nešto, još jednom molim dotične osobe da pročitaju CEO tekst, da dobro razmisle i onda pišu komentare. Sve što pišem je ZA MENE, moj ideal, ne PROPAGIRAM ništa, ali ako mislite da je moj uticaj toliko veliki, pa mogu nekome promeniti mišljenje onda mi stvarno beskrajno laskate! Kada bi dobro upoznale moj blog uvidele bi koliko mene druge žene inspirišu i koliko se generalno divim celom ženskom rodu.

    ReplyDelete
  15. Dora, trosis reci uzalud da objasnis da zena treba da bude zena. Divim ti se, tek nekoliko dana citam tvoj blog i tad se osecam kao da sam na divnom putovanju... Hvala :)

    ReplyDelete

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails