Saturday 4 November 2017

Istina je da...

Istina je da su mi reči "nedostaju mi dok spavaju" potpuno strane, jer otkad ujutru otvorim oči ja jedva čekam da ponovo odu na spavanje i da napokon odahnem.


Istina je da mi "prisutnost" nije prednost niti vrlina, prečesto sam u mislima negde gde nema dece, negde gde sam potpuno sama.

Istina je da jedva čekam ponedeljak kako bi napokon  ponovo išli u školu.

Istina je da plaćam privatne časove srednjoj kćeri kako ne bih potpuno izgubila razum.

Istina je da bih volela da imam kome da ih "uvalim", nekoga da maksimalno iskoristim i pretvorim u džabe bejbi sitere.

Istina je da mi je friz prepun zamrznutog peciva i da se koristim mnogim prečicama.


Istina je da nema dovoljno sati u jednom danu za sve knjige koje želim da pročitam, za sve filmove koje želim da odgledam, sama, na miru, u tišini.

Istina je da su youtube i slatkiši moj spas, koristim ih kao sigurnu vaspitu metodu, za ucenu najčešće, moj način da pronađem mir kada mi je potreban.

Istina je da sam čula za Montesori, ali nikada se nisam potrudila da nešto više saznam o tome.


Istina je da mi deca bacaju đubre,  brišu ogledala i sami sebi prave sendviče.

Istina je da mrzim plastelin, tempere, vodene bojice, pa verovatno moja deca se nikada neće dovoljno kreativno izraziti.

Istina je da moja deca znaju ko je Madona, ali ne znaju ko je Mocart.

Istina je da se previše obazirem na sitnice, a ne na ono što je zaista važno.

Istina je da previše vičem, a premalo grlim.

Istina je da mrzim da ih vodim u park.



Istina je da zavidim ženama koje imaju čitavu svitu ljudi koji im pomažu.

Istina je da se zbog toga osećam kao da nisam vredna takvih ljudi u mom životu.

Istina je da mi nešto raste ispod sudopere,

istina je da da ima trulog povrća u frižideru,

istina je da danas nisam otišla na pijacu,

istina je da se ne sećam se jesam li jutros oprala zube,

istina je da mi je Netflix najbolja prijateljica.


Istina je da pored sveg haosa, padova, suza, nervoze, loma, prljavih sudova,  brda veša, svađa i nesavršenstva, ja i dalje volim naš život, učim da manje brinem o tome šta drugi misle,a  da više sebi dajem dozvolu i slobodu da budem ono što jesam, kao majka, kao osoba.


Molim vas, oh molim vas, recite mi da nisam jedina.

12 comments:

  1. Istina je da mi je laknulo kad sam procitala ovaj tekst.

    Istina je da nisi (nismo).

    Srdacan pozdrav :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. zato smo tu..nema pretvaranja...nema glume..zajedno smo u ovome. pozdrav!

      Delete
  2. Danas valjda tako neki dan.
    Ceo dan vikala
    Sve me mrzi
    Napokon svi spavaju
    I muž!!!
    Vino sam otvorila.

    ReplyDelete
  3. I ja jedva čekam da ih smestim u krevet. I ja bih volela da imam bilo koga da mi pomogne, a nemam (živim u Kanadi, muž radi, dva dečaka 7 i 2 godine). Mrziiiim parkove - smučili su mi se, a ipak idem svaki dan po 2 puta 😩😩😩 U parku stalno razmišljam kako me čeka brdo posla dok ja dangubim. Mrziiiim kad moj stariji sin počne da plače čim dodje iz škole (ovde polaze vrlo ranou školu) jer ne želim da mu dam slatkiše pre normalnog obroka!!! Jedino što ja volim tempere i vodene bojice - sve ostalo kao da sam ja pisala! 💕

    ReplyDelete
    Replies
    1. realnost nas majki, koje smo daleko od zavičaja, ljudi koji bi mogli da nam se nađu...razumem te...nisi sama...ok?

      Delete
  4. Odmah da i ja potvrdim da nisi jedina :) ! Jedinstvena si po hrabrosti da
    priznas kako stvari svarno stoje i da na nama ostalima na taj nacin zaista pomognes. Mnogo sam srecna sto opet pises, veliki zagrljaj

    ReplyDelete
  5. hahaha! Od reči do reči nisi sama :)
    Kad mi kažu: "Nedostaju mi dok spavaju..." ja se pitam sa koje su planete i da li su normalni, ne da li sam ja normalna :)
    Moja istina je da bih ceo mesec mogla da budem bez muža i dece, da ne mislim na njih i da mi ne nedostaju ni malo :)

    ReplyDelete
  6. Eh, sjećam se vremena kad mi je životna želja bila da sama sjednem na terasu kafića, na suncu, bez misli u glavi i da samo gledam kako ljudi prolaze...
    Da me nitko ništa ne pita.

    ReplyDelete
  7. Jedni od mojih omiljenih tekstova na tvom blogu su Ona koja sve stize, Ima dana, a moracu da uvrstim i ovaj na spisak, jer ih citam kad mi dodju ti neki dani, bezvezni i jadni i osecam se lakse i vidim da nisam sama...Tako da znas, definitivno nisi sama, samo si jedna od retkih iskrenih zena koja je mocna da to podeli to sa svima nama!I zahvalna sam ti zbog toga!Samo pisi!

    ReplyDelete
  8. večeras sam pročitala tvoj tekst ISTINA JE i želim da ti kažem da nisi jedina i da te u budućnosti čeka još puno , puno istina

    ReplyDelete

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails