Wednesday 26 March 2014

Izgleda da je došao kraj

Pre nego što sam krenula da pišem svoj blog, redovno sam obilazila neke druge blogove u kojima sam tražila kako inspiraciju za pisanje tako i nadahnuće za život (način života) uopšte. U nekima sam se prepoznavala, od nekih sam nešto "ukrala", a neki treći  su bili odraz života o kome sam mogla samo da sanjarim i čeznem.  U svakom slučaju, svi su me inspirisali na ovaj ili onaj način. Dešavalo se da neki od tih mojih omiljenih blogera u nekom trenutku donesu odluku da prekinu sa vođenjem bloga, to najave postom i ostave za sobom čitavu armiju vernih, a razočaranih čitalaca. Ono što se moglo sasvim suptilno nagovestiti je istinska radost zbog te odluke, koju ja tada nisam mogla kao bloger početnik razumeti. Radost zbog divne prezauzetosti divotom sopstvenog života. to nije ona užurbana prezauzetost, nego ona koja uključuje bogatsvo iskustava, događaja, odnosa sa ljudima, povećena potreba za mirom, duhovnošću i suštinom. Kao što rekoh, ja to tada nisam mogla razumeti. Moja želja za čitaocima, ostvarivanjem kontakata, težnja ka nekoj samopromociji, želja da izrazim sve ono što mislim i osećam, sve to u meni nije moglo shvatiti nečiju odluku da prekine sa vođenjem bloga.
Drage moje čitataljke, došao je trenutak kada sam napokon uspela da ih razumem. Ustvari, sve je počelo tako što sam izgubila onu moju prvobitnu želju da delim svoje misli, utiske i inspiracije sa drugima.Došao je trenutak kada reči više nisu izlazile iz mene, više nisam imala šta da napišem i podelim. Nasuprot svemu tome, nestala je moja preterana introvertnost i zatvorenosti u "stvarom životu". Blog mi je pomogao da pronađem svoj "glas", da uobličim svoje misli, težnje i "filozofiju života", danas sam mnogo elokventnija i rečitija nego onda kada sam tek počinjala da pišem svoj blog.
Moj život danas sve više i više liči na onaj koji sam priželjkivala i kome sam  u dubini svoje duše težila, a on u sebi nije uključivao društvene mreže, blogove, samopromociju i težnju ka većoj čitanosti. Sve to sada nije važno. Važni su neki drugi momenti, intimni, lepi, važno je osetiti jutarnje sunce bez potrebe da to objavite celome svetu, važno je osetiti zadovoljstvo i sigurnost u vezi sa svojim odlukama i životom bez potreba da to nekome objasnite ili prenesete. Da, prezauzetost životom, na miran što jednostavniji način.Mislim da je ovaj blog poslužio svrsi i završio svoju misiju. Ne mogu reći da se nadam da će me ovo "proći" i da ću ponovo krenuti da pišem blog. Ovo nije period prezasićenja ili neke vrsta depresije (kažu da je jedan od znakova depresije prestanak uživanja u stvarima u kojima smo nekada jako uživali). Ionako sam nekada sebi obećala da ću prestati voditi blog onda kada on postane obeveza ili potreba drugih, a prestane da bude moja lična potreba. U mojoj težnji za jednostavnim životom i malim radostima nema mesta za internet i računare. To su elementi  svakodnevice (pored televizije) koji u poslednje vreme samo smetaju mom miru i dubokim duševnim težnjama koje ne moram nikome otkrivati. Živim ih i dišem, to mi je dovoljno.
A, čime sam toliko zauzeta pa nemam želje ni vremena za vođenjem bloga, možda se pitate?

~ zauzeta učenjem.
~ zauzeta čitanjem.
~ zauzeta molitvom i duhovnošću.
~ zauzeta pravljenjem torti za rođendane.
~ zauzeta pevanjem u horu.
~ zauzeta dugim šetnjama.
~ zauzeta slušanjem ptica.
~zauzeta mirisanjem procvetalog drveća pomorandži i limuna.
~ zauzeta sađenjem cveća.
~ zauzeta pokušajem da ostvarim smirenost.
~ zauzeta tišinom.
~ zauzeta ljudima koje volim.
~ zauzeta novim poznanstvima i prijateljstvima.

Ne znam kojim rečima da završim ovaj post. Neću ga ni završavati rečima. Staviću samo tri tačke,neka one nagoveste nastavak bloga, ali u nekom drugom obliku...ko zna gde i ko zna kad...neka nastavi sam da se piše kroz vas, kroz moj i vaš život...volim vas i hvala...
.
.
.

34 comments:

  1. Dora draga podrzavam te u tvojoj odluci!Bitno je da slusas sebe!Zadovoljstvo ,ogromno,mi je sto sam te citala.Osetila sam da si napravila ogroman pomak u svojoj biti pisuci postove o zahvalnosti! Izdigla si sebe i duhovno i mentalno!Bravo bravo bravo!Volim tebe i tvoju porodicu i mislicu na vas.

    ReplyDelete
  2. Divno je što si uspela u svojoj nameri. To je najvažnije. Svi idemo svojim putem; neko levo, neko desno, neko brže a neko sporije. Meni ćeš na mom - stvrano nedostajati :(

    ReplyDelete
  3. Tvoj blog sam pocela da citam u jednom bezveznom trenutku mog života. Puno mi je pomogao. Pozitivne misli, širi pogledi, ohrabrivanje, divne price i saveti, recepti... kao aigurna luka gde uvek mogu da nadjem utehu i sigurnost. .i jako sam ti zahvalana na tome! Ovo je sva iz mog ugla i sta je meni znacio tj.znaci ovaj blog a sa druge strane, srecna sam zbog tebe. I što je ovaj blog ispunio svoju svrhu. Veliki pozdrav i hvala sto si delila svoje misli sa nama :)

    ReplyDelete
  4. Najlepsi od blogova koje pratim, hvala Bogu sto ti je dao dar pisanja kojim si cinila nase dane drugacijim, toplijim. Hvala Bogu sto ti je dao smirenje, sto ne postoji potreba da se vise oglasavas. Mislicu cesto na tebe i cesto se vracati tvojim divnim,divnim tekstovima. Ostaj zdravo.

    ReplyDelete
  5. Sigurno je da ces mi jako jako nedostajati ali potpuno te razumijem-postoji nesto zajednicko izmedju nas tako da nisam bas sigurna u tvoju odluku.
    Always I will miss you.

    ReplyDelete
  6. Draga Dora!
    Citajuci ovaj post, mislila sam si "oh ne!"... Ali moram priznati da te razumijem. U jednom momentu dolazi do zasicenja i onda se covijek posveti drugim stvarima koje ga jednako ili cak i vise ispunjavaju. Uzeci to u obir, podrzavam tvoju odluku, premda - falit ce mi enormno tvoji tekstovi.
    Nikad necu zaboraviti onaj momenat kada sam prvi put otvorila ovaj blog, bas je bilo izvanredno vrijeme za to - moj prvi dan godisnjeg odmora, jutro, vani pao snijeg, i ja sam igrom prilika dosla do ovog bloga i odmah nabasala na jedan tekst koji je govorio o ljepoti uzivanja, unutarnjem miru i pozitivi, a to mi je u onom trenutku bilo nesto sto se "poklopilo" da bolje nije moglo. Malo je reci kako sam nastavila uzivati u svakom novom, i starom postu, i to je postala jedna vrsta veoma ugodnog rituala...
    Zelim tebi i tvojoj porodici svu srecu svijeta, i uzivajte!
    Puno srdacnih pozdrava od Ankice!

    PS - ipak se nadam da ovo nije kraj ovom blogu, nego samo nagovjestaj za jednu poduzu (nadam se - ne predugu) stanku!

    ReplyDelete
  7. O, neeeee!!! Neee! :(
    Mislim, shvata, razumem, ali mi je užasno, užasno žao i stvarno se nadam da je pauza i da ću te još čitati i sretati negde, nekad, nekako...
    Nedostajaćeš mi jako <3

    ReplyDelete
  8. Dora, Dora...
    Iz nekog razloga ovog bloga nema među blogovima koje pravim na naslovnoj već kad uđem tamo u profil. Danas sam navrla da nađem onaj tekst o tome kako stare francuskinje, jer mi se odavno dopao pa sam nešto htela da citiram mami. I onda vidim ovaj najnoviji post, kao da sam znala.
    Ne znam šta da ti kažem, mislim da ti zavidim. Ja bih tako da se oslobodim i fejsbuka i bloga, ne mogu da ti opišem koliko, a ne znam šta me drži za te trivijalne stvari toliko, valjda sad već i lenjost. Zakržljala sam i kao pisac i kao antropolog, i svakako, eto, koliko god mi bilo žao što više nećeš da pišeš, meni makar samo ovaj post znači puno, i pokušaću da crpim iz njega snagu za promene, dok je ne nađem :-). Ostaj zdravo sa svima koje voliš :-)).

    ReplyDelete
    Replies
    1. Tajana, samo oni "navučeni" na fejsbuk i društvene mreže mogu da razumeju ono što ću ti sada reći. Najbolja odluka koju sam mogla doneti je upravo napuštanje fejsbuka. Ponavljam, osećaj slobode, uživanje u ponovnoj anonimnosti i privatnosti su neprocenljivi. Divan je osećaj kada ujutru ne moram da obilazim svoj profil i čitam tuđe statuse, divno je kada te niko svojim glupostima ne nervira i iritira. Divno je što više ne gubim svoje vreme na trivijalnostima, divna je jutarnja tišina, mir. Ni TV više ne gledam, niti ga palim. Sloboda. To je prava reč. Što se tiče pisanja i kreativnosti, mislim da facebook i blogovanje ubija kreativnost, naročito kod pisca kao što si ti. ja to nikada nisam bila, niti pretendujem da budem, ja sam eto samo osetila potrebu da pronađem sebe, svoj glas i pobedim moju stidljivost i nemogućnost da se usmeno izražavam sa lakoćom. Postigla sam svoj cilj, za to su mi bile potrebne dobre 4 godine. Možda će u nekom trenutku ponovo krenuti bujica reči koje ću poželeti da napišem, a možda i neće. To mi više nije ni važno. Važan mi je ovaj trenutak, ovaj dan, moja deca, moja porodica. Pozdravljam te i želim ti da uspeš u svom pokušaju da nešto promeniš. Ukoliko to zaista želiš, neće ti biti teško, naprotiv, videćeš koliko će život najednom biti mnogo lepši i sadržajniji! ja ti to garantujem. pozdrav i puno ti hvala!

      Delete
  9. Ana Ilic-Anuska27 March 2014 at 01:17

    Nedostajaces mi, jako, kao sto svakog jutra kad skuvam kafu otvaram postu cekajuci tvoj novi post, vedar,optimistican,inspirativan....a njega nema,ali te i razumem,i podrzavam,moj otac je umetnik, i znam kad naidje zatisje, nema tu sile koja moze da te natera da radis nesto sto ne mozes.....ostacemo u kontaktu nadam se ali u svakom slucaju HVALA,VELIKO HVALA,za sva jutra koja si ulepsala,za sve stvari za koje si ohrabrila,nesvesno utesila zene domacice i pokazala da njihov zivot ne mora biti jednolican,za sve stvari za koje si inspiorisala,za stavove koje si uoblicila,HVALA I NEKA TI JE SVE SA SRECOM I TEBI I TVOJIMA,puuuuno puno poljubaca od mene!

    ReplyDelete
  10. Neko na čiji život je uticao Vaš blog... Sve najbolje u životu Vam želim...

    ReplyDelete
  11. Hvala vam svima, ganule su me vaše reči, pomalo rastužile. Zahvalna sam vam na razumevanju, na vremenu koje ste utrošile čitajuće moje pisanije i što ste mi pomogle u trenutcima kada osećala veliku usamljenost, da sa vama, uz vas to osećanje uspem da prebrodim i prevaziđem. Došlo je vreme da se ide napred, svako od nas u životu treba da evoluira i da teži ka nekoj boljoj, srećnijoj i ispunjenijoj verziji, meni je to barem oduvek bio cilj. Iskreno osećam da je ovaj blog ispunio svoj zadatak što se tiče mene same, a svako od vas tu uvek može naći ponešto lepo i pozitivno iz čega može da crpi inspiraciju. Napisane reči ostaju zauvek. Hvala vam još jednom, želim vam sve najbolje, naše druženje se ne završava ovde, ja sam u to potpuno sigurna. Ljubim vas!

    ReplyDelete
  12. Iako mi je kao citateljki zao, u potpunosti te razumem i podrzavam. I ja sam veliki protivnik bzvz pisanih postova, koji su odradjeni radi reda i na silu. Blog je tu da se praynimo, rayvijamo, nadopunjujemo, gradimo. U momentu kada osetimo da on postane obaveza, to u stvari znaci da u njemu vise i ne uzivamo, i tada definitivno treba napraviti pauzu. Ili kraj! Zelim ti da nastavis da uzivas u sitnicama koje si nabrojala, kao i svim onim drugim koje ti ispunjavaju dan. Lep zivot ti zelim! Poljubac iz Novog Sada

    ReplyDelete
  13. Amen :)

    Samo nemoj obrisati blog. Volim često da ponovo pročitam neke tekstove.

    Hvala i sretno.

    ReplyDelete
  14. Draga moja,tvoj blog sam pronasla kada sam izgubila sebe i uzaludno se trazila na sve strane. Citajuci ono o cemu pises ucinilo mi se da si ti u slicnoj zivotnoj fazi i da je protok zivotne energije usporio. Kroz tvoje tekstove naucila sam da ako zelimo srecu,zadovoljstvo i mir moramo razviti vjestinu da do toga dodjemo. Ja sam danas zadovoljna zena i na onu izgubljenu sebe gčedam sa neke distance ,pitajuci se kako sam mogla tako da potonem. Zato razumijem tvoju odlulu da se rijesis viska tereta i otisnes se dalje sama i slobodna. Pozdravljam te . Ponekad naleti da vidis sta ti pisemo. :)

    ReplyDelete
  15. Nedostajaces i meni,ali zaista, Ko sto rece jedna citateljka pls nemoj da brises blog, za sadovoljstvom se vracam i citam puno toga. Zelim ti sve najbolje sa nadom da cemo se nekad,ko zna, i sresti
    Srecno !!!

    ReplyDelete
  16. Dora neizmerno ti hvala za sve! Jako jako ces mi nedostajati. Ne komentarisem cesto, uglavnom uzivam citajuci ovaj za mene jedini blog. Kuvam po tvojim prelepim receptima i nadam se, kao i ostale citateljke, da se neces izbrisati, ti si mi inspiracija za jutro, za opustanje, za kuvanje... Srecan ti dalji rast i razvoj :) Sve naj naj najbolje tebi i tvojoj porodici!
    Od srca.amelie

    ReplyDelete
  17. Skoro sam otkrila tvoj blog, ali ga citam svaki dan!Sad sam se bas rastuzila, ali mi je drago da si opustena i vesela sa svojom porodicom u divnoj Grckoj!Volela bih da imam knjigu sa tvojim tekstovima, da je drzim pored kreveta i citam, za prvu pomoc, za inspiraciju, za lepsi dan!Puno ti hvala i od srca ti zelim sve najbolje!!!Au revoir!

    ReplyDelete
  18. Podržavam Te u svemu i želim Ti sve najbolje!!! Sviđa mi se naročito ono- No TV ! Nemoj molim te odmah da brišeš kompletan blog,da još malo uživamo u tvojim postovima... Jasmina

    ReplyDelete
  19. Jasmina Vujić - gornji komentar (mama piroćanka) ! Pozdrav !!!!!!!!!!!!!!!!

    ReplyDelete
  20. This comment has been removed by the author.

    ReplyDelete
  21. najdraže moje,naravno da neću obrisati blog, to se neće desiti. hvala vam od srca! divne ste!

    ReplyDelete
  22. Draga Dora, hvala ti za sve divne tekstove! Ulepsala si mi dane i probudila brojna interesovanja, pronalazila sam se u tvojim recima, zaista sam uzivala. Tvoj blog mi je omiljeni blog, prenela si svoja iskustva na sjajan nacin. Zelim ti sve najlepse i podrzavam svaku odluku u kojoj se osecas jos bolje. Licno nemam ni fejsbuk, a tv redukujem sve vise, gledam da zivim u sadasnjosti, punim plucima, uzivajuci. Velika si inspiracija. Sve najbolje ti zelim i uzivaj u svakom danu! Veliki pozdrav od Tajane iz Novog Sada. :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. P.S. Ideja za knjigu je sjajna, i ja bih to volela, dodje mi da istampam tekstove i ukoricim haha :)

      Delete
  23. Samo sam čekala kada će ovo da se desi :( Osetila sam da si vrlo, vrlo blizu ispunjenja i drgo mi je da je ono došlo. Uživaj draga a ja ću i dalje da uživam u tvojim tekstovima. Čitam ih i po nekoliko puta i svaki put ih doživim drugačije :)

    ReplyDelete
  24. Do sada sam naučila da je svaki kraj ujedno i početak nečeg novog, ali i to da nikad ne treba reći nikad! Život nam donosi promjene i teče kao rijeka, donosi nove obale i krajolike.
    Volim ovaj blog, često mu se vraćam i čitam neke stvari prvi put, neke ponovo, ali uvijek kad zatvorim stranicu ostajem malo bogatija.
    Hvala ti na dijeljenju dijela svog života i svoje duše!
    Ja ću se ipak nadati da ćeš jednom u budućnosti ponovo osjetiti zadovoljstvo u pisanju i da će me dotaći tvoja životna radost.
    I tko zna gdje, i tko zna kad...

    ReplyDelete
  25. E ovako... Dugo sam pokušavala da shvatim ovaj tvoj čin... ;) Ali mislim da jesam konačno. I mada sam već pročitala tvoj odgovor da nećeš brisati blog, pridružujem se grupi i umoljavam da ga zaista ne brišeš. :)
    Drago mi je što smo se družile, u mnogim situacijama i temama sam se poistovećivala sa tobom, nekada do te mere da sam mislila da smo soulmates (ne u ljubavničkom smislu ;)), a opet u nekim drugim si mi bila kao neka buduća verzija mene...
    No, da ne davim puno, hvala ti što si delila deo sebe sa nama.

    Ljupčići poljupčići.

    P.S. i nemo' da mi nema onih tvojih divnih recepata ;D

    ReplyDelete
  26. Nedostaješ ...
    Hvala ...
    Nemoj brisati blog ...
    Uživaj ...
    I ja bi trebalo više da slušam ptice ... ali onda ne bih srela jednu Doru na fejsu. Treba od svega po malo.

    Veliki pozdrav :*

    ReplyDelete
  27. A ja bas dosla na kraj:( Inspirisana da otvorim svoj blog. Nema kraja...

    ReplyDelete
  28. <3....uživaj....srdačan virtuelni pozdrav iz Doboja :).....i nadam se da ćemo jednom popiti kafu :)

    ReplyDelete
  29. Znala sam! :) Al neka :) Nisam tužna. Srećna sam i čestitam ti :) Srećno :)

    ReplyDelete
  30. Draga Dora,sta da kazem? Slucajno primetih da te nema na fb pa udjoh ovde da vidim sta se desava.Zao mi je iskreno ali razumem.Jako bih volela da zaista napises neku knjigu.Jako si talentovana.Divim ti se zaista i zelim ti od srca sve najbolje.Veliki pozzzz!

    ReplyDelete
  31. Kad danas nisam doživjela srčani. Nisam mogla ući na tvoj blog, stalno mi izbacivalo poruku niste pozvani! Doro draga samo nemoj ukidati blog, svako malo svratim po dozu inspiracije, recept :) Ako me ponovo probode u prsima ti si kriva :)

    ReplyDelete

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails