Tuesday 6 March 2018

Povratak u budućnost


Image by Vicky Scott via Getty.

Evo me još uvek u pidžami nad zapušenim odvodom u sudoperi, čeprkam po prljavoj vodi sa gumenim rukavicama na rukama. Čuje se jedno "sviiiiiiiš" i voda kreće nesmetano da teče u vrtlogu ostavljajući za sobom kapljičaste ostatke od ulja i tragove mlevenog zrnevlja kafe. Na moj užas veći deo zida koji odvaja kuhinju od dnevne sobe je u ogledalu. Sa troje nepažljive dece to nije ni malo prednost u našem domu, a svakako moj lik u njemu nije nešto sa čim se rado srećem. Mogu da se zakunem da danas izgledam  starije nego juče. Da li neko može da toliko ostari za jedan dan? Nije ni čudo. Noćima ne spavam dobro, a umor neminovno ostavlja tragove na koži, ispod očiju, u pokretima i raspoloženju. Srebrne vlasi štrče na vrhu moje glave, kosa mi je čupava i nesređena. Malo me steže pidžama oko struka,a i gornji deo je tesniji."Smanji baklavu!", zapisujem na papir koji visi na frižideru. Uspela sam nekako sinoć, kada su deca zaspala,  da sperem sa kose prašinu i miris kuvanog graška. Onako umorna legla sam na peškir kojim sam pokrila jastuk i zaspala dok se nisam ponovo probudila u toku noći, i tako jedno 2-3 puta. Spavam, budim se, spavam, pa se budim. I tako dok alarm na mobilnom ne krene da drnda negde oko 7. Kada se lepo naspavam, sebi sam najlepša na svetu.

Prolazi pored mene očešajući se o moje rame. Odmah sam osetila njen parfem, "Eden", cvetan i prodoran. Zaista, diskutabilan izbor. Duge, tamne lokne joj uokviruju lice i još više ga izdužuju.Plava sedefasta olovka na očima, njen zaštitni znak i sjaj za usne koji miriše na višnje. Bezvoljno se baca na trosed pustajući MTV , namešta tesne farmerke koje se neprimereno spuštaju još niže na bokove: "Čoveče, sve me mrzi. Mrzim faks, mrzim moju glupu kovrdžavu kosu. Samo me neki debili muvaju i spopadaju.Nemam grudi ni zadnjicu. Umreću sama, potpuno sama", kaže ona, potpuno poražena nad teretom mladosti.

Odmah sam je prepoznala.  Prepoznala sam tu mrzovoljnost. Prepoznala sam mršavu devojku bez ambicjia, ali punu snova. Prepoznala sam devojku koja tvrdi da ne zna šta želi,  a ustvari se plaši da prizna sebi i drugima svoje želje. A, kako bi? Studira nešto što ne voli, nema momka, kolega koji joj se sviđa se pred njom žvalavi sa plavokosom lepoticom. Keva i ćale samo vrše pritisak i uopšte je ne kapiraju. Sve što želi je da ode odavde i da je svi ostave na miru. Sve što želi je da prestane da ispunjava tuđa očekivanja. Znam ko je, ali ne znam kako se stvorila ovde i najvažnije: zašto je prevalila toliko put iz prošlosti i posetila me posle toliko godina?

Ovog leta punim 42. I moram da priznam: totalno sam prestrašena. Plašim se saznanja da toliko toga još nisam uradila, iz straha, iz obaveze prema drugima, zbog života. I drhtim pred činjenicom da moram još mnogo godina biti tu za moju decu, da im se nađem, da im budem podrška i oslonac, drhtim jer me telo ne služi kao nekada i potpuno sam svesna da ne pazim dovoljno na svoje zdravlje. Užasnuta sam promenama koje nas čekaju, odlukama koje su na "stand by" iz straha od nepoznatog, osećam teret obaveza i odgovornosti koje se gomilaju. Bojim se da ću se probuditi jednog jutra i shvatiti da sam sebe nekako izdala i razočarala. Bojim se da nemam još mnogo vremena da napokon postanem ona žena koja sam oduvek želela da budem. Ma, zašto da krijem? Užasava me činjenica da gubim lepotu, mladost je prošla. 

"Mrzim moj život", čujem je kako mi dobacuje, "Mrzim ga. Ništa nije onako kako sam zamišljala".
I počinjem da se smejem, što od besmislenosti  reči koje izlaze iz usta jedne dvadesetogodišnjakinje, što od potrebe da je utešim iako sam do malopre plakala nad svojim propuštenim prilikama, strahovima i greškama. Osećam duboku ljubav prema njoj i želim da je zagrlim toliko čvrsto i jako kako bih joj odagnala sve sumnje i strah. Zaboga, kako ne vidi koliko je mlada, lepa i puna potencijala?
Odjednom mi je sinulo zbog čega je ona ovde i kako se ovde stvorila. 

 Dobro se sećam.

 Sećam se trenutaka kada sam utehu tražila u stvarima koje se još uvek nisu desile, u ljubavima koje još uvek nisam doživela, u mestima koja još uvek nisam videla, u životu koji još uvek nisam okusila. Dobro se sećam tih bolnih momenata u kojima sam maštala o jačoj, boljoj, smirenoj, zrelijoj verziji sebe  same. Dobro se sećam da sam zatvarala oči, prizivala moju buduću verziju sebe i posećivala je svaki put kada bi mi bilo teško. 
Znam da sam ona mirišljava i izgubljena dvadesetogodišnja devojka zapravo ja. Vratila se u budućnost kao neki san. Došla mi je u posetu, jer joj trebam. Došla je, jer mi je potrebna.

Došla je da me svojim bolom podseti na to koliko sam sada jaka, 
došla je da me svojim sumnjama ubedi u moju čvrstinu,
 da svojom nesigurnošću potvrdi moje samopouzdanje, 
da svojim nekadašnjim strahom vidi mene hrabriju,
 da  me svojim razočarenjem podseti na ostvareni san.

 Došla je zbog mene, duh iz prošlosti, posetilac u budućnosti, došla je kao uteha, pobeda i nada.
 Ona je ovde zbog mene, kao što sam i ja ovde zbog nje.


"Divno je videti te opet. Vrati se sada u svoju vremensku mašinu i ništa ne brini. Znaj da će ti jednoga dana sve tvoje brige  biti smešne", pozdravljam je i puštam je da ode.

Stavljam karmin na usta i nameštam kosu.

"Lepa si", kažem sebi. Kažem njoj.

I jedva čekam da vidim šta budućnost nosi.



7 comments:

  1. O Boze koliko volim da citam tvoje postove, bez obzira na temu. Ne znam da li je ona verzija iz proslosti, a sada i ova iz buducnosti svesna koliko toga pozitivnog daje nama, koliko je lepo sto tako iskreno podeli sebe pruzajuci nam priliku da se sami pronadjemo u nekim segmentima, bude nam na neki nacin podrska, a zatim i inspiracija. Tvoje reci imaju neku posebnu vibraciju u kojoj se prepoznaju iskrene emocije i na taj nacin dopiru do nas na najlepsi moguci nacin. Veruj mi da svaki put kada procitam neki tvoj post, on na mene deluje bolje od bilo koje price cesto nabedjenih motivacionih govornika. Namerno ti se obracam sa Ti jer sam bas odavno otkrio tvoj blog, citao ga i na neki ludi nacin imam taj osecaj kao da se sve vreme znamo. Vracao sam se cak i onda kada nisi pisala i citao sve iznova, pa cak i one ideje za decije uzine koje si umela uvek inspirativmo da napravis. Ne znam da li si imala nameru da pocnes da se bavis tim motivacionim predavanjima, nesto u fazonu Lujze Hej, izlecite svoj zivot itd. jer si definitivno rodjena da na taj nacin pomazes ljudima.
    Stvarno ovaj blog ima neku posebnu magiju. Kada opet sretnes mladju verziju sebe, reci joj da probudi ambicije u ovoj tebi sada i neka 42 godina bude samo broj, ali pocetak novog zivotnog poglavlja u kome ce sve da dobije neku visu svrhu. Znas ono kada kazu da treba osecati i davati ljubav i zahvalnost, e to je ono sto mi citaoci osetimo kada citamo tvoje postove.

    Hvala ti na svemu.

    Puno pozdrava.

    Dragan. :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala, Dragane od srca. Zaista sam ostala bez teksta čitajući tvoj komentar. Duboko sam zahvalna što pratiš moje pisanije i na ohrabrenju da iskoristim to za nešto više, mada iskreno, ovakve reči i saznanje da na nekoga utičem mi je sasvim dovoljno. Hvala i veliki pozdrav!

      Delete
  2. Divan tekst!! Uvek si bila talentovana, uvek si sagledavala iskreno sebe! Drago mi je sto sam bio i sto jos uvek sam pored te devojke iz proslosti koja je postala zena iz danasnjice!! LU!!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala,bejb. Uvek si me ohrabrivao i verovao u mene. Volim te.

      Delete
  3. Bila sam povrijeđena i slomljena kada se prije 7 mjeseci dogodio veliki problem u mom braku, između mene i mog muža. toliko strašno da je iznio slučaj na sudu radi razvoda. rekao je da više nikada ne želi biti sa mnom i da me više ne voli. Pa se spakirao iz kuće i natjerao mene i moju djecu da prođemo kroz mnogo boli. Pokušao sam sve moguće načine da ga vratim, nakon mnogo moljakanja, ali sve bezuspješno. I potvrdio je da je donio odluku i da me više nikada ne želi vidjeti. I tako sam jedne večeri, vraćajući se s posla, srela svoju staru prijateljicu koja je tražila mog muža. Dakle, objasnila sam mu sve stvari, a on mi je rekao da je jedini način da vratim muža da odem kod čarobnjaka radi čarolije, jer je i njemu stvarno djelovala. Tako da nikad nisam vjerovao u magiju, ali nisam imao izbora nego poslušati njegov savjet. Zatim mi je dao adresu e-pošte čarača kojeg je posjetio. (drapata4@gmail.com) I tako sam sljedećeg jutra poslala mail na adresu koju mi je dao, a čarobnjak me uvjerio da ću za tri dana dobiti muža. Kakva nevjerojatna izjava!! Nikad nisam vjerovao, pa je on razgovarao sa mnom i rekao mi sve što trebam učiniti. Onda me dva dana, tako iznenađujuće, nazvao moj muž koji me nije nazvao zadnjih 7 mjeseci da mi javi da se vraća. Tako nevjerojatna!! Tako se vratio isti dan, s puno ljubavi i radosti, i ispričao se za svoju pogrešku i za bol koju je nanio meni i mojoj djeci. Tada je od tog dana naša veza postala jača nego prije, uz pomoć kotača. Stoga ću vam savjetovati, ako imate problema, obratite se DR APATI, možete ga dobiti i na gmail: (drapata4@gmail.com) ili putem whatsappa ili vibera na: (+447307347648).

    ReplyDelete

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails