Saturday 5 October 2013

Blogerske laži i iluzija o savršenom životu

Drage moje čitatljke, sve one blogerke i fejsbukerke koje vam serviraju sliku o svom savršenom i idiličnom životu gde je sve mirisno, čisto i lepo, gde deca ne  vrište i ne svađaju se, već guguću i grle se, gde su muževi pravi džentlmeni, ljubazni tipovi  uvek raspoloženi da  pomognu ženi, gde one svakoga dana kuvaju neko super fensi jelo u svojim pedantno ispeglanim cvetnim keceljama sa  sve crvenim karminom i štiklama,  znajte, drage moje,  da nas (vas) u većini slučajeva... lažu. Ustvari, to je teška reč. Oni ne žele da nas lažu, mi smo krivi što im verujemo. Mislim, ko je lud da deli sa celim svetom muževljevu impotenciju, ogromnu bubuljicu na guzici, vrišteću bebu,  celulit i gljivično oboljenje noktiju? Niko! E pa vidite, zato blogeri uglavnom pružaju tu iluziju da žive savršenim životima u kojima su svi srećni, zdravi i lepi.



Čitajte blogove sa rezervom. Znajte da većinu emocija i događaja naročito onih negativnih i ružnih zadržavaju za sebe, oni  ulepšavaju svoju realnost duginim bojama, savršeno ukrašenim kolačićima i pedantno aranžiranim cvećem u vazama.
Blogovi mogu biti veoma inspirativni, zabavni i prijatni za oko, ali uglavnom nisu realni. Blogovi su fantazija, sanjarenje, ponekad maska. U tu prividnu savršenost se ulaže mnogo truda, stvarnost se prerađuje, dograđuje i servira onako kako želimo drugi da je vide.
Blogovi u većini slučajeva jesu laž. Slatka i privlačna laž.
Sigurna sam da tamo negde, ko zna gde, postoji neko ko živi život iz snova  koji podseća na Instagram fotografije: život sa  piknicima na travi, raznoraznim uradi-sam projektima (od kojih me momentalno zaboli glava), macaron-kolačima i tortama na tri sprata koje onako čas posla smute i ukrase ručno pravljenim ružicama od šečera. A, o mama blogovima da ne govorim- deca nikada ne plaču, obožavaju kinou i tofu, pišu i čitaju od svoje četvrte godine i pravi su anđeli. Mama stalno sa njima crta, čita im povazdan bajke i zajedno prave cupcakes. Kuhinja je uvek čista i sređena, dnevna soba takođe, a tata nikada ne ostavlja dlake na sapunu niti peškir na podu. Ona je savršeno organizovana, sve sama radi i nikada nije umorna.

Možda treba više da vam pišem o mojoj lenjosti, nervozi, prekoj naravi, izuzetnoj sposobnosti da nešto odložim ili izbegnem.
Možda treba da podelim sa vama fotke na kojim ćete videti kako izgledam ujutru čim ustanem, sa sve raščupanom kosom, sa tragom od maskare ispod očiju i namćorastim pogledom.
Možda treba da vidite na šta mi liči kuhinja dok kuvam, kamenac u WC šolji koga ne mogu da se rešim, fleke na dečijim majicama i tragove dlanova i prstiju na zidovima.
Možda treba da dokumentujem naše večere tipa Cheerios i mleko, svako moje zagorelo jelo i naručivanje girosa ili pice svaki put kada me mrzi da kuvam.
Možda treba da vam kažem da ni dugme k'o čovek ne umem da zašijem, a kamoli da sašijem zavesu ili pačvork prekrivač za francuski ležaj.

Možda treba da znate da me većinu vremena mrzi da se bakćem sa decom, ali moram.
Možda treba da znate da se očajna u skoro svim uradi-sama projektima.
Torte ne umem da pravim.
A kamoli da ih ukrasim.
Kupujem gotove kore za tortu i samo napljeskam šlag.
Čak i onda liči na gomilu sranja, a ne na tortu.
Psujem. Ne mnogo, ali ipak psujem.
Nisam sa svima fina, divna i ljubazna.
Često sam namrgođena.
Uglavnom me svi nerviraju i
Strpljenja nemam.
Naročito za decu i ljude.
Ove poslednje naročito izbegavam.
Stalno gunđam i večito mi neko smeta.
Volim da sam sama i da me niko ne dira.
Nisam komunikativna niti elokventna.
Ne umem da sastavim normalnu prosto proširenu rečenicu pred nepoznatim ljudima, a da se pritom ne zbunim ili ne upetljam jezik.
U suštini sam stidljiva i ne volim da pričam.
Jedino u svojoj glavi i na papiru mnogo brbljam. Tada sam najpametnija.
Moj muž nije najbolji muž na svetu. Iako on misli da jeste.
Nisam ni ja najbolja, iako će vam on reći suprotno i to samo zato da mu ja ne bih gunđala.
A, kada krenem da gunđam ne umem da prestanem. Ja sam Gradonačelnik Grada Gunđala i Predsednik Zemlje Zvocala.
Deca su mi najbolja, ali samo zato što nisam neki obožavatelj tuđe dece.
Druga dece me živciraju, pa su mi zato moja najbolja.
U stalnom sam pokušaju da organizujem stvari, odeću, igračke.
U tome uglavnom odustanem, pa krenem ispočetka.
Bezuspešno.


Moja deca gledaju Disney Chanel, jer me mrzi da im čitam enciklopedije.
Većinu vremena me užasno zamaraju i jedva čekam da odu na spavanje.
Moj nameštaj je jeftin, kupili smo ga u Praktikeru (loša, veoma loša imitacija Ikea nameštaja) i ivice su mu izguljene i nikakve. Mrzim ga i želim da ga promenim, ali nemam para.
Trosed se raspada i pun je fleka koje krijem cvetnim prekrivačem.
Nemam tepih kakav bih volela da imam, a posteljina mi i nije baš nova.
Umirišem je i ispeglam pa onda liči na nešto.
Zavesu koju sam okačila u dnevnoj sobi sam kupila od Kineza i mnogo mi se sviđa.
Ostale mi je sašila mama od jeftinog materijala koji smo kupile od Cigana na pijaci.
Depiliram se brijačem, a ne voskom ili fensi kremama.
Nemam ni jedan komad dizajnerske odeće.
Ne pratim modu iz čiste lenjosti i bunta.
Više iz lenjosti, nego bunta. Ono "bunta" sam stavila da bih ispala kul.
U životu sam jednom bila kod kozmetičara, a u spa i na masažu-nikada.
Pomalo sam škrta i nerado trošim novac.
Pokušavam da pronađem lepotu u svemu, ali nisam okružena samo lepotom.
Većinu vremena za nečim žudim i uvek nešto mi treba. Uglavnom ono što nemam i što nikada neću imati.
Umorna sam, ukočena od lošeg dušeka, treba mi odmor i čaša crnog vina.



Možda nisam trebala da napišem ovaj post, ali izgleda da je sada već isuviše kasno.

Nemojte da čitate blogove.

Update: čitajte, ali nemojte da ih shvatate ozbiljno.


(photos by hello, darling)

55 comments:

  1. Ja ne verujem!Najbolji blog do sada,bas onaj u kome sam se 98 % posto pronasla!Ja nijednom nisam bila kod kozmeticara,ja cak ni ne koristim kreme za lice, vidis da ima i gorih :)))I jos jedan,al ajd da ga ne otkrivam :)))Fantasticno!Delim ga na svom profilu.I da, ja stalno brbljam, jos jedmna razlika, ostalo je sve isto :))

    ReplyDelete
  2. Volim što postoji ovaj blog, a posebno što je napisan ovaj post.
    Ja možda nekada preterujem kada pišem sa izvrtanjem sebe i one svoje najgore strane, ali verujem da tako treba. Kada sam pisala neki recept, ne sećam se, počela sam da pišem o svojoj prababi koja je bila teški alkos i krala je kokoške po selu. Pošto je recept bio za piletinu, meni je to baš onako literarno bilo zgodno da pomenem XD. Uostalom, to je bio deo njenog karaktera i njene muke. Međutim, spomenula sam to Miši i on mi je skrenuo pažnju da to sa alkoholom i posebno sa krađom po selu ipak izbacim.
    Ja sam navaljivala - a što, a što? Ali na kraju sam ipak to izbacila, samo zbog jednog argumenta - da ona nije među živima i da je greh iznositi tuđi greh tako javno. I ok, preskočila sam to.
    Ali jesam za iskrenost bar kada pišemo i sebi i svom životu. Ne zato što bi i to trebalo da bude in, nego samo zato što ona i to što pišemo i blogovi uopšte počinju da liče na nas, da budu raznovrsni i živopisni, i prepoznatljivi. Ovi nalickani sa tufnicama i zavesicama u cveću svi meni između sebe liče, toliko da ne mogu da ih razlikujem.
    Divan je post kao i ti :-).

    ReplyDelete
  3. Iskrenost...Hvala... Jedino sto mi je stavilo osmeh na lice danas...

    ReplyDelete
  4. Hrabro, i bas zbog toga volim da navratim na tvoj blog jer je jedinstven... i zbog jos puno drugih sitnica, pametnih stvari i zivotnih razmisljanja, lepih recepata... niko od nas nije savrsen, ali nismo svi hrabri da to priznamo, pogotovo tako javno, nemoj se menjati. Veliki pozdrav ti leti....:)

    ReplyDelete
  5. Priznaj da si ovo namerno uradila, jer je ovo dobar marketinski potez! :P Znas da ljudi najvise vole bludne sinove i kceri, pa vatas na tu kartu. ;)

    Bas si me nasmejala :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Evo, zašto sam napisala ovaj post. I sama sam utripovala da se blogovi slika pravog života nekih ljudi, a onda mi je došlo iz dupeta u glavu da to nije istina, a ono što me je najviše uplašilo je činjenica da sam se uplašila da sam i ja krenula tim istim putem. Hahahaha, ja sam isuviše dosadna da bih bila "bluda kćer", a potpuno iskrena. LJubim te Alba i drago mi je što sam te nasmejala!

      Delete
    2. Ja bih svašta sada napisala (pozitivnog), al neću da zvučim kao ulizica! Odličan post, ja sam impresionista i ovakvo protresanje uvek dobro dođe. :) Joj, al bih svašta sad pisala, ali ne mogu da sročim u reči ovu gomilu iz glave... :)

      Delete
  6. Znaš, kad moj dragi mužić odradi nešto za šta ga molim po nekoliko dana, na kraju mu kažem: e svaka ti dala. Tako i tebi za ovaj post: e svaki ti dao. :D
    Nikada neće da mi bude jasno što ljudi vole da šminkaju sliku o sebi, takav si i to je to. Pogotovo što se istina otkrije. U mnogočemu što si napisala prepoznajem sebe, i mnogo mi je lepo što sam takva kakva jesam. "Prosta".

    ReplyDelete
  7. "Deca su mi najbolja, ali samo zato što nisam neki obožavatelj tuđe dece.
    Druga dece me živciraju, pa su mi zato moja najbolja."

    Koliko istinito :)

    Ma savršena si! Ne zezam se :) Svesna sebe i svega oko sebe. To ne ume baš svako ...

    ReplyDelete
  8. Od blogova citam samo tvoj, i savrseno me ispunjava, nasmije, oraspolozi, ponekad rastuzi, ali uglavnom - ti samo nastavi svojim tokom! A sto se drustvenih mreza tice, i onog "uljepsavanja" tamo... hahahha...Imala sam profil na facebooku-u cca. puna 2 mjeseca... Jedva i toliko izdrzala. Rekoh - ajde da ga otvorim, jer muz i ja smo daleko od svih "nasih", a posto smo stalno dobivali upite preko sms-ova i slicnih modernih "pismonosa" - da li imamo "fejs"? hocete li me dodati za prijatelja? Ovo drugo me podsjeca na ono - nekad smo skupljali postere, postanske markice, salvete... danas "sakupljamo" prijatelje ( i lajkove) :)... Ok, otvorim ja fejs, i bude moj profil tamo, samo jedna slika (na avatru), - kad pocela pljustati pitanja: zasto ne stavis sliku svoje kuce? Daj da vidim kako ti izgleda spavaca soba... (Molim?), pisi sto ima novog, dodaj za prijatelja prijatelja mog prijatelja... I tek kad sam pomnije pocela sve "studirati", onda sam dosla do zakljucka do kakvog i ti. Sve savrsene fotke, 700-tinjak slika tek rodjenog dijeteta moje znanice, 1500 slika iz vikend putovanja moje rodice, statusi - idem u kupovinu, jucer smo imali super party, danas je na meniju bila tjestenina sa rakovima (jel da, ne sa bijelim lukom i paradajzom, nego bas sa rakovima!), znala sam za svaki odlazak k frizeru, i "spomenutoj" kozmeticarki, preuredjivanja kuhinja i obaveznih 100-tinjak fotki istog... Ajoj... u sta sam se ja upustila, pitala sam samu sebe, i ugasila profil. Nije to moj svijet. Ista (ili slicna) sam ko i sve zene, i uzivam u tome, ali najvise u svoja cetiri zida. Kome treba pokazivanje i samodokazivanje putem blogova, drustenih mreza, predstavljanjem laznog sebe, nek mu je sretno... Takvi se lako "otkrivaju", a to me podsjeca na onu izreku "izvana gladac - iznutra jadac"! Pusa Doro!

    ReplyDelete
  9. Super, odlicno ,ma kao da ga ja pisah.Svaka cast Dora budi nam uvek tako iskrena

    ReplyDelete
  10. Znala sam da si savrsena! Evo dokaza! :)

    ReplyDelete
  11. Samo tako nastavi Dora, obozavam tvoj blog :)
    Mira

    ReplyDelete
  12. Ja i ne citam blogove osim tvog, a ovaj post je samo dokazao zasto te volim toliko... ;)
    Toliko... :D

    ReplyDelete
  13. Iz razloga koje je Ankica navela, nisam u facebook-u i nadam se da necu nikada ni biti.
    Tvoj post kao da je mojim perom napisan. Bravo, Dora!

    ReplyDelete
  14. Hahahahaha Sjajno, ma svaka čast na svakoj reči. Hvala od srca!

    ReplyDelete
  15. Bravo! Malo me grize savest što me tvoja iskrenost na kraju i nasmejala. Dođe mi da ti čuvam decu par dana da odeš negde, osamiš se, pijuckaš to crno vino ili šta već voliš da radiš. :)

    ReplyDelete
  16. Ali ću sigurno od sada čitati vas :)

    ReplyDelete
  17. iskreno ste me odusevili!!!i koliko ima istine u svemu sto ste napisa;o!!!

    ReplyDelete
  18. Potpuno sam oduševljena i sama sam se pronašla u bezmalo svemu!!! Hvala puno !

    ReplyDelete
  19. Muž mi je rekao da nisam trebala da postujem ovaj tekst. Razmišljala sam čak i da ga uklonim. Očekivala sam da će sada svi blogeri i fejsbukeri da postanu moji hejteri. Međutim, iskreno da vam kažem, uplašila sam da će ovo postati jedan od onih blogova koje sam upravo opisala, pa sam se zapitala da li zaista prikazujem sebe onakvu kakva jesam? Najpre sam želela sebe da spustim na zemlju, a onda skrenem pažnju svim ženama da nemaju nikakvog razloga da se osećaju loše u vezi sa svojim životom. Ja imam tu tendenciju da ulepšavam život, ali ne lažima i glumom, već posebnim pogledom na svet. Ipak, obećala sam sebi da moram da budem iskrena i da nikada neću da se "prodam". Hvala svima na komentarima, ulepšali ste mi dan!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Draga Dorka, pa tvoja iskrenost i jeste ono sto je toliko divno i retko i sto nas podseca da imamo prave, divne zivote... Hvala lepo na kojekakvim plasticnim i irealnim blogovima gde nista nije stvarno i svima je jasno da nije, samo eto ... Jedna je Dora... I da... Pozdrravi muza... :D

      Delete
    2. "...a onda skrenem pažnju svim ženama da nemaju nikakvog razloga da se osećaju loše u vezi sa svojim životom. Ja imam tu tendenciju da ulepšavam život, ali ne lažima i glumom, već posebnim pogledom na svet. Ipak, obećala sam sebi da moram da budem iskrena i da nikada neću da se "prodam"."

      E, to! :)

      Delete
  20. Veliki pozdrav od blogerke koja razume i podržava tvoja razmišljanja! Pa makar zvučala i kontradiktorno ka sebi, kritički ka meni...to si ti!..A samo takvoj Dori mogu reći (ponovo) BRAVO!

    ReplyDelete
  21. Telepatija!!! Ovih dana sam upravo o takvim stvarima razmisljala i pozelela slicno napisati na svom fb zidu, ali me je lenost aprecila...
    Inace, od skoro pratim tvoj blog i odlican je!

    ReplyDelete
  22. Ovo je sjajno, svaka čast! Potpuno iskreno, istinito, hrabro, oduševila si me i nasmejala od jutros iako sam bolesna i glava mi puca! Hvala ti na tome, pozz

    ReplyDelete
  23. Skroz sam se nasla posramljeno kao neko ko ima potrebu da ulepsava stvari, da zazmiri na ružno i obojadiše sve u vedre boje. To je meni svojevrsna terapija, ali nisam razmišljala kako licimernu poruku šaljem drugima tako. Na blogu mi je slika sa svadbe od pre 3 god, frizura i šminka, -7kg,haljina,...ni nalik na mene svakodnevnu raščupanu. I s tim odmakom da ljudi ušminkavaju prilazim ljudima i blogovima, znajući da nisu svi dovoljno zreli niti otvorni da i ružno stave na izvolte. Sjajno je kako radeći na ovom blogu kompenzuješ to sto si privatno povučena u društvu i nemoj da te iznenadi ako uskoro to prevaziđeš. Ti si neko ko zaista ima šta da kaže i pri tom kaže to na duhovit način. Divim se tvojoj kreativnosti, otvorenosti i iskrenosti.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Sve ti lepo razumela, zato si i psiholog! Blog mi mnogo pomaže u tome da prevaziđem zbunjenost i stidljivost, mislim da sam mnogo napredovala. Pre samo tri-četiri godine kada sam počela pisati blog sam bila sasvim drugačija osoba. Hvala na lepim rečima od srca!

      Delete
  24. opisala si me od glave do pete...i zato savršeno znam kako se osećaš...ali znam i da neke male sitnice mogu da ti promene dan i da onda pevaš dok kuvaš i ljubiš decu po celom licu i praviš se blesava kada te pogledaju u čudu misleći da je mama poludela...

    ReplyDelete
  25. Odličan post, bravo! :D Dobila si novog followera :)

    ReplyDelete
  26. Ne zaboravi svoju misiju da budeš srećna! :)

    ReplyDelete
  27. Vrlo lijep blog, iskren i sladak post ali i mrvicu ogorčen kod nekih komentara. Nemaju svi vrišteću djecu, nisu svi udani i mnogi imaju više vremena za sebe i svoje hobije, velika večina blogerica su mlade cure ili curice i ono što pišu je njihova zbilja, laž je uistinu teška riječ. svakako se slažem da mnogi uljepšavaju. :) Post generalizira blogove jer ima nas/njih stvarno svakakvih. Uostalom i ti si blogerica. Svatko ima svoj stil. To treba poštovati. Svatko će se pronaći i poistovjetiti s nekim od blogera i njega će pratiti i čitati.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ah, to svakako! Ja, draga Katarina nisam imala na umu te blogere, isključivo sam pikirala određeni stil blogovanja i određene blogere, uglavnom lifestyle i one vezane za materinstvo, porodicu, mislim da je to bilo dovoljno jasno. Ja inače čitam i pratim sijaset blogova koji me veoma inspirišu, ali ih nikada ne shvatam isuviše ozbiljno.

      Delete
    2. I još nešto, ja ne želim sebe nazvati blogerom ili piscem, ja od bloga ne živim, niti na njemu zarađujem. On je moj ventil, pa stoga smatram da na njemu mogu da pišem šta god želim. Takođe, nisam ni autoritet niti uticajna u svetu blogova, tako da mislim da ni mene niko neće shvatiti ozbiljno. Treba imati i malo smisla za humor.

      Delete
  28. Slucano sam naisla na bas ovaj tvoj tekst, i ah, potpuno te razumem, cesto se osecam ama bas isto tako! Ni sama ne volim ruzicaste sapunice, ali ovo tvoje dodje kao druga krajnost, vrsta realnog horor filma:). Zato sam bacila onda pogled na jos neke od tvojih ranijih pisanija, i nije sve bas tako crno. Dopao mi se ovaj SVE ZA JEDNU...i ipak ne trba blatiti ni keceljice ni noktice i onaj osmeh koji prkosi bubuljici na dupetu. Zivot je to, i za to treba snage! Suma sumarum, svracacu kod tebe ponovo, i citacu blogove koliko god mogu. P.S. Obicno stvari gledam iz svog ugla, pa da preporucim jedan blog koji me je ocarao umerenom dozom lepote i iskrenosti, na jednom mestu, i divan literarni stil uz to / HLEB I LALE....pozzz!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Pa, ovako: meni nije bio cilja da blatim noktiće i kecelje, nismo se razumeli. Ako pažljivo pročitaš moj tekst, shvatićeš da to nije bila namera. Ja voli keceljice i sve to što je slatko,fino i ženskasto, samo ne uspevam da izgleda tako sređeno i prefinjeno dok perem sudove ili ribam WC šolju. Pošto verovatno neki nisu shvatili "šta je pisac hteo da kaže", evo da objasnim: ovaj tekst je bio samokritika, moje lično spuštanje na zemlju i podsetnik da ne postane i ovaj "jedan od onih blogova". Kapiraš? ;-) Naravno da ću i ja nastaviti da čitam blogove i kradem iz njih sve ono što je lepo i inspirativno bez pokušaja da postignem neki nerealni standard.

      Delete
  29. Fora je sto smo premali u fizickom smislu i vremenom vidimo sve sta ko i kako radi, ko je ko, pa sve ono sto je bilo sakriveno na blogu ispliva i kao bumerang se vrati u realu.
    Zato treba biti iskren, pogotovu oni koji pisu licne blogove, blog postove o svemu onome sto rade ili gde opisuju sebe i svoju okolinu.
    Takodje, kod nas ljudi vole da zavire u tudje dvoriste, pa brze bolje provere svaku tvrdnju iz blog postova. Nema lazi, nema prevare. Debeli su debeli, lepi su lepi, vredni su vredni. Kraj price...

    ReplyDelete
  30. Meni cela ova prica uz komentare vrlo deluje kao opravdanje za kompletno fulanje zivota, lenjost, neorganizovanost, nezadovoljstvo, nesnalazljivost i sl. Ok, slazem se da blogeri fingiraju odredjen tip prealnosti ali ne bih nikako to podvela pod bracu Grim... Naravno da niko ne kaci pokakane decije pelene niti impotenciju svoga muza ali ljudi dele one momente u kojima se osecaju uspesni, zadovoljni, srecni, lepi, nasmejani, urbani itd, itd... Verujem da iako niko od nas nije zadovoljan mnogim segemntima sopstevnog zivota ne znaci da nema najsavrsenijeg muza na svetu ili beskrajno strpljenje za sopstevnu decu ili savrseno podignutu guzu kao proizvod miliona cucnjeva u teretani... Tako da nezadovoljstvo sopstevnim zivotom i ne snalazenje u istom ne treba opravdavati time da blogeri izmisljalju i da su zapravo svima zivoti sranje jer nije moguce da neko ide u saunu i ima divnu decu koju obozava... Pitanje je gde ja gresim ako mi po ovom spisku ne idu stvari... I nije mi namera da proklamujem pizdarije tipa sam svoj terapeut ali me uzasno nervira kada se opravdavaju mane i od njih pravi urbana fora te smo ujedno i smart cool (sto bi bilo kulje od običnog cool) jer naša širina dozvoljava da na netu pokažemo malo prljavog veša (stecenog, ne bezvoljno dobijenog) uprkos tome što postoje ljudi koji znaju ko se krije iza pseudonima...Ovakav blog mi je samo druga ostrica maca od perfekcionizma tekstova koji je populjavan! Priznajmo jednom prosek, NIJE SRAMOTA!

    ReplyDelete
  31. Ćao. Pravo se zakuhalo ovde kod tebe :D
    Odnedavno pratim tvoj blog i preko tebe sam nabasala na neke super stvari kao "How to be alone" od A.Dorfman i saznala za Mindy Gledhill itd, itd. Suma sumarum ima puno nekih veselih stvari koje hrane dušu.
    Odlučiti se da budeš srećna nije mala stvar,samo što treba svakodnevna disciplina da to sam sebi ponavljaš i pre nego što otvoriš oči. Tako je lako skliznuti u onu "staru ciničnu sebe" i znam kako je to. Razumem totalno ! Sve se to na kraju svede, naučnim jezikom govoreći, na preusmeravanje nervnih mreža u mozgu :)
    Anyway, kao anonimni posmatrač, došla sam do zaključka da blog ( ili dnevnik ili šta već) traba da bude pomoćno sredstvo za oblikovanje stvarnosti. A ne da stvarnost bude u funkciji duhovite pisane reči, bloga ili broja folowera, ne daj bože. Samo se ti promeni i promeniće se već nekako i taj nameštaj u kući :)
    Eto toliko od mene i nadam se da će ovaj komentar otić u koš zajedno sa ovim postom :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala na divnom osvrtu i komentaru. Međutim, iako mnogi ovaj post doživljavaju kao izraz neke moje ogorčenosti, moram reći da su se prevarili. Ja JESAM srećna, meni ne smeta stari nameštaj niti Kineska zavisa. Zašto bih nekoga lagala da je u mom životu sve skrojeno po mojoj meri. Srećna sam, jer imam zdravu i dobru decu, muža koga volim i koji me voli. Nažalost, eto ima ljudi koji na osnovu jednog posta, misle da me poznaju, da su me skapirali i sebi daju pravo da me analiziraju, savetuju.

      Delete
    2. Nema na čemu :) Jezik je nesavršeno sredstvo komunikacije, posebno kad je napisano. A i na nas, komentatore, nemoj obraćat puno pažnje. Mi smo samo nule i jedinice u ovom virtualnom svetu ;)

      Delete
  32. A ja sam utripovala da, kada pišeš blog, bar javno, s imenom i prezimenom kao ja, moraš da pišeš istinu. Odnosno, da ne smeš da objavljuješ laži.
    Sve ono što napišemo pročita neko, mnogo toga i oni koji me znaju ili dobro poznaju i sigurna sam da se nikada ne bi vratili na moj blog kada bi me uvatili u laži. A, isto tako ni oni ljudi koje tek upoznajem ili koje i ne znam.

    ReplyDelete
  33. Svaka čast, Dora! Svaka čast na iskrenosti i smelosti da pišeš tako kako zaista osecaš, a ne tako kako misliš da treba, da se bi nama dopalo. Pročitala sam ovaj post nekoliko puta i ni na jednom trenutku nisam osetila da me ubedjueš da si ti u pravo. A to je za pohvalu! ... Većina blogera stvaraju lažnu sliku, ali ne to je ono što me nervira, nervira me to što me ubedjujiu da imaju pravo! A kod tebe to dali "jesi" ili "nisi" si otsvila da svako sam za sebe proceni! Ni si skrivila ni Bogu, ni zakonu što si pričala o sebi, i podelila si mišljenje

    ReplyDelete
  34. Svaka cast, ja tako govorim na sav glas godinama! Vecina me dozivljava kao egoistu,a ona jadna manjina sapuce "bas si hrabra da otvoreno kazes golu istinu..." A mene bas zabole nesto za tudja misljenja,zelim samo malo mira i tisine...

    ReplyDelete
  35. hmm... i ja pisem blog. istina nekad ono tuzno ostavim, jer pisem ono sto zelim da pamtim. ne zanima me ko cita i da li cita. pisem za sebe, svoju porodicu i svoje dete. ne slazem se sa negativnom tackom gledista. zasto podsecati ikoga na lose kada se moze ukazivati na dobro?! obozavam da citam vedre i vesele blogove sa sve cup cakes-ima i decom koja ih prave zajedno sa svojim nasmejanim mamama. da, i ja zelim tako nesto i ni malo se ne stidim toga. to je lepo, vedro, pozitovno, kreativno... istinito..jer zivot je zaista na kraju krajeva trenutak.. na vama je hoce li biti negativan i namrgodjen ili vedar i nasmejan...

    ReplyDelete
  36. Kristina, čitam ih i ja, štaviše dobijam tonu inspiracija, mada sada znam da ne prihvatam sve onako kako mi se servira, treba biti svestan toga da je to samo jedan deo njihove (i naše) realnosti. Niko nije savršen.

    ReplyDelete
  37. sebicno cu da prokomentarisem pošeći sa JA - imam komad dizajnirane garderobe (cak i više komada kupljenih na lešinarskim rasprodajama - zbog toga sam se i preselila u Nemačku), moj FB profil izgleda bajno (da bi mi zavideli ovi u Srbiji a i da bi umanjila moju bolnu nostalgiju), kremu za lice nikad nisam koristila, imam masnu kožu pa se ne isplati, spa posećujem kad odvalim od savrsenog života i uštede na grejanju pa odem u saunu da zgrejem kosti...i pored dva fensi dizajnerska stana što ostavih u Srbiji, živim u poluraspadnutom iznajmljenom stanu u Nemačkoj - čista depresija, i kad je najsređeniji opet ni na šta ne liči. (u mojim fensi stanovima se baškari neko drugi za sitne novce koje sam im uzela za rentu...) dete kako kad, uglavnom tu ne smem da se žalim, muž kako kad, uglavnom je dobar sem kad ne znam šta mu je pa ceo dan provede piljeći u jednu tačku i ode u 8h sa detetom na spavanje....uostalom ovo nije moj blog a ti si super!!! sad kad sam te pronašla - čitaću te ;)

    ReplyDelete
  38. Uh odlična si! Sad kad sam te pronašla moram da pročitam sve sve tvoje tekstove!
    Uživam
    Pronalazim se
    Razmišljam
    Jedno veliko hvala!!

    ReplyDelete

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails