Thursday 15 September 2011

Vasiono, nismo se razumeli


Da, moj život je dosadan. Nije mi teško da priznam. Nije dosadan u smislu da nemam šta da radim, već je dosadan u smislu da se u njemu ništa posebno, sjajno i fenomenalno ne dešava. Dan se sastoji iz niza mehaničkih, unapred određenih radnji i poslova koji uglavnom uključuju moju brigu o tome ko će šta da jede i obuče ujutru, da li je pod čist, šta ću za ručak, puštanje mašine, kuvanje, domaći zadatak, izvođenje u parkić, večera, tuširanje dece i hiljadu sitnica koje moraju između da se urade, ali koje podjednako iscrpljuju i prave od tebe nervoznog monstruma koji se samo nešto dere ili plače, pa zatim slede uspavljivanje i padanje na trosed bez mogućnosti da odgledam "True Blood" do kraja. Ako "padne" i neka masaža vrata, onda mogu reći da je taj dan čak i bio interesantan. Moja ideja uzbudljive večeri je postalo gledanje Bollywood filma ili ponoćno mešenje kolača. Eto, baš TOLIKO je moj život dosadan.
Ovih dana sam onako bila down zbog toga. Znate ono kada vam se čini da svi oko vas imaju fenomenalno uzbudljive živote i da im se stalno nešto novo dešava? Putovanja, ljubavne avanture, flertovi, nove bebe, selidbe, kupovina stana, fabulozan posao, iznenadna trudnoća, fensi klubovi, izlasci, udvaranja, nove prilike, ponude, prosidbe, zezanje, nova poznanstva...
Neudate misle da udate sa decom imaju "bolji" život, udate tiho zavide slobodnim na mogučnosti da izađu na kafu bez gledanja na sat ili da odu na odmor bez "prikolice" pune pelena i igračaka na naduvavanje, bez povraćanja u autu i iritirajućeg zapitkivanja: " 'El to ovde?", a još niste ni prošli Predejane!
Da se ne lažemo. Život majke je nezanimljiv i to naročito one mame koja je rešila da se na neko vreme potpuno posveti deci (ovde fali svetleći neonski natpis sa mojim imenom). Taman kada sam pomislila da se i dosadna baba iz komšiluka koja me stalno nešto radoznalo gleda i zaviruje u moju kesu iz supermarketa bolje zabavlja od mene, desi se nešto od čega još uvek ne mogu da se oporavim.
Ne želim mnogo da razglabam o tome, samo ću napomenuti da je incident vezan za ludog narkomana koji nam je stao na put i pretio nožem, nakon što je zamalo udario svojim autom u naš. Suvišno je reći koliko smo šokirani, a najgore od svega je činjenica da su sa nama bila i deca. Naša starija kćer se jedva smirila, a moja preplašenost se kasnije pretvorila u bes, a zatim u poražavajuće saznanje da je svašta moglo da se desi, a onda smo počeli da se šalimo na taj račun što je očigledni odbrambeni mehanizam koji nas sprečava da potpuno otkačimo i postanemo nepodnošljivo paranoični. Srećom ništa se nije desilo, ali pretrpljen stres je sasvim dovoljan.
(Htela si nešto uzbudljivo, e, evo ti ga, na!)
Draga vasiono, nisam mislila na TAKVO uzbuđenje, ok? Više sam mislila na:

~ neko lepo putovanje, samo nas dvoje, jedan vikend, više mi ne treba.

ili

~ na to da neko napokon objavi ljubavne priče koje sam počela da pišem i koje očigledno niko ne želi da čita.

ili

~ da krenem da prodajem moje pite i kolače, podignem kredit i otvorim pekaricu.


Tako nešto.

(Kod ovog poslednjeg ga malo pretera', mada čovek je živ dok sanja i dok se nada, pa me zato baš briga!)

Daj vasiono, nešto lepo i pozitivno, inspirativno, nešto da mi dune u krila i ponovo da snagu da stvaram i volim život.

Sutra će biti bolje. Barem tako kažu mudriji. 'Ajd' da vidimo...
Za početak ću večeras da napravim kokice i odgledam sa decom jedan Bollywood film. (Ko se smeje da zna da neću više da se igram sa njom..ili njim.)


(photo from pinterest)

1 comment:

  1. Kakvi su ti Bolivud filmovi? Nemoj samo reći - kao turske serije,molim te! Ja nisam nikada gledala ni jedan...

    ReplyDelete

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails