Monday 30 December 2013

Dan 22. Glas (30 dana zahvalnosti)

(art by Tino Rodriguez)



Moj glas mi omogućava da artikulisano izrazim svoje emocije, mada ponekad to činim na ne baš artikulisani način: vičem, vrištim, svađam se, negodujem, ali isto tako mogu izgovoriti reči: "Volim te", mogu da naglas izgovorim molitvu, da pružim kompliment, da kažem "hvala", da nešto opišem i dočaram. Nisam pričalica, više sam "pisalica", ali volim da slušam druge ljude, naročito ako imaju nešto lepo da kažu. Volim umilne i meke glasove. Ne volim kreštanje i dranje. Volim glasiće moje dece i moga muža kada ne govori glasno (ne očekujem čuda, ipak je on...Grk). Volela bih da češće mojim glasom izrazim negodovanje ili da se pobunim protiv neke nanete nepravde. Većinu puta biram da ćutim. Nažalost. Volela bih da više pevam, jer sam nekada pevala kao slavuj, a onda prestala. Volela bih da češće koristim moj glas za lepe reči, za izražavanje podrške, ljubavi i tolerancije.

2 comments:

  1. Moj glas je, kažu, visoko frekventan, ne volim ga baš čuti na nekom snimku, klipu, uvijek kažem nisam to ja, a ustvari jesam :-).
    Nekad sam pjevala u školskom horu sada samo za svoju dušu :-)
    Volim slušati kada neko polako i smireno govori, ne volim kada neko prebrzo i uporno govori, uvijek se umorim slušajući, to je po meni osobina nametljivih osoba ne znam da li sam u pravu ... ?

    ReplyDelete
  2. Glas je moj osnovni instrument rada jer sam predavač po profesiji. Zahvalna sam mom glasu :)

    ReplyDelete

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails