Wednesday 25 September 2013

Savršeni domovi

U jednoj dalekoj, dalekoj zemlji, iza sedam mora i sedam gora, mame se ujutru bude sa svojom savršenom decom i savršenim muževima, ulaze u svoju kuhinju sa savršeno poliranim i čistim površinama, sve je na svom mestu, oprano i izglancano. U toj zemlji, mrvice nikada ne padaju na pod, a košulje i haljine ostaju savršeno neizgužvane sve do kraja dana.

Kada uđem u jedan takav dom, meni odmah postane...nelagodno. Ne znam gde da sednem, da li uopšte da sednem, hoće li mi se slučajno prosuti kafa ili će mojoj deci ispasti sok na beli trosed i sjajni tapih? Ne, hvala. U takve kuće ne volim da idem i sa takvim prijateljicama ne volim da se družim.
Moja poznanica ima savršeno sređen dom. Kuća je uvek blistava i čista. Kuhinja izgleda kao da se u njoj nikada ne kuva (a, znam da kuva), prostirke na trosedu i foteljama su zategnute i "pod konac", nema papira svuda po kući, tragova od bojica i flomastera, čak su i dečiji crteži zakačeni magnetićima na frižidera naređani bolje nego u muzeju moderne umetnosti. Nema nepotrebnih sitnica, detalja, ništa nije suvišno. Sve je nekako...savršeno. O, da, čak i dečije sobe! Nema nigde flomastera, blokova, igračke su uredno sklonjene i naređane, nema knjiga na podu, policama ili krevetu. Hoću reći-nije kao kod nas.
 Međutim, iako je moja poznanica pametna žena, naši razgovori, kada god smo kod njih u poseti, se vode tako što ona... uglavnom radi po kući dok se "družimo". Za vreme zajedničkog ručka ili večere ona u  kuhinji pere sudove ili šerpe, briše, polira,  manično pokušava da sve stavi na svoje mesto. Na početku to nisam primećivala, ali vremenom sam shvatila da je to šablon, s obzirom da se to svaki put dešava.
Moje komšike (majka i dve njene kćeri) kupuju varikinu (onu što nesnosno smrdi) u kutijama od po 6 ili više flaši od litar. Sa njihovih terasa neprestano lije voda, mašine rade non-stop (čak i noću), a cela zgrada miriše na sredstva za čišćenje.  Iz njihovih domova nikada nisam namirisala neki kolač ili neko fino jelo. Ja sam  sigurna da su one super domaćice, ali drugi miris sem deterdženta ja ne mogu osetiti. Evo, upravo sada dok pišem, one peru prozore i terase  udruženim snagama, sapunica se penuša ispod mog prozora, teče niz ulicu i naravno miriše na dobro poznatu varikinu.
Jedna od njih je ona koja mi je izjavila kako nema vremena da izvede decu napolje da se izjure, jer mora da pegla i pere veš. Konstantno mi govore: "Ne stižemo, ne stižemo! Imamo puno posla, puno posla!".  Ne razumem, jer ja nisam takva,a kada nešto ne razumem, ja to volim da ispitam, pročačkam, pronađem razloge.

Stalno se srećem sa takvim ženama, ženama koje su opsednute čistoćom i savršenim domom. Imam utisak da se to već širi do epidemioloških razmera. Jedna od njih je priznala da ima problem i da mora da potraži pomoć. Jednostavno "poludi" ako sve nije na svom mestu.

Ja sebe ne smatram preteranom čistunicom. Sam moj pokušaj da nam dom bude funkcionalan, da stavim jelo na sto, ujutru, u podne i uveče, da moj muž i deca odu na posao u školu čisti i ispeglani, da pomognem ćeri oko učenja, da se izborim sa papirima, računima, kupovinom, sudovima, krevetima, šerpama ,tiganjima, plehovima, treninzima, časovima klavira,  mi oduzima ceo celcati dan. Pitam se samo, koliko bi mi vremena trebalo u pokušaju da od svog doma napravim apoteku ili muzej?  Mislim da bi se negde na pola puta raspala, razbolela i eventualno poludela. Verovatno bih morala da se odreknem mojih zadovoljstava i stvari koje volim da radim.

A, onda, kao da sam tamo neki psiholog, postavim sebi pitanje: zašto su neke žene opsednute čišćenjem, zbog čega sebi ne dozvoljavaju nesavršeni dom i zbog čega im je sama pomisao na "opušteni" dom mrska i nezamisliva?

Neki kažu da preterano prljav i neorganizovan dom odaje sliku nesređene osobe koja ja psihički takođe u haosu. Da li to znači da su pedantni ljudi takođe imaju uredan psihički život? Da li to znači da su njihove misli organizovane kao i njihovi domovi? Nisam toliko sigurna.
Mislim da žene sa savršeno čistim domovima ili da se bolje izrazim, žene  koje provode celi dan u neprestanom sređivanju, čišćenju, brisanju i pranju u suštini pate od nekog nedostatka. Zvučala bih krajnje kučkasto kada bih se upitala da li je taj nedostatak seksualne prirode? Možda. Moguće je da je u pitanju želja za kontrolom-s obzirom da puno toga u svom životu ne mogu kontrolisati i da ništa nije uglavnom po njihovoj meri, onda mogu nesmetano da kontrolišu svoj dom. Ukoliko je on savršeno čist i sve je na svom mestu, onda će prividno i ceo svet i sve u njemu biti savršeno.
Moj muž ima drugu teoriju-on smatra da su žene sklone kompulsivnom ponašanju i da su za to krive...majke. Ah, muškarci! Takođe, mi žene, po njegovim rečima, volimo da se takmičimo i činimo sve kako bi postigli standard neke druge žene, a možda ga čak i malo podigli na viši nivo. Ko zna...možda je u pravu.

U svakom slučaju, moramo da priznamo da je lepo imati čist i uređen dom. Meni  to pruža posebno zadovoljstvo, ali osećati toliku anksioznost kada nije sve na svom mestu je meni potpuno strano.
Krajnje mi je suludo, a pre svega nekulturno da pozovem prijatelje na večeru i da provedem celo veče perući sudove i ribajući sudoperu u kuhinji. Nezamislivo mi je da urlam i poludim zbog mrvica od keksa na patosu ili da doživim nervni slom svaki put kada vidim malo prašine na komodi.

Ovaj tekst je počeo kao bajka i završiću ga kao bajku:


...mama je shvatila da je verovatno jedina u kući kojoj je stalo do čistog doma. To je prihvatila i rešila da neće zbog toga poludeti. Neće više propuštati divne stvari koje su se dešavalo oko nje zbog sulude želje da postigne savršenostvo.

... i živeli su u  svom savršeno neuređenom domu srećno do kraja života, mama, tata i deca.




17 comments:

  1. Pa eto...naš stan nije baš ludački sređen zato što se ja ne pitam u vezi svih stvari, ako Miša izvadi knjige i stavi na sto, one stoje tu dok ih sam ne vrati u orman, nemamo (još) dece ali mačak ponekad pravi haos.
    Ali ja sam svejedno opsesivno-kompulsivni poremećaj uspela da prebacim na druge oblasti života, kao što mi je uvek uspevalo. Brojanje gutljala vode, anoreksični režim ishrane, kupanje nakon svakog izlaska iz kuće. Teško da ima veze sa seksualnim frustracijama u nekom sadašnjem smislu jer sam ja takva od kad znam za sebe ( moguće da je nešto vezano za rano, rano detinjstvo i to ne za majku nego za oca kog nemam- to je bila jedina nenormalnost u uslovima mog odrastanja ). U svakom slučaju mislim da je najčešće želja za kontrolom u pitanju. Ja svaki put kada mi popusti kontrola nad nekom važnom oblašću u životu, recimo, sad sam zeznula i taj diplomski ( a učila sam opsesivno 4 godine ), počnem da stežem režim kontrole trivijalnih stvari. Verovatno i sve te žene imaju žestoko zeznut neki aspekt života pa mogu toliko da se posvećuju nebitnim ili manje bitnim stvarima.

    ReplyDelete
  2. P.S. A ta kontrola ima verovatno veze sa ubeđenjem da ako nisam savršena i ako ne ispunim SVE zahteve koje stavljam pred sebe ( ja ih stavljam i niko drugi ) neću zasluživati da me bilo ko voli.
    islim da ima veze sa ocem. Nagađam.
    Eto, napisah esej.
    Lep post. Lepo se završava. Nemaš pojma koliko puta sam poželela da sam normalna i da mogu da odem do prodavnice a da se ne vratim sa užasnim osećajem prljavštine na sebi, da ne moram da se kupam pre nego što dodirnem bilo šta u kući. Jako je teško biti u tom krugu. Znam da ću u jednom trenutku morati da se obratim stručnjaku zbog toga, ali odlažem već dugo.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Draga Tajana, sama tvoja želja da "budeš normalna", kako si i sama rekla je za pohvalu, znači da si potpuno svesna da imaš problem. Ja ti od srca preporučujem da potražiš pomoć, jer su njihove metode, iako veoma teške, vrlo efikasne. Mislim da to duguješ sebi. Divim ti se na hrabrosti i iskrenosti. Kamo sreće da je više ljudi kao što si ti! Pozdrav!!!!

      Delete
  3. :) evo još jedne nesavršenen mame :)
    baš sam o tome skoro pisala na svom blogu :)
    http://www.yumama.com/blog/tatjana-trajkovic/6615-carape-na-podu-cipele-u-parku.html

    ReplyDelete
  4. Grozno... Takvi domovi i takve zene su meni grozni, moram da priznam...Odmah mi to mirise na neke zestoke probleme, podseca me cela prica na one savrsene domacice, joj kako se zvao onaj film, znas.... SPolja gladac, iznutra jadac, brate mili... Drugo nema sanse da robujem kuci, tacnije nema sanse da icemu robujem... Volim kad se vidi da zivi neko u toj kuci, a onaj ko je dosao u inspekciju, ne mora ni da dolazi... ;)
    Poenta je da ne postoji savrseno, jer je savrsenstvo veoma subjektivna kategorija... Kod nas se svi osecaju lepo, mirise hleb i mirisu kolaci, knjige su na sve strane, a kada neko ostavi dzemper na fotelji, ne histerisem, s obzirom da ga i ne primetim.
    Samo jos da dodam... Tajana, draga, priznavanjem svog problema si ga napola resila i ja ti se zaista divim na tome, apsolutno se slazem sa Dorinim misljenjem... Da je vise ljudi poput tebe, svet bi definitivno bio bolje mesto...
    Vasa Ljuda ;)

    ReplyDelete
  5. This comment has been removed by the author.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Opet sam napisala esej ali sam pogrešila na par mesta pa greškom obrisah sve :-). Uglavnom, hvala vam, da ne kucam opet sve i ne širim priču.

      Delete
  6. O mila moja zasto ali zasto mi uzimas misli iz glave?Bas to pricam ovih dana.Bili smo tako jednom kod neke moje rodjake prvi i poslednji put jer je ona imala ustirkane miljee, i ja sam sve vreme molila boga da nam se kafa ne prospe, a ona je pricala o tome kako je prestala da razgovara sa rodjenim zetom zato sto mu je kanuo sos na njen stolnjak dok je jeo, pa zamisli morala je ponovo da stirka....o boze nikad nisam sa vecim strahom popila kafu,,,samo da se sto pre izgubim odatle...bolest bre!

    ReplyDelete
  7. Draga moja, Dora, čitaš mi misli. Kod nas je jednostavno nemoguće da bude sve na svom mestu, i ja sam se sa tim pomirila. Dvoje velike dece, stalno neko dolazi, odlazi...Čistimo ćerka i ja, da bude pristojno i čisto, ali ne bolujemo. Što se tiče onih koje posluju po kući, od toga potpuno poludim. A pošto neću da poludim, takve sam izbacila iz kombinacije. Nikada, ali nikada, nisam oprala ni čašicu, dok imam goste za stolom. To je za mene vrhunac nepoštovanja i nekulture. Nekad sakupljam sto noću, kad svi odu, a nekad Boga mi, i ujutru, I znate šta? Ništa, ama baš ništa se nije desilo. Srećna sam što sam sa tim stvarima načisto, In love with life, naravno!

    ReplyDelete
  8. P.S. Mislim na one koji posluju po kući, dok gosti sede za stolom.

    ReplyDelete
  9. Moja svekrva je ta koja pere sudove, otima tanjire čim nešto pojedemo, a mi (inače jedini gosti u njihovoj kući na svim proslavama) ko siročići gledamo na sat i planiramo tutanj. Više nego nekulturno. Zamisli na koliko bih se ja delova raspala kada bi toliko lickala kuću, pored posla, bašte, vinograda...Ma daj...Svi smo čisti, siti i uživamo u svakoj maloj mrvici ispod našeg stola!
    A ta opsesija nekih žena je samo ispoljavanje frustracije bilo kog tipa. To je moje mišljenje. Da li je u pitanju kontrola, sex, traume iz detinjstva...to je već stvar za stručnjake. Imala sam jednu komšinicu u zgradi gde smo bili podstanari, koja je svaki dan brisala ceo ulaz, izlaz i (naravno) ceo svoj stan svim mogućim mirisima i dezinfekcijama. U njenom ponašanju se videlo da žena ima problem, jer joj oči stalno ubrzano lutaju ka sledećoj stvari koju će da licka...
    U stvari mi ih je žao, jer sve one generalno, ne mogu da se opuste i uživaju u životu, u svakoj prljavoj i čistoj sitnici koja nas čini živima. I živimo srećno, u svom savršenom džumbusu! Živeo džumbus!
    Pozdravi tvoje prljave šerpe od mog neusisanog hodnika!!! :)

    ReplyDelete
  10. Hvala ti Dora, citas mi misli!!!!!

    ReplyDelete
  11. Blagomog zivota....imam ja takvu komsinicu zivi na prvom spratu i pre dve nedelje vidim ja spusta ona neku kesu sa terase na ulicu, kulturno zakljucava vrata i izlazi da je uzme i odnese do kontejnera...ladno zena baca djubre kroz kuhinjsku terasu da ne bi prosla kroz stan sa djubretom....koja je to scena bila!!!!

    ReplyDelete
  12. Potpuno "savršeno" sređen dom = potpuno sjeban život i svrha postojanja.

    ReplyDelete
  13. Moja svekrva je takva, stalno nešto glanca i sprema i to stvari za koje ja nisam ni znala da se u kući moraju glancati a kamo li na dnevnoj bazi. Ona je imala hrpu traumatičnih događaja u životu, mama joj je umrla rano, šogorica joj je poginula i slično i mislim da ona kroz to pokušava imati neku kontrolu nad svojim životom. Moj stan definitivno nije takav, naša mačka se potrudi kad ga i uglancamo da se izlinja svuda i da premjesti sve male tepihe naokolo :) volim da mi je čisto ali sad da sve mora biti pic, nije mi ni na kraj pameti. Mačku sam i nabavila iz razloga da se naviknemo da je tu neko malo stvorenje koje stvara nered tako da kad za koju godinu odlučimo imati klince nam ne bude šok kad sve ne bude savršeno i na svom mjestu. Općenito ne volim ekstreme, ja volim da je sve složeno i uredno ali ne mora biti savršeno, baš što kažeš kad vidim bijeli kauč ja se naježim :D Opet ne volim ni one kojima dom izgleda kao da je atomska pala. Moja stara je opet takva tako da smo dragi i ja između naše dvije ekstremne stare našli savršenu sredinu za naš stančić :) Na kraju krajeva, nek svatko ima doma kako hoće, sve je ok dok ti se ne počnu mješati u to kako ti svoje doma držiš i pametovat kako bi trebala.

    ReplyDelete

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails