Wednesday 19 October 2016

Lekcije o umetnosti življenja jedne Francuskinje (1. deo)

Poznato je da ne krijem moju opčinjenost Francuskinjama. Podjednako me fascinira onaj čuveni termin"francuski paradoks" koji ukratko opisuje činjenicu da Francuzi imaju relativno mali procenat ljudi obolelih od koronarnih oboljenja iako je njihova ishrana bogata mastima i alkoholom. Međutim, mene kao ženu zanima zbog čega i kako Francuskinje važe za najseksipilnije, najmisterioznije i najvitkije žene kada svakodnevo uživaju u puteru, vinu, božanstvenim sirevima i kroasanima? Kako uspevaju da u svoj dan uguraju mala, a tako značajna zadovoljstva? Zbog čega su one poznate po umeću da uživaju u životu,a da pritom ni u čemu ne preteraju?

E, vidite, u tom grmu leži zec! One ne samo da uživaju u ovim đakonijama i životnim radostima svim svojim čulima, one jesu senzualne i u prirodi hedonisti, ali nemojte dozvoliti da vas to zavara: Francuskinje uživaju uključujući mozak, koristeći cake i tajne koje se prenose sa kolena na koleno. Znate, Francuskinja neće od svoje bake naučiti kako da uvija sarme ili da puni paprike, njena baka će je naučiti tajnama vitkosti, lepote i uživanja bez griže savesti. One to rade prosto automatski, intuitivno, to je deo njihovog identiteta. Mene je mama naučila da vučem kese, da rintam i da ne vodim računa o sebi. To kod mene ide automatski, to je naučeno i usvojeno, ukorenjeno duboko u meni. Već neko vreme pokušavam da se iskobeljam iz tog blata samopožrtvovanosti, da pobedim kompleks mučenice. Kako mi je to učiniti? Primerom, učenjem, vežbom, sve dok to ne postane neodvojivi deo mene. Tokom poslednjih nekoliko godina napravila sam veliki pomak, ali još uvek nisam stigla do željenog stepena samoljubavi. Znam da vam je verovatno teško da shvatite filozofiju i umetnost življenja Francuskinja ovako teoretski, pa sam zato rešila da vam sve to ilustrujem primerom. Prvo sam pokušala da sve smestim u jedan post, međutim, to je skoro nemoguće. Post je ispao previše dugačak, zato sam rešila da lekciju o francuskoj umetnosti življenja podelim na nekoliko dela. Mislim da je tako bolje.
Hajde da se upoznamo sa Marion, ženom koja je tipična predstavnica famoznih Francuskinja. Danas ćemo videti kako se ona opušta, koje su neke njene navike, mali luksuzi koji ne koštaju, ali mnogo znače.

Marion je majka petoro dece i zajedno sa svojim mužem drži jednu od najboljih mesara u Lionu u kojoj ujedno možete kupiti divne delikatese i proizvode iz regiona. 


Olakšavajuća okolnost za mnoge Francuskinje je činjenica da im država omogućava sve uslove da ostanu zaposlene čak i kada postanu majke: besplatne jaslice. obdaništa, škole u kojima su obezbeđeni uravnoteženi i zdravi obroci. Dok je Marion na poslu, deca su namirena. Znam da je to za neke od nas samo daleki san, ali neka vas to ne obeshrabruje. Ovde sam da vam pokažem kako Marion pravi ravnotežu u svom životu, kako uspeva da pored posla i petoro dece bude...žena. ŽENA! Oh, znam da me razumete!


~ Ona svoj dan započinje zdravim, ali ukusnim doručkom. Voće je obavezno, malo hleba sa puterom i naravno, kafa. Nema žurbe, nema trčanja. Ona doručak lepo servira, jer Francuskinjama je bitna estetika čak i na tanjiru. Međutim, razlozi za to nisu samo površne prirode, već itekako imaju veze sa vitkom linijom: kada je ono što jedemo lepo osmišljeno i prezentovano (prepečen hleb, divni,mirisni maslac, pa sezonsko voće), mi ćemo jesti sporije, uživaćemo u obroku i samim tim poješćemo manje. Zar to nije sjajno? Ponekad, samo ponekad će sebe počastiti puterastim kroasanom. Kupiće ga u svojoj omiljenoj pekari i grickati ga polako uz kafu. Previše kroasana goje! I ona to dobro zna.




~ Čak i dok su na poslu, oni sebi daju oduška, jer to je francuski način življenja: uživati svuda, na svakom mestu, smejati se, voleti, radovati se životu.







 ~ Francuskinja kada je pod stresom ne leči svoju nervozu pred frižiderom ili buljeći u TV sa kesom čipsa u rukama. Marion se povlači u svoju sobu koju je uredila po svom ukusu, to je njeno utočište, tu pronalazi mir i uspostavlja svoju ravnotežu. Neretko u krevetu pojede svoju velouté supu, popije čaj. diše duboko i uživa okružena svojim ženstvenim sitnicama, detaljima koji odišu njenim karakterom i estetikom. Moje utočište je moj frižider, moram da priznam. I eto, prilika je da to promenim.






~ Ona ima vremena i za stvari koje je opuštaju i dodatno ispunjavaju. Hobi koji nije samo izraz kreativnosti, već je i način da se relaksira i ujedno stvori nešto korisno. Ne moramo biti perfekcionisti niti napraviti nešto bez greške, bitan je  meditacijski proces stvaranja u prijatnom okruženju.





~ Kada se poslednji put sebi napravile kupku? Marion sebi ume čak i to da priušti. Mirisna, opuštajuća, sa obavezno upaljenim svećama, o da i šampanjcem! San snova! Ne mora vaša kupka biti skupa niti luksuzna, ma, ne mora tu biti ni šampanjca, zaboga, dobro znamo da je najveći  luksuz naći vremena za takvo uživanje. Marion tu i tamo uzme slobodno popodne i samo se prepusti. To ništa ne košta, zar ne? Neka vaš muž preuzme decu ili neka se sama nečim zabave. I majke imaju dušu. Marion voli sebe, vreme je da naučimo to od nje.




~ Dom u kome žive nije veliki, rekla bih da je prilično mali za jednu sedmočlanu porodicu. Međutim, Marion je svaki kutak njihovog životnog prostora ispunila lepotom: tu je divno atmosferično osvetljenje, sveće, slike na zidovima, sitni detalji i cveće u lepim vazama, tu su knjige, časopisi, udobni jastuci, ogledala, flaše vina, prijatne, meke i pastelne boje.





Drage moje, za vas imam jedan zadatak. Pa, zar ste mislile da ćete se tako lako izvući? Želela bih da danas iskoristite nešto iz ovoga posta kao primer. Hoćete li sebi priuštiti toplu kupku, možete li posvetiti nekih posla sata uz neki hobi? Zatvorite se u spavaću sobu i popijte na miru čaj, pročitajte par stranice neke knjige ili časopisa. Hej, možete kupiti buket cveća ili par mirisnih sveća i njima ukrasiti vašu dnevnu sobu! Bilo šta, jedno, ali vredno.

Neka to bude naš zajednički izazov do sledećeg puta kada ćemo se vratiti Marion i njenim lekcijama u umetnosti življenja.

Ljubim vas i grlim čvrsto!

18 comments:

  1. Divna si, draga, cela ova priča zvuči božanstveno i veoma ispunjavajuće.
    Generalno, ne razlikuje se mnogo od načina na koji živim jer mene mama nije naučila da teglim i budem žrtva, naprotiv, celog života me je učila da uživam u svemu :)
    Ipak, poslednji deo teksta je nešto što ćeš, nadam se objasniti u sledećem tekstu (kojem se već unapred radujem): sa toliko sitnica u stanu neophodno je svakodnevno sređivanje, brisanje prašine, usisavanje...Iz mog iskustva (sa moje troje dece i mužem) nemoguće je imati lep, sredjen, mirišljav stan osim ukoliko se neprestano ne vrtiš u krug brišući, usisavajući i sređujući... Ili ima ženu koja redovno dolazi i koju dobro plaća ili u Francuskoj nema prašine? :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ne znam da li ima ženu, mada i da je ima, dobro čini. Tako i treba. Žena ne mora biti rob svoga doma. Inače, ja volim da budem okružena lepim stvarima, volim slike, jastuke, fin tepih i nije mi teško da ih održavam, jer pružaju toplinu, ušuškanost i ulepšavaju moj dom. Sa cvećem ne stojim baš najbolje,iako se uvek oduševim kada ga vidim u nečijem domu. Volim sveće, ali se plašim požara. Vino u finoj čaši, omiljeni čaj, pola sata sakrivena od sveta u nekom mom kutku, to je nešto u čemu beskrajno uživam i što mi treba. Smatram da ne moramo sve prihvatiti kako neko pravilo, isitna je da Francuskinje čak i da imaju kućnu pomoćnicu, one to neće priznati.One idu kroz život tako da im sve izgleda lako i bez napora. Ne znam kako to uspevaju, ali volela bih to da naučim.

      Delete
    2. Divno je to što si imala takvu majku za primer, međutim, eto, tekst je namenjen ženama kojima uživanje i opuštanje nije druga priroda.

      Delete
    3. Da da, to se sve uči i nikad nije kasno.
      Imam ja druge stvari za učenje koje nosim iz detinjestva i pokušavam da ih promenim :)

      Delete
    4. to što si toga svesna je veliki napredak. go go go!

      Delete
  2. I ja nisam imala tu sreću da me mama nauči da uživam u životu.Naučila me je da je porodica svetinja i to je uredu ali......Prvih godina braka sam bila mnogo isfrustrirana,sve je moralo da bude na svom mestu,kuvala sam svaki dan,brisala prašinu i usisavala svaki dan,prala veš uglavnom na ruke,peglala čak čarape.Mala deca mala briga veća deca veća i briga.Školske i van školske aktivnoste su me bukvalno mlele svaki dan.I onda se desio preokret u mom životu.Imala sam manji zdravstveni problem i shvatila da ako sama sebi nisam važna neću biti ni drugima.Od tada tri puta nedeljno idem na trening,ne da bih smršala nego da izbacim negativnu energiju iz sebe,priuštim sebi dva puta mesečno masažicu,šetam,častim sebe sa vremena na vreme nekom sitnicom.Namestila sam sebi u uglu dnevne sobe udobnu foteljicu i to je samo MOJE.Popijem jutarnju kaficu,pročitam knjigu ili jednostavno ćutim sama sa sobom.

    ReplyDelete
    Replies
    1. mi smo odrasle na brdovitom Balkanu,vaspitavane smo drugačije.Hvala Bogu imam ćerku,pokušavam da joj budem uzor,učim je nekim tradicionalnim stvarima koje smatram da su dobre,ali isto tako i da treba MNOGO da ceni sebe.Zato najviše moram da promenim sebe ako smatram da ja treba da joj budem uzor.

      Delete
  3. Ova Marion kao i Selin koju lično poznajem,imaju žene koje im pomažu. Ako ova prva ćuti o tome ova druga i te kako priznaje. I još po nekad babe i dede. Ako ti dvoje ili petoro dece baba i deda uzmu na poslepodne pa ti si na konju. Eto ti i kupke i masaže i knjiga i bioskop...i da Selin još priznaje da je najveće dostignuće koje ona ima u kuhinji - viršle. Inače ona izgleda prelepo za svojih 40 i više godina. Mnogo planinari, vozi bajs i sama često obilazi sva dešavanja u regionu. To što su deca pet zadnjih dana jela viršle i perece i uprkos tome su zdravi i zadovoljni to se pripisuje genetici.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Mislim da nas ni kućni poslovi, ni posao, niti deca ne mogu sprečiti da uživamo ukoliko to zaista želimo. Ima vremena i za bioskop, i za kupke i masaže. Mislim, svi se mi kupamo zar ne? Inače, više o kuhinji lepe Marion, o njenim kuvancijama biće u nekom od sledećih postova. Što se tiče žena koje im čiste i sređuju domove, to je po meni najbolje ulaganje. Francuskinja naravno retko priznaje da ima pomoć u kući. Dan traje 24 sata, e ako ne možemo u jedan dan da uguramo nešto lepo za nas same, onda stvarno za batine. Francuskinje to znaju i ne osećaju nikakvu grižu savesti. Moja majka godinama odbija da plati ženu da joj pomogne oko kućnih poslova, to sada činim i ja. Muž me bukvalno moli da platim pomoć, ali naučena sam da moram sve sama i da je mučenje dokaz da radim nešto korisno i značajano. Oh, kakve li greške!

      Delete
  4. Po poslednjoj fotografiji rekla bih da su joj deca velika :-) Sve se to lakše izvede kada su svi mališani otprilike 5+

    ReplyDelete
    Replies
    1. Jeste, deca su joj velika i jako pomažu oko poslova.

      Delete
  5. Ja sam od onih budala koje bi sredile kucu pre nego sto im dodje kucna pomocnica da se ne osramote!Zato je valjda i nemam... :-)Ima se vremena za sve, cak i sa malom decom!Samo je pitanje toga da ne osecamo grizu savesti kad radimo nesto samo za svoju dusu!To je ono cega ja nisam mogla da se oslobodim, jer uvek ima neki preci posao da se zavrsi.I tako sam, dan za danom zavrsavala poslove samo mastajuci o tome sta bih radila umesto tih dosadnih stvari.E onda se moja stitna zlezda pobunila i ja sam se konacno zagledala u sebe i shvatila da moram nesto ozbiljno da promenim!Ovakvi tekstovi daju bas lepu podrsku i primer kako treba!I da, isla sam danas kod frizera! :-D

    ReplyDelete
  6. Moram priznati da je i meni prvo prošlo kroz glavu - sigurno joj netko drugi briše prašinu sa svih tih sitnica ALI mislim da baš to je problem nas žena sa balkana - sve smo odgojene da je platiti nekog da nam posprema ili bar pitamo nekog da nam pomogne oko kuće sramota, da sve moramo same inače nismo dobre žene/majke/kraljice :D Mislim da je to prva stvar koje se moramo riješiti, prestati cinično gledati one kojima netko pomaže. Ja prva planiram čim promijenim karijeru i nađem posao nać nekog da mi dođe jednom tjedno pospremati. Nije da mi je problem ali zašto bih provela vikend u velikom spremanju ako ga (jednog dana) mogu provesti npr baveći se svojom budućom djecom ili hobijima.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Nego šta! tako treba, tako je glupo trošiti svoje dragoceno vreme na nešto tako dosadno i trivijalno.

      Delete
  7. Imala sam nekoliko drugarica cije su majke i bake imale kucne pomocnice. Zivele su u salonskim stanovima, pored kojih su se nalazile garsonjere za poslugu. Ili u kucama koje su takodje imale deo za poslugu. Neke zene su ih zvale "beogradske gospodje" koje nista ne rade. Moja mama je stalno govorila da kad bude imala dovoljno novca, da ce naci neku svoju "Ljubicu" (tako se zvala kucna pomocnica kod moje najbolje drugarice). Ja sam se zaposlila, jos sam zivela kod mojih i posle renoviranja stana, pozvala sam zenu da ga sredi. Moja mama je ipak bila nenaviknuta na tako nesto. Kako ona da sedi, a neko da joj sprema kucu, pa nije valjda nesposobna. Brat i ja smo je izveli na rucak, pa u setnju i vratili smo se tek kad nas je zena pozvala da je zavrsila. Mami sam zatim rekla da moze da popravi ako nesto nije kako treba. Izasla je iz stana punog prasine, a uvece se vratila u mirisan i ulickan stan. Presrecna. Tada mi je rekla da ne budem luda, kao sto je ona bila, vec da olaksam sebi zivot. Ja imam zenu koja mi dolazi 2-3 puta mesecno, sredi stan, ispegla ves i kada me neko pita, ja iskreno kazem. I uvek se setim mama mojih drugarica koje su "za vreme komunizma" imale svoje pomocnice. Drage dame, olaksajte sebi zivot, niko to drugi nece umesto vas.

    ReplyDelete

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails