Tuesday 25 October 2016

Lekcije o umetnosti življenja jedne Francuskinje (2. deo)

Jako mi je drago što je prethodni tekst izazvao takve pozitivne reakcije, a podjednako se nadam da ste bile inspirisane da nešto promenite u svom životu. Što se mene tiče, svesno sam blaža i ljubaznija prema samoj sebi. Više odmaram i dozvoljavam sebi povremena mala, ali slatka uživanja. Malo mi je doduše žao zbog nekih komentara koji su se uglavnom fokusirali na pretpostavku da žena nije u mogućnosti da uživa u svojoj svakodnevici ukoliko nema kućnu pomoćnicu. Kao što rekoh, dan traje 24 sata, imamo dovoljno prilika da u njega uguramo nešto što nas opušta i čini srećnim.

Ono što je sigurno je to da je Marion, kao i većina Francuskinja, usavršila veštinu kuvanja jela koja su "varijacija na temu", sve to u zavisnosti od sezone i dostupnosti određenih proizvoda.
Piletina se ne sprema isto u leto ili jesen; leti se sprema u belom vinu i sosu od svežeg, letnjeg, prezrelog paradajza, u jesen će je dinstati sa tek kupljenim zemljanim pečurkama kojih ima u izobilju na francuskim pijacama već od oktobra, a zimi će se pilence u velikom loncu kuvati zajedno sa prazilukom, krompirom i šargarepom.


 Flertovanje sa začinima, začinskim biljem, sezonskim voćem i povrćem je nešto u čemu su one majstori.


Jako me iznenađuje kada usred zime vidim ljude na pijaci koji biraju i kupuju paradajz, bled, zeleni i bez ukusa, a uporno ignorišu prelepu šargarepu, brokoli i karfiol koji su tada najukusniji i najjeftiniji. Francuskinje nikada nisu dosadne, čak ni kada kuvaju, jer dobro znaju koje doba godine pruža najlepše i najukusnije namirnice,a svako godišnje doba nudi nešto uzbudljivo i drugačije.

Odlazak na pijacu  ne doživljavaju kao obavezu, već kao zadovoljstvo, kao priliku da uživaju u bojama, mirisima, da proćaskaju sa svojim omiljenim prozvođačima, da razmene recept ili dva, da probaju nešto novo. Marion kaže: "Priroda je tako darežljiva, svaki dan na pijaci je fešta za oči". Ona svake srede ide na pijacu noseći sa sobom praktičnu, ali šik torbu sa točkićima, bez liste i plana. Jednostavno šeta, miriše, istražuje, razgovara, pita, a kada dođe kući smišlja kako će to izobilje iz svoje torbe da pretvori u nešto ukusno.



Francuskinja redovno obilazi prodavnice u potrazi za određenim sirom ili nekim vinom koji joj je preporučila prijateljica, mesar će njoj izabrati najlepše parče mesa, svakodnevo će kupovati sveži hleb u omiljenoj pekari, a neretko će prepešačiti pola grada samo da bi kupila kolače u poslastičari koja ih najbolje pravi. Međutim, ni u tome neće preterati. Kupiće tek toliko da se zasladi, a na da se prejede.



Francuskinja nikada ne zatrpava fijoke, ormariće i frižider hranom, što zbog nedostatka prostora, a najviše zbog toga što je njoj jako bitno da hrana koju jede bude sveža i kvalitetna. Kupovina, čuvanje i pripremanje namirnica je nešto što njoj dolazi prirodno, bez mnogo mozganja i komplikovanja.


Proleće je za zeleniš i svežinu: tu su zelena salata, mlad grašak, mladi luk, rotkvice, prve jagode, menta, bosiljak i peršun.





Leto je slatko, dugo i lepljivo, nudi sijaset slatkoća kojima jedva da treba kuvanje: paradajz još uvek topao od sunca, osveževajući krastavac, prvu boraniju, sočne breskve i trešnje, tikvice, lubenice i dinje.





Jesen, zlatna i zrela, miriše na vlažnu zemlju. To je moje omiljeno godišnje doba. Marion u jesen kupuje tikve, pečurke, narandžastu šargarepu, slatke kruške, jabuke i grožđe.   Dani su kraći, a jela se duže  kuvaju, mirišu na muškatni oraščić i crno vino. bogato, zemljano i raskošno. Utešno. Da, to je prava reč.






Zima, duga i hladna, zahteva toplotu čak i iznutra, sezona je gulaša, supa i gratena. Krompir, brokoli, šagrarepa,praziluk, karfiol, tu i tamo ima i zelenila, kao što je spanać, da iznenadi, okrepi i uveseli.




Vidite, Francuskinji ne treba mnogo da bi bila zadovoljna. Njoj je čak i odlazak na pijacu doživljaj. Ukoliko niste od onih žena koje dele ovo oduševljenje sa Marion možda je vreme da pružite sebi šansu da zavolite čak i ovu obavezu.

Evo onda jednog izazova za vas: naoružajte se torbom sa točkićima ili cegerom, ponesite novčanik i krenite na pijacu. Nemojte praviti nikakav plan niti listu. Istražite, pipajte, mirišite, Porazgovarajte sa prodavačima, ne ustručavajte se da postavite pitanja. Obratite pažnju na to čega ima u izobilju,  pronađite sezonsko voće i povrće, uporedite cene. Pre kupovine sve pomirišite i pipnite. Kupite par stvari koje vam se najviše dopadaju. Dođite kući i onda smislite kako ćete iskoristiti đakonije koje ste nabavili: listajte kuvare, obiđite kulinarske sajtove i blogove, posavetujte se sa mamom ili prijateljicom.
Za sledeći put  za vas pripremam post koji će biti pun ideja, recepata i naravno, ukusnih tajni jedne tipične Francuskinje. Samo za vas!


Nadam se da ste i danas uživale u tajnama življenja lepe Marion. Ja sigurno jesam!

5 comments:

  1. Koliko mrzim da idem u market, toliko volim da idem na pijacu!Idem na pijacu svuda,cak i na godisnjem odmoru, obozavam one vase ogromne pijace u Grckoj gde nema cega nema!Volim pozitivnost i lepotu zivota kojom odisu ovi postovi, a najvise mi se svidja sto je rec o zeni koja zaista postoji!U meni se budi inspiracija cak i kad je ovako tmuran dan!Hvala Dora! :-D

    ReplyDelete
  2. Ne volim da idem na pijacu kad moram, radije idem kad sam raspolozena. Jutros kila bundeve, pa kila cvekle, pa spanac pa rotkva, keleraba. I dunje i kesten. Ceo dan ce da se znoji u kesama, u kancelariji, a treba posle odvuci do kuce. Tu carolija postaje prava! Divan blog, drago mi je da sam ga otkrila.

    ReplyDelete
  3. Pa eto ne znam šta bih rekla, volim tvoj blog, francuskinje su mi inspiracija, a povremeno i sama toliko uživam u životu, da mi čini da sam francuskinja ( šalim se ). Nastavi tako .....

    ReplyDelete

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails