Thursday 30 August 2012

Promeni svoj život za 20 minuta (vežba koja će vam u tome pomoći)

Zaglavili ste se? Ne znate šta želite? Nezadovoljnji ste? Osećate kao da vam život nije dovoljno ispunjen? Želite nešto da promenite, a ne znate šta? Ha! A, ko se ne oseća tako? Čak i kada vam se čini da je sve dobro da bolje ne može biti, crv nezadovoljstva će vas uvek podsećati na to da nešto nedostaje.
Često smo toliko ukopani u rutinu (ma, koliko god ona pružala sigurnost) da potpuno ignorišemo unutrašnji glas koji nam govori da to nije sve, da želimo više. Ne mislim na više novca ili više materijalnih stvari, već na ono što nam pomaže da osećamo ispunjenost i da postanemo osoba kakva želimo biti.

U ovom postu ću vam objasniti jednu vežbu koja će navodno postati vaš i moj svojevrstan katalizator velikih ličnih promena.

Evo kako možemo promeniti  život za samo 20 minuta, korak po korak. Ja ću ovo probati prvom prilikom, zvuči mi super zanimljivo, pa probajte i vi:
  1. Isključi telefon, TV, kompjuter. Idi na neko mirno mesto u kući i zaključaj vrata.
  2. Smesti se udobno u stolicu, sedni za sto, stavi ispred sebe prazan papir i olovku.
  3. Podesi štopericu na satu na 20 minuta.  
  4. Kreni! Napiši na papir 100 stvari koje želiš da radiš: čime želiš da se baviš, koga želiš da upoznaš, gde želiš da ideš, šta želiš da probaš, šta želiš da promeniš kod sebe, bilo šta, nema granice! Piši! Piši! Piši!  
  5. Ono što pišeš ne mora biti realistično. Napiši najluđe i naneverovatnije stvari. Sanjaj na veliko! Bitno je samo da pišeš. Napiši i one najbanalnije, najjednostavnije stvari koje ti se mogu učiniti isuviše nevažnim za spominjanje. Učini to!Ne razmišljaj mnogo.
  6. Budi brz\a. 20 minuta nije mnogo, imaš 100 stvari koje moraš zapisati. Čak i ako ono što pišeš nema mnogo smisla, nastavite da to činiš, ne stajući, sve dok ne isteknu svih 20 minuta.
Posle jedno 10-15 minuta nešto će se desiti, naravno, ukoliko smo potpuno skoncentrisani na zadatak. Navodno prestaće da nas brinu konkretne ideje i počeće oslobađanje unutrašnje kreativnosti koja je bila zaključana u nama. Zbog napora da napišemo što više stvari za tih 20 minuta, počinjemo da pišemo stvari koje su malo "van ovoga sveta", stvari koje nemaju mnogo smisla, koje čak i ne želimo, ali ipak izlaze poput užarene lave iz nas.

Zvrrrrrrrrrrrrrr!Isteklo je 20 minuta! Bez obzira na to dokle si stigao\la u tom procesu, čak i ako nisi uspeo\la da ispišeš svih 100 stvari, prestani sa zapisivanjem. OK, ako baš ne možeš stati, daj sebi još par minuta fore, ali ne više.
Ne čitaj ono što si napisao\la! Ne ispravljaj i nemoj dodavati apsolutno NIŠTA! Ostavi papir negde na stranu do sledećeg dana.
Idućeg dana izvadi papir. Pročitaj napisano i postavi sebi sledeća pitanja: Koliko od napisanih stvari sam uspeo\la da ostvarim?  Koliko je napisanih stavki realistično i ostvarljivo? Na koji način ih mogu ostvariti? Da li me je nešto iznenadilo od onoga što sam napisao\la? Da li postoji nešto na listi što mi nikada do sada nije  palo na pamet? Kako se osećam zbog toga? Da li me je to zaprepastiolo, iznenadilo, nasmejalo? Šta mogu učiniti?
Svrha ove vežbe NIJE da napravimo dugačku listu stvari koje želimo da uradimo i sa koje nikada ništa nećemo precrtati. Ona služa da bi se otvorio naš um, da bi spoznali sebe i naše želje, da bi shvatili šta je to što moramo učiniti kako bi ulepšali našu rutinu, kako da pokrenemo sebe na akciju i na promene. Pomoću ove vežbe možemo identifikovati načine koji će nam pomoći da izazovemo pozitivne promene u našem životu.

Ljudi koji su je probali kažu sledeće:

"I sve je počelo tako što sam podesio\la štopericu na 20 minuta i krenuo\la da pišem."

Zvuči obećavajuće.

Ja ću pokušati. A vi?

(fotka sa  pinterest, tekst u originalu napisala Nora Dunn)

2 comments:

  1. Stvarno cu probati.

    ReplyDelete
  2. Kasno nabas na ovo, i to sasvim slucajno, delovalo mi je zanimljivo pa sam u ove sitne sate uzeo da pisem. Doduse nisam ni priblizno stigao da napisem 100 stvari, tek 61, no valjda je i to dovljno. Koliko sam uspeo da primetim, bio sam dosta realan iako sam po prirodi sanjar, mada je verovatno vecina toga nedostizno, ali nema veze, kad se probudim i procitam videcu na cemu sam i kako mi se cini. Nadam se da ce ovo biti nesto kao seme promene. Hvala za ovo. :)

    ReplyDelete

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails