Tuesday 18 September 2012

Stvarčice koje volim ovih dana

Busy, busy, busy! Život se pretvorio u jednu veliku jurnjavu. U pravu su kada kažu da što su veća deca, veće su i obaveze. Našla sam malecno, mikroskopski malo vremena da podelim sa vama nekoliko stvarčica koje mi ovih dana ulepšavaju svakodnevicu.

~ Od trenutka kada sam je otkrila, Lisa Mitchell je postala moja miljenica. Ne postoji pesma koju ne volim, one su neobične, čudne, nežne, stvorene za sanjarenje. Ne mogu da tvrdim da joj je glas izvanredno jak i čist, naprotiv, ona peva kao da šapuće, stidljivo, slatko i pomalo detinjastvo, ali tako umirujuće i prijatno. Baš zato je i volim. Trenutno je njena pesma "Dutchess of Mess" nešto što stalno slušam. Iz nekog razloga, muzika ove devojčice me usrećuje...




~ Seriju "New Girl" (Nova Devojka) čekam već mesecima zbog Zoey Deschanel, naravno. Apsolutno sam zaljubljena u njen stil. Retko je videti u Holivudu tako ljupku i skromnu mladu devojku, pomalo uvrnutu i svoju.  "New Girl" je počela na Fox Life-u i to je jedina serija (ili bilo šta drugo) što u poslednje vreme pratim na TV-u.


~ Od kada je počela škola, naša ulica je postala živahnija, živopisnija i puna energije. Živimo odmah preko puta srednje škole i moram da kažem da mi prija sva ta graja i buka. Mladost je divna, sav taj smeh, pa ljubav, nestašluci. Nikada mi nisu smetala deca. Naprotiv, moji omiljeni zvuci na svetu su dečiji smeh, čavrljanje i igra. Smetaju mi odrasli. Oni su čudni i ludi. Njih mnogo ne gotivim. Kada sam već kod mladosti, evo jedne fotografije na koju sam slučajno našla. Ništa se ne menja -klinci su oduvek žurili da odrastu, tako je i ostalo.

~ Nedelju smo proveli u prirodi kod prijatelja koji žive van grada, u kući iza koje se proteže maslinjak, među pomorandže i limune. Bilo je divno,mirisno i čarobno. Pomorandže su još uvek zelene, biće zrele do zime, a od maslina naši prijatelji prave ukusno i sveže maslinovo ulje. Oni žive naš san, onaj o maloj kućici okruženoj pomorandžama, smokvama i maslinama sa pogledom na kotrljajuća brda i more koje se plavi u daljini.
(još uvek zelene pomorandže) 


(maslinjak) 

~ Sećate se mog posta u kome sam opisivala sve ono što želim promeniti u našem životu. Jedna od stvari na kojoj sam počela intezivno da radim je  maksimalno pojednostaviti život. Trenutno sam skoncentrisana na sređivanje (po koji put?!) ormana, garderobe i dečijih igrački. Inspirisana potezom jedne mame, rešila sam da većinu igračaka (kojih stvarno moja deca imaju mnogo) spakujem i sklonim, sem nekoliko sa kojima se jedino igraju (kockice i još neke sitnice).Time bi se pre svega raščistio večiti lom, a s druge strane, želim ih naučiti da im nisu potrebne plastika i stvari da bi se zabavile i igrale, a iznad svega umanjiti im, dok još uvek nije kasno, potrošački poriv i želju za još, još i još.

Ljubite se i volite, a ako nemate koga, onda volite sebe.

3 comments:

  1. I mene je uhvatila ta jednostavnost u zivotu -manje je vise.I skupljam ideje po netu za razne aktivnosti sa decom,igranja sa materijalima iz prirode.Sad skupljam kestenje kad se vracam sa posla,secas se onih igrackica koje smo pravile kao deca od kestenja.

    ReplyDelete
  2. Divan ti je blog!
    "Kupila" si me prošlim postom, onim o užini, i u par dana sam pročitala svako slovce s ovih stranica :)

    ReplyDelete
  3. Hvala, draga Olja! To me baš čini srećnom!

    ReplyDelete

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails