Wednesday 13 November 2013

Ti si mama-kod-kuće?A, šta radiš celog dana, majke ti?

Verovatno je ovo za neke već dosadna i prevaziđena tema, mada iskreno vam mogu reći da nije. Ja se skoro svakodnevno suočavam sa pitanjima, nerazumevanjem, snishodljivim komentarima. Ja to nazivam drskošću, jer lično nikada ne komentarišem niti ispitujem druge ljude, naročito žene. Ne pitam ih za njihove izbore, većinu puta svoje mišljenje zadržavam za sebe. Mada, mislim da sve to leži u mojoj indiferentnosti. Jako bi mi prijala tuđa indiferentnost, takođe. Uopšte mi ne smeta moguća ljudska nezainteresovanost za mene i moj život. Ovo je prevod teksta "You are a stay-at-home mom?What do you do all day?" koji je napisao Met Volš na svom blogu. Tekst je napravio "bum" i izazvao mnoge pozitivne i negativne reakcije. Ove poslednje su samo proizvod nedostatka inteligencije i nemogućnosti da se shvati "šta je pisac želeo da kaže",a to je sledeće: "prestanite da sudite majkama koje su napravile drugačiji izbor od vas", a to važi za SVE žene.

Desilo se dva puta ove nedelja, i oba puta su bile žene. Svako od nas treba da ima više takta, a naročito žene-one treba da znaju bolje od drugih.
Prošle nedelje sam bio u apoteci i prišla mi je žena koju poznajem.
“Met! Kako su tvoji mališani?”.
“Super! Dobro su, hvala na pitanju”.
“Lepo je to čuti. A tvoja supruga? Još uvek se nije vratila na posao?”
“Pa, puno radi kod kuće, brine se o deci, ali neće se vratiti na svoje staro radno mesto, ako na to mislite.”
“O, kako je to zabavno! Mora da je jako lepo.”
“Zabavno? Njoj je sve to jako naporno. Lepo? Da. Zabavno? Ne uvek.”
Ovaj njen komentar i nije baš bio preterano direktan, ali je bio dovoljno drzak i snishodljiv.
Sledeći incident se desio danas u kafiću. Počeo je na sličan način; prijateljskim raspitivanjem o tome kako su bebe i slično. Onda je razgovor naglo krenuo u totalno drugom smeru:
“Znači, tvoja žena će trajno ostati kod kuće?”
“Trajno?Pa, u nekoj doglednoj budućnost ona će odgajati naše klince puno radno vreme, da”.
“Hm, da. Moje dete sada ima 14 godina, ali ja sam sve vreme radila.. Uh, ne mogu zamisliti da sebe kao mamu-kod-kuće. Poludela bih.[kikotanje] Šta RADI celog dana?”
“Apsolutno sve! A, šta ti radiš celog dana?”
“Ja? Ha! Ja RADIM!”
“Moja žena nikada nije prestala da radi. Međutim, kao što vidiš, ja i ti smo u kafuću usred popodneva. Siguran sam da bi moja žena volela da ima dovoljno vremena da sedne i popije kafu. Lepo je povremeno imati pauzu, zar ne?”
Razgovor se završio sa na tako prijateljskim tonom.
Vidite, ja ne želim klevetati žene koje su zaposlene. Većina njih to mora, jer su samohrane majke ili zbog toga što jedan prihod jednostavno nije dovoljan da zadovolji finansijske potrebe porodice. Neke biraju da rade, jer tako žele. To je sasvim u redu. Takođe, svestan sam da većina žena sa karijerom nisu drske, pompezne i samozadovoljne kao one dve sa kojima sam  se nedavno sreo.
Ono što želim da učinim je da šutnem ovo naše unazađeno i materijalističko društvo u cevanicu i kažem:“Društvo, saberi se!“
 Nije bilo potrebe za vođenjem ovih razgovora. Nisam morao objašnjavati nikome, a naročito ne ženama da je čista ludost osećati takvu mržnju i neprijateljstvo prema ženama koje ostaju kod kuće. Da li smo zaista mi ljudi toliko površni? Da li smo stvarno toliko zbunjeni? Da li smo mi prvo društvo u istoriji čovečanstva koje ne može uvideti slavu i ozbiljnost materinstva? Pagani su obožili Materinstvo. Mi činimo sasvim suprotno; materinstvo tretiramo kao bolest ili prepreku. Osobe koje su potpuno posvećene tom zamornom, nezahvalnom i duboko važnom poslu podizanja deteta treba staviti na pijedestal. Treba prema njima gajiti duboko poštovanje kao što činimo prema naučnicima i ratnim herojima. Te žene rade nešto što je beskrajno lepo, komplikovano, puno izazova, zastrašujuće, bolno, puno radosti i od suštinske važnosti.
Šta god one radile, one rade NEŠTO i naše društvo zavisi od toga koliko dobro one to RADE. Ko se drugi može time pohvaliti? Koji drugi posao nosi sa sobom takve posledice?
Istina je-biti majke nije „posao“. Posao traje nekoliko sati i onda prestaješ da ga radiš. Za njega dobijaš platu. Tu su sindikat, beneficije, odmor i pauze. Ja sam radio puno poslova do sada; nema ničeg spektakularnog u tome. Ne razumem zbog čega smo „radnu snagu“ uzdigli do nivoa svetinje. Odakle nam to? Iz komunističkog manifesta? Imati posao je za neke neophodno, za mene sigurno jeste, ali nije nešto zbog čega se osećam  preterano osnaženim ili slobodnim.
Koji god da je vaš posao-vi ste potrošna roba. Vi ste samo broj. Vi ste deo računice. Vi ste sluga. Vi ste zamenljivi i vi ćete biti zamenjeni kad-tad. Jesam li isuviše grub? Ne, s obzirom da sam neko ko ima posao ja sam samo realan.
Kada bi majka “dala otkaz” na poslu majke, ceo svet bi se okrenuo naopačke, društvo bi osetilo ogromne posledice. Talasi ove tragedije bi se osećali generacijama. Kada bi majka napustila posao kompjuterskog analitičara, ona bi bila zamenjena u roku od 4 dana i nikoga ne bi bilo briga. Isto važi za vas i za mene. Slobodu i moć možemo jedino naći u našem domu, a ne u kancelariji. Međutim, mi smo drušvo zombija i to nikako ne možemo shvatiti.
Da, moja žena je SAMO majka. SAMO. Ona je SAMO donela na svet nove živote, i ona SAMO oblikuje  i neguje svojim rukama te živote. Ona SAMO održava, organizuje i upravlja našim domaćinstvom dok SAMO brine o deci koja su apsolutno u svakom smisli potpuno zavisna od nje. Ona SAMO uči naše blizance kako da postanu ljudska bića, dok rastu, ona će ih SAMO podučiti stvarima kao što su moral, lepo ponašanje, azbuka, održavanje higijene itd. Ona je SAMO moja duhovna podrška, stena na kojoj je cela naša porodica izrađena. Ona je SAMO sve svima nama. I društvo bi se raspalo kada bi ona i njene mame “koleginice” bile neuspešne u onome što rade.
Sasvim je razumljivo da ne mogu sve žene biti non-stop u kući sa decom. Drugo je to priznati i prihvatiti, a sasvim je drugo predstaviti to kao neki ideal. Reći da je to idealno znači da IDEALNO deca treba da provode MANJE vremena sa svojim majkama. To je čista ludost! To ustvari nije idealno, to je neutralno. Što više vremena majka provodi sa decom  to bolje za njih. Bolje je za decu, bolje je za njihove duše, za društvo, za čovečanstvo. Tačka.
Istina je da ostajanje  kod kuće sa decom ima i nekih negativnih strana. Isto kao što je to slučaj sa ljudima koji rade van kuće. U suštini, većina poslova imaju negativne strane. U svakom slučaju, nije mi namera da ulazim u raspravu oko toga koje je zauzetiji. Izgleda da mi naše vreme cenimo jako malo, s obzirom da njegovu vrednost merimo time koliko malo ga ustvari imamo. Drugim rečima, “biti zauzet” se idealizuje i često se meša sa “biti važan”.  Možete biti stalno zauzeti, a da ste pritom nevažni kao što ne morate biti zauzeti da bi ste bili važni. Ja ne znam ko je više zauzet. Mene to ne zanima. Mislim da slobodno možemo reći da niko od nas nije toliko zauzet koliko misli da jeste bez obzira na to koliko smo ustvari zauzeti, sigurno smo mnogo zauzetiji nego što za tim ima potrebe.

Mnogo toga u našoj kulturi shvatamo pogrešno. Sve u svemu, kada jednoga dana ova naša civilizacija nestane u pepelu  ono zbog čega ćemo se najviše kajati je način na koji smo tretirali majke i decu.

29 comments:

  1. a tek ako si mama koja radi od kuće :facepalm
    koliko tek tu materijala za živciranje ima... :)

    ReplyDelete
  2. Odlican tekst... Ja ponekad vikendom jedva cekam ponedeljak i polazak na posao da se malo odmorim. Kad sam kuci, nikad, ali NIKAD se ne odmaram...

    ReplyDelete
    Replies
    1. Drago mi je da ti se dopada, a još me više raduje to što si zaposlena majka, a opet razumeš smisao teksta. Veliki pozdrav!

      Delete
  3. Sve pohvale za tekst,ja sam mama dva vragolana,a pritom i radim....ponekad kazem idem na posao da se odmorim :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. To sam više puta čula! Ah, koliko puta mi je samo padalo na pamet ista da ideja. Trenutno je nemoguće. Hvala na komentaru! LJubi dečicu!

      Delete
  4. Kao što već znaš, ja sam zaposlena, ali NIKADA, ponavljam NIKADA ne bih radila da ne moram! Duša me boli što sam najveći deo detinjstva svoje dece provela, i još uvek provodim - bez njih. A kuća ima toliko posla, uvek... Nemoj se opterećivati mišljenjem malodušnih, ponekad mirišem taj teret u tvojim tekstovima...
    Hej, lepotice, znaš onaj osećaj kada poljubiš svoje dete ujutro dok ga budiš za školicu? A ono se meškolji, mazi i grli te svojim ručicama...Ili, kada ti izdaleka maše čim te ugleda kako ga čekaš ispred škole...To je to! Veliki-mali deo lepote materinstva...
    Svaki radni dan mi to nedostaje.
    Ljubim te :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ja znam kako ti maksimalno koristiš svoje vreme sa decom, tako da verujem da ti to njima umeš sve to 100 puta da nadoknadiš. Jeste da sam često na meti malodušnih, još samo da naučim da se ne obazirem na njih. LJubim i ja tebe!

      Delete
  5. Doro draga, sad si me pogodila u srz...
    Uvijek sam govorila da se zena koja je kuci, odgaja djecu, i sve sto ide uz to - itekako naradi vise nego ja koja provedem nekad i po 10 sati na poslu. Ona nema radnog vremena, njeno slobodno vrijeme je kad legne navecer u krevet, do momenta dok ujutro ne ustane.
    No medjutim, itekako podrzavam svaku zenu koja se zbog majcinstva odluci ( i ako si to moze priustiti, jos bolje) otkaz na poslu, i odluci bez obdanista, teta u vrticu, baby-sitterica i td. brinuti i odgajati svoje dijete, naravno da joj i muz pomaze koliko moze. Neprocjenjivo, ne zelim uopce opisivati zasto.
    Svatko tko takvu zenu podcjenjuje je veoma neupucen u bit zivota, i ja takvu osobu zalim.
    Doro, uzivaj u tome sto imas, ja sam odlucila ne imati djece (odluka je pala vec davno, naravno uz suglasnost i mog muza), ali ako je nesto idealno, onda je to sto ti imas. U dubini duse znam da ipak mastamo o tako necemu... ali eto... Nikad se nezna sto zivot donosi.
    Puno poljubaca!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Draga Ankice, hvala ti na divnim rečima podrške. Ja verujem da će se vama desiti ono što mooooožda maaaaalo priželjkujete. Takođe sam sigurna da bi bila divna majka. Tako si mila i ljubazna. Život je čudan...nikada se ne zna...Veliki Pozdrav!

      Delete
  6. Neiscrpna tema. Ja sam radila, nekada i po 14 sat dnevno i uzivala u tome. Igrom sudbine, napustila sam posao i dosla da zivim u Parizu sa mojim voljenim bicem. Nemamo dece, jos uvek, nadamo se... Oboje smo u fazonu da bi bio fenomenalno da nikada ne bude potreba da radim, nego da budem kuci sa decom. Mnogi oko mene su u soku, zaboga, zavrsila fakultet, stvorila karijeru i napustila sve zbog ljubavi. Ne razumem cemu taj sok? Zivim svoju bajku sa covekom kog volim vise od zivota. Radim u jednoj nasoj skoli kao logoped, sto mi je i struka, jednom nedeljno. Idem na casove francuskog dva puta nedeljno. Svi pitaju sta radim po ceo dan dok mi je dragi na poslu. Ja nemam vremena. Zaista nemam vremena. Kuvam sa zadovoljstvom, trudim se da hrana bude zdrava, balansirana, nikad podgrejana, nego sveza, sa ukusom i ljubavlju pripremljena. Malo se zabavim spremanjem, peglanjem, pustim neku muziku, posvetim vreme sebi, ucim francuski... dan prodje za tren i u vecini ne zavrsim ni pola od onoga sto sam zamislila za taj dan. Kada dobijem dete, znam da cu jos vise uzivati u kuvanju i svakodnevnim poslovima, ali znam i da cu naci vremena da uzivam u odrastanju svog ceda. Nas je sad dvoje i ima toliko toga da sebi ispunim dan. Zaista, nekada sa tugom razmisljam, sta ako budem morala da radim, dete ce odrasti bez mene...; a tako brzo rastu.... Ne obazirem se na komentare, smatram da samo glupim i ogranicenim ljudima moze biti dosadno. Moj svaki dan je lep i ispunjen. Evo i danas. Uzival u kupovini na pijaci, sad cu sa srcem punim ljubavi mom voljenom bicu spremiti jesenji, sareni rucak, uzivati gledajuci ga kako slatko jede. Kasnije cemo u setnju, mozda pogledati neki film.... Moj dan je divan i ispunjen. Uzivam u svakom trenutku i koliko je zadovoljstvo raditi i ici na posao, toliko je zadovoljstvo biti kod kuce i laganim tempom ispuniti sebi svaku zelju, bez obzira da li je rec o uredjivanju naseg gnezda, peglanje njegovih majica, spremanje rucka satima, obavezno i neki kolac... Citanje knjiga, setnja do Trijumfalne kapije ili samo pogled na nju sa prozora.... Nista od toga ne bih mogla da radim puno radno vreme, a da ne govorim da radim onim tempom koji sam imala ranije. Odmorila sam i nahranila dusu. Happy chez moi!!! Dovoljno je i to reci.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Emanuela, Pariz je magični grad! Zavidim ti beskrajno. Meni tvoj život zvuči bajno! Živiš sa sebe i ljubav tvog života. To je tako francuski! LJudi to ne mogu shvatiti. Slično sam učinila i ja. Napustila sve, udala se za Grka i preselila se sa njimu Grčku. Verovatno bi moj život izgledao drugačije-sigurno bih imala posao, možda i porodicu, mada nisam baš tako sigurna. NIkada se nisam pokajala. Činim najbolje što znam, živim za ljubav, za porodicu. Hvala ti na divnim rečima koje mi tako imponuju! Ljubim te i uživaj!

      Delete
  7. Predivan tekst! Moracu da nateram muza da ga procita! Njegov stav je: "Sta radis celog dana!" Imamo dvoje dece. Nisam od onih zena koje jedva cekaju da pobegnu na posao da se odmore i nepojmljivo im je da zene sede kuci i gaje decu celog svog zivota . Ja se divim zenama koje napustaju posao da bi odgajale svoju decu, ali to je u pogledu finansija, nemoguce. Zao mi je sto moram da radim i ne provodim toliko vremena sa decom, ali i meni neki put dodje da odem na posao da se odmorim. A mislim da sve to sto uradim u toku dana kad sam slobodna, stignem i posle osmosatnog radnog vremena.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hmmm,muževi su čudna bića. MOj priznaje da bi bez mene nastao haos u kući i da bi bio potpuno izgubljen bez mog prisustva, iako je na poslu i životu van doma stamen, ambiciozan i uspešan. Ja sam mu neka potpora, ta stena na koju se oslanja. Ponudi mužu da pročita tvoj tekst. Postoji još jedna opcija-da te zameni na jedan dan! Hahahahaha! Baš smo grozne! Puno te pozdravljam i ljubi dečicu. Nemoj da si toliko stroga prema sebi.Činiš ono što možeš-radiš ono što je trenutno najbolje za tvoju porodicu!

      Delete
  8. Majka sam, imam troje dece,bliznakinje i sina. I zaposlena sam. Potpuno razumem tekst, i poštujem svačiji izbor, ali moje mišljenje je da je za ženu mnogo, mnogo važno da radi, da ima svoj posao, svoju platu, kakvu takvu. Smatram da svaka žena treba da se izbori za to, nebitno je da li muž zaradjuje dovoljno. Mnogo je važno da se žena socijalizuje, pri tom ne mislim samo na ramenjivanje recepata u parku sa drugim mamama ( a ne mislim ni da je to loše) . Sve se stigne, sve se može, deca porastu, imaju svoje živote i interesovanja. Nikad se ne zna šta nosi dan a šta noć, žena nikad ne treba da zavisi samo od suprugove plate, taj momenat nezavisnosti, pruža ženi samopouzdanje, osećate se bolje i sigurnije. Iz iskustva govorim, da je i za decu bolje da ne budu po ceo dan sa mamama, vrtići su po meni odličan izbor. Život brzo prodje, gde si bila, šta si radila..? Šetala šerpe, lonce, krpe .... po kući. Pozdrav svim mamama, nezaposlenim i zaposlenim, moj savet je dobronameran, žene radite, više će vas poštovati i muževi i deca.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Pa, upravo u tome leži i problem-pogrešno je shvatanje da nezaposlene majke isključivo razmenjuju recepte sa drugim mamama i da nemaju nikakav drugi mentalni tj. intelektualni stimulans. Ja se lično ne družim sa "mamama iz parka", ja ustvari nemam vremena za kafenisanje niti druženje (iako bi to od mene neko očekivao s obzirom da "ne radim"). Družimo se tu i tamo sa kućnim prijateljima onda kada nam to dozvole obaveze. Nekada sam radila u privatnoj školici i to par sati dnevno, dok je moja starija kćer još uvek bila jako mala. Čuvala ju je moja svekrva. Mogu reći da mi je prijalo, ali uvek sam se trčeći vraćala kući njoj. Sada nemam kome ostaviti decu na čuvanje, mogla bih da pošaljem u dnevni boravak ili da plaćam dadilju, ali ta ideja mi je tako strašna da ne postoji teorijska šansa da se tako nešto desi. Inače, mislim da je krajnje uvredljivo ograničiti nas majke koje smo nezaposlene samo na šerpe i lonce. Ja moju decu podučavam engleski, srpski i francuski,kompjutere, zajedno crtamo, pišemo, igramo se, gledamo filmove, čitamo, vežbamo klavir, omogućujem im da se igraju sa decom kod nas kući, učim ih Bogu, pravim vrednostima, moralu. To je mnogo više od šerpi i lonaca. Vidite kako imate potpuno iskrivljenu sliku o nama? Ja sam žena koja stalno čita, piše, mentalno i fizički sam aktivna, mogu o svemu da diskutujem sa nekom zaposlenom ženom koja misli da svoje vreme mnogo efikasnije ulaže u sebe. Šerpe i lonci su samo jedan mali, malecni deo mog života. Smatram da je krajnje uvredljiva mišljenje da mi drugo ne znamo i ne umemo da radimo. Da li to znači da vi koja ste zaposlena žena se bavite svetski bitnim stvarima,a ne banalanostima kao mi? Mene muž jako poštuje i deca takođe. Oni su meni sve, i to isto važi i za njih. Obdanište? Moja mlađa kćer provodi 4 sata u obdaništu, ostatak vremena je sa mamom, sestrom i tatom. Znači, tamo gde joj mesto. U porodici, okružena ljubavlju i toplinom. Pozdrav

      Delete
    2. Draga Doro, ne znam samo zasto ste nasli negativnu konotaciju u mom komentaru. Ostro reagujete, a da me ne poznajete, pri tom zaboravljate da sam I ja zena, supruga I majka. Isto kao I vi. Odakle tako ostra podela na nezaposlene I zaposlene zene? Predajem istoriju u skoli, volim to sto radim, ispunjava me, za to sam se skolovala, to sam zelela. Ali nisam uvek radila, pocela sam tek su mi cerke napunile 5 god. a rodila sam ih sa 23 god. Znam kako je biti mama puno radno vreme kod kuce sa dve bebe, znam kako je I kad ste bez posla, a muz za koga ste mislili da je najdivniji vas ostavi.... a ja bez posla, sigurnosti... Mozda se ne bavim svetski bitnim stvarima, ali radim bitne stvari, a bavim se I svojom decom, I kucom, I njihovom skolom... Nikakva namera mi nije bila da vredjam, vec kao sto sam rekla da posavetujem, zbog licnog iskustva, svaku zenu, da se bori za sebe, da radi ako moze, zaradjuje I bude nezavisna.

      Delete
    3. Draga Majo,

      lepo ste sve objasnili. Problem je u tome što žene koje su izdržavane od strane muževa misle da će to pod obavezno zauvek da traje, i da je prosto nemoguće da im se dogodi da budu ostavljene (i one i deca, zajedno), ili bilo šta drugo što bi preokrenulo situaciju. A onda, kada se to desi, kuku i lele, od čega ću da izdržavam sebe i decu, nemam posao i nisam radila zadnjih xy godina. No dobro, neki su očigledno sposobni da o tome razmišljaju tek kada ih to zadesi ili kada ih muž obavesti da je malo promenio razmišljanja o braku i porodici i ostajanju kod kuće, jer je upoznao neku koja je obično potpuna suprotnost :)

      Delete
  9. Odlican tekst, odlicno razmisljanje... Nema tu sta... KO je shvatio, razumeo je... ;)

    ReplyDelete
  10. Hot topic again! :D
    Problem je što ljudi imaju totalno pogrešnu predstavu o vremenu. I kako misle da su vremenski ograničeni žele sve tu da utrpaju; i uspješnu karijeru, i muža i djecu i aerobik i šta već sve društvo zahtjeva od nas da bi se ,prividno, osjećali ispunjeno. Svi samo "stižu" al niko ne živi.
    Ti si napravila najbolju moguću odluku u ovom momentu svog života. Fokusirala si se na jednu stvar kako treba a to je porodica. Karijera i sve ostalo može da dođe i kasnije, vjeruj mi. I ostaje ti ( čak!) vremena za duboku introspekciju i da to podjeliš sa nama. Jer ako nastavimo da jurcamo kao neurotični kroz život i oduzmemo sebi vrjeme za sebe, šta nam ostaje kao duhovnim bićima?

    ReplyDelete
    Replies
    1. Apsolutno se slažem. Sigurna sam da svaka od nas čini ono što misli da je najbolje, u tome je i stvar. Hvala na komentaru i podršci!

      Delete
  11. Draga Dora,
    Jos jednom moram da ponovim koliko volim da citam tvoje tekstove! I teme koje postavljas!
    Ja sam mama koja radi i moram da kazem da nisam načisto da li je moj izbor dobar – ovo naročito kada me uhvate neki loši dani.
    Volim svoj posao ali je on jako stresan i ne mogu da kazem da mi uvek prija. I suprug i ja radimo, ali obzirom da živimo u Srbiji, sve je to jako neizvesno.
    Pricali smo da ja ostavim moj posao, ali moj suprug nije za to, jer radim u dobroj kompaniji, dobar i fino placen posao. A danas je, na žalost, jako teško naći tako nesto ovde.
    Suprugov posao je malo neizvesniji tako da je i zato bitno da imamo podrsku sa jos jedne strane.
    Ipak, ne mogu da kazem da ne zalim za tim da provedem ceo dan sa mojim detetom.
    Ono što mi je jako bitno jeste da stvarno smatram da mom detetu nista nedostaje.
    Mi smo „žrtvovali“ neku našu samostalnost i mozda privatnost kao porodice jer smo počeli da zivimo u stanu pored mojih roditelja, upravo da bismo imali podrsku oko deteta.
    On ide u vrtic na 5-6 sati a onda ga pokupi moja mama i bude sa njom jos 1-2 sata dok mi ne dodjemo sa posla.
    Trudim se i verujem da uspevam u tome da stvorimo dobar dom. Verujem da je pola „posla“ u dobroj organizaciji.
    Kuvamo zajedno, sredjujemo kucu, igramo se, čitamo...
    Sada kada razmišljam šta bi bila idealna situacija za mene – to je da moj suprug dovoljno zaradjuje za sve i da ima stabilan posao, da ja ne radim – ili da mogu da imam opciju da radim samo par sati dnevno...
    Ili da mogu da napravim pauzu u karijeri i da se nakon nekoliko godina vratim...što mi isto deluje neverovatno za Srbiju i moju oblast posla.
    Drugi problem, što je delimično i tema ovog teksta, jeste kako posmatraju zene koje imaju decu na poslu..o tome bolje da ne počinjemo ali samo ću reći da kao drzava jako tonemo i zbog ovog stava...
    Tako da, draga Dora, ja se u potpunosti slažem da svako treba da ima svoj izbor i da treba da veruje da je on ispravan za njega. Kada sam ja malodušna, samo se podsetim da pruzam maksimalno svom detetu, da je okruzeno ljubavlju, kako našom tako i ljudi koji nam pomazi i da čak i kada ja nisam tu znam da je on dobro i sa kim je.

    Izvinjavam se ako sam se malo raspisala i rasplinula, ali volela bih da mi zene krenemo da stvarno podrzavamo jedne druge, u bilo kom izboru koji napravimo.
    Po mom iskustvu uglavnom ljudi kritikuju druge ukoliko im nesto kod njih samih smeta. Live and let live :)
    Šaljem jedan veliki pozdrav u Grčku i hvala još jednom na blogu :)

    ReplyDelete
  12. Ja tek trebam da postanem majka. Vec godinama radim, i do skoro sam vodila mladalacki zivot. Ali, i ne tako skoro sam izjavila "nista mi draze ne bi bilo nego da sada sedim kuci, gajim decu i smisljam sta cu lepo da skuvam za rucak". Bilo bi naporno, znam, ali ima li neceg lepseg i zivotnijeg? Uvek sam se narocito divila zenama koje su ostavile karijeru i posvetile se vaspitanju dece i vodjenju domacinstva. Sada sam u fazi kada ne samo da im se divim, nego ih sve vise i razumem :)

    ReplyDelete
  13. Hvala svima na komentarima! U suštini, drago mi je da ste sve shvatile poentu ovog teksta. Osuđivanje, ograničeno posmatranje na žene koje su kod kuće, mržnja, podsmeh je nešto što je jako poražavajuće naročito kada je sve to upućeno ženi od strane drugih žena. Ja sam to osetila i osećam na svojoj koži. Na sreću, nikada od ljudi koji mi nešto znače i koji me istinski vole. Hvala još jednom!!!!

    ReplyDelete
  14. I još nešto-žene treba da prestanu da se upoređuju jedna sa drugom. Vreme je da naučimo nešto od muškaraca.

    ReplyDelete
  15. Devojke, pa šta je ovo? Svako ima pravo da živi svoj san. Svako IMA PRAVO da bira svoj život i NIKO NEMA PRAVO da mu zbog toga "popuje". Primećujem u poslednje vreme kod ljudi stravičnu potrebu da sugerišu i savetuju i da ospore sve što neko drugi radi. U zamenu nude "svoj model". Pa nismo svi isti i nemamo svi iste potrebe i želje. Ako je mama kod kuće to ne znači da druge preokupacije osim šerpi i lonaca nema i da su joj moždane aktivnosti zakržljle. S druge strane ne znači da zaposlene mame zanemaruju svoju decu i da brigu o njima prepuštaju vrtiću, školi, dadilji, baka-servisu. Jedino se računa kako vam je u sopstvenoj koži i da ste načisto da ste srećne zbog svog izbora.
    Ljubim vas sve, i zposlene i mame kod kuće. I ajmo malo ženske solidarnosti.
    Srećna zaposlena mama koja uživa u svojoj deci i svom poslu.

    ReplyDelete
  16. Predlazem da ovaj tekst procitaju i jedne i druge, zaposlene i mame kod kuce: http://www.workingmother.com/blogs/working-mommy039s-manual/when-women-attack

    ReplyDelete

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails