Friday 31 January 2014

Nedelja iza mene u receptima

Eto, opet se kod nas kuvalo, nešto lagano, sveže, rekla bih zdravo i pre svega lako. Htela sam da podelim sa vama neke recepte i fotkice u nadi da ću vas makar malo inspirisati da nešto od toga i sami spremite. Želim vam lep i miran vikend. Obiđite pijacu, kupite nešto sveže i ukusno, kreirajte u kuhinji. Ja sigurno hoću...

(recept za ovsenu kašu sa šumskim voćem i rendanom jabukom, medom i lanenin semenkama + kafa sa sojinim mlekom i cimetom)


(američke palačinke iliti pancakes, narudžbina od strane moje starije kćeri za nju i njenu drugaricu)
U četvrtak  zbog praznika deca nisu išla u školu. To je bila prilika da najbolja drugarica moje starije kćeri dođe kod nas, prespava i provede ceo dan u našem domu. Njoj u čast, spremih američke palačinke za doručak. U slast su ih pojele! Recept možete naći ovde.

{piletina u marinara sosu (recept ovde), integralne testenine i dinstani spanać sa belim lukom (recept ovde)}


 ( recept za salatu od pečene šargarepe i cvekle)

(recept za leblebije sa spanaćem)



(pica sa ostacima grčke pljeskavice iliti biftekijem sa sosom od paradajza i guda kačkavaljem za decu)

( recept za picu sa prazilukom, šampinjonima i pršutom za odrasle)

Thursday 30 January 2014

Dan 27. Sloboda (gost na blogu)



Većina ljudi pogrešno tumači ovaj pojam. Misle da je sloboda nešto poput piti, pušiti, spavati s kim stigneš, skidati se go usred parka... To nije sloboda... To je nemoć da središ svoj život i nedostatak hrabrosti da se vežeš na pravi način , a pritom ostaneš ili čak postaneš zaista slobodan. Slobodan si kada su ti um i duh slobodni. Ja se, na primer, nikada nisam osećala slobodnijom nego sada, kada sam majka i supruga. Moj sin i suprug me i jesu učinili boljom i izvukli ono najlepše iz mene, moje pravo ja. Veliku ulogu u mojoj slobodi igra moja porodica. Podržavaju me u svemu što radim i to mi mnogo znači i daje dodatnu snagu kada ponekad zastanem. Prošla sam zaista sve i svašta u životu, pravi rock and roll. Valjda baš zbog toga naučih da cenim ono što imam u životu, ono najlepše i najbitnije, a naučih i da to treba negovati. Shvatila sam i " veliku istinu " - ne treba uvek svi da razumeju nešto što uradim, glavno da ja i meni bliski ljudi to razumemo. Ja sam prilično glasna i jasna osoba i kažem šta mislim. Na pitanje " Šta si pod tim mislila ?" odgovaram " Upravo to što sam rekla, ni manje, ni više", valjda ljudi nisu navikli da nemate zadnje namere kada govorite... Ljude prihvatam onakve kakvi jesu ili ih pak ne prihvatam uopšte . Daću vam jedan dobar savet : okružite se pozitivnim stvarima u životu, a naročito pozitivnim ljudima, koliko god je to moguće. Energetske pijavice pothitno izbaciti iz života. Na slobodi misli i duha treba raditi. Mi odrasli često zaboravimo na šesto čulo koje smo imali kao deca. Tu i leži cela tajna... Ne dozvolite nikad da dete u vama odraste previše, nikad ne dozvolite da potpuno zamre. Negujte ga, igrajte se , dozvolite i svojoj deci da vas nečemu nauče, možete se iznenaditi prijatno. Ne zaboravite da uživate u životu i da živite punim plućima .Neće vas niko zbog toga kazniti.Ponekad mi je baš tužno kada gledam osobe kojima je na primer najveći prioritet u životu ultimativna mršavost. Kao da je ona preduslov za sreću. Ne treba ni objašnjavati koliko je to plitko. Dok se ne pomiri sam sa sobom, čovek nikada ne može biti srećan i zadovoljan. Naravno da ne treba biti ni kit, zato što to utiče na zdravlje, ali isto tako na njega utiče i insistiranje da budete vešalica za odeću .Ne oklevajte da se oslobodite nepotrebnih stvari, a naročito nepotrebnih ljudi. Potrebno je mnogo rada, hrabrosti i snage da budemo istinski slobodni, ali sloboda nije nedostižna, samo je nekima dalja nego drugima... Bez obzira na to u kakvim vremenima živimo, svaki dan možemo nešto da učinimo da ovaj svet bude bolji, makar da mi budemo bolji, za zlo opravdanja nema. Jednostavno je.

Ljudmila Janković Gubik živi u prelepom malom gradu austrougarskog stila koji se zove Senta. Prvenstveno je majka i supruga, kako sama kaže, na čemu joj se posebno divim s obzirom da je Ljudmila jedna veoma ostvarena, ambiciozna i uspešna žena. Svoju porodicu stavlja na prvo mesto, a zatim činjenicu da je profesor engleskog jezika, novinar sa  svojom emisijom na TV-u, poliglota, pevačica, bloger i umetnica. Voli muziku ,umetnost uopšte, parfeme, neobičan nakit, kulinarstvo i putovanja.






Hmmmm, teško, jako teško. Često razmišljam o pojmu slobode, pitam se "da li sam slobodna?", "šta mogu još učini kako bih slobodnija?" u stalnoj sam nekoj potrazi za pravim odgovorima. Za mene je sloboda da budem ono što jesam, da volim, da živim po mojim merilima i vrednostima, da praktikujem svoju veru, da ne budem isuviše vezana za stvari, da se oslobodim ljutnje, gorčine i nezadovoljstva. Slobodan je onaj čovek  koji je zadovoljan onim što ima, onaj koji sve deli sa drugima, širi radost i pozitivnu energiju, neusiljen je, svoj je , autentičan,  ne zavidi nikome i zahvalan je na svim blagoslovima i darovima.
Ja sam  inače nalazim na tom putu, u pokušaju sam da pronađem sebe, moje autentično "ja", da otkrijem kako da budem ono što jesam, pa samim tim da naučim da budem...slobodna. To nije lako, s obzirom da od malena naši roditelji i sredina imaju određena očekivanja kada smo mi u pitanju, a čovek uvek nekako pokušava da se prilagodi željama i prohtevima drugih, trendovima, modi, zahtevima okoline, pa negde na tom izgubi sebe, ustvari...zaboravi na sebe i na ono ko je.
Volela bih da mogu naučiti da više verujem svojoj intuiciji, mislim da bih tako bila slobodnija. Ne bih se mnogo obazirala na druge i njihova očekivanja. Naravno, pritom ne mislim na mog muža i decu, oni će uvek meni biti na prvom mestu. Želela bih da budem manje stroga prema sebi, opuštenija, da manje osećam grižu savesti kada poželim da uradim nešto za sebe. Ne sputavati kreativnost, ne adaptirati je na druge, pronaći svoj glas, "ne prodati se" zarad uspeha. Htela bih da se oslobodim viška stvari (u tome sam jako mnogo napredovala), da negujem prijateljstva koja me ne obavezuju, već koja mi ulepšavaju i oplemenjuju život, želim da oprostim, prevaziđem i krenem dalje...to jedini put ka slobodi. I kreativnost! Da, da! 

Friday 24 January 2014

Letnji kolač usred zime

Ako treba da biram između nečega sa višnjama i čokolade, biram ono prvo. Da li je u pitanju pita, torta ili su knedle i kolači? Nije bitno. Ja sam odrasla na višnjama. Moj muž ima teoriju (a i nije mu neka originalna teorija) da nam se ukus i afinitet prema nekoj hrani obrazuje još u detinjstvu. On na primer voli čokoladu, jer je njegova mama uglavnom pravila čokoladne kolače i torte. Moja mama je punila zamrzivač...višnjama. Nije ni čudo s obzirom da smo imali mali višnjar na placu van grada. Aaah, bilo je višanja u svim oblicima: slatko od višanja, sok od višanja, kolači, krambl, knedle, višnjevača...Umesto da mi se smuče, postala sam veliki obožavatelj ovog kiselkastog voća. Čak sam u prvim mesecima obe trudnoće žudila za njima.
Višanja na Peloponezu nema. Pojave se jednom tokom leta, dopremljene sa severa i odmah se prodaju za slatko. Nažalost, kada poželim višnje, uglavnom ih mogu naći u vidu kompota u konzervi ili tegli. Iako pokušavam da izbegnem bilo šta konzervirano, kada su u pitanju višnje moram učiniti izuzetak. Ne smeta mi. Samo da su višnje. Koliko puta sam pomenula reč "višnje"? Eto, TOLIKO ih volim. Višnje. Višnje. Višnje. Čak mi je omiljena reč na engleskom "cherry". Znači, višnje.
Istina je da su najjednostavije stvari u životu najlepše. Ja nekako ne volim komplikacije u kuhinji, ma, ne volim ih ni u životu. Prosto, lako, jednostavno, rustično...to je ono što mi prija. Ja mislim da nema osobe iz moje generacije kojoj mama nije pravila ovaj kolač. Ni malo ektravagantan, a opet, barem po meni, jedan od najlepših kolača na svetu. Pravi se sa jogurtom, ali ja sam koristila kiselu pavlaku sa 2 % masnoće. Za meru koristimu jogurtsku čašu. Laganica! Pa, da krenemo:


 Kolač od jogurta sa višnjama




Potrebno:

2 jaja
1 i po čaša šećera
pola čaše ulja
2 čaše brašna
1/2 kesice praška za pecivo (oko jedna i po kašičica)
2 vanilin šećera
1 čaša jogurta (ja sam upotrebila kiselu pavlaka sa 2% masnoće)
1 tegla višnja iz kompota (upotrebite sveže ili zamrznute višnje ukoliko imate)  

Postupak:

Zagrejte rernu na oko 180 stepeni C.

Ocedite višnje. Ukoliko koristite zamrznute, odmrznite ih i ocedite od viška tečnosti.
 Mutite jaja sa šećerom dok smesa ne pobeli, dodajte ulje, miksajte još malo. Dodajte vanilin šećer. U posebnoj činiji promešajte brašno sa praškom za pecivo. U jaja i šećer dodajte ulje u tankom mlazu stalno miksajući. Smanjite brzinu na mikseru i dodajte naizmenično jogurt (kiselu pavlaku) i brašno.

Nauljite i pobrašnite kalup za kolače (oko 26-28 cm). Sipajte smesu i preko nje naređajte oceđene višnje. Pecite oko 35 minuta ili dok kolač ne dobije zlatno-braon boju.
Kada se kolač ohladi, pospite ga šećerom u prahu i služite.
  Prijatno!!!!!

Thursday 23 January 2014

Dan 26. Vreme (30 dana zahvalnosti)





Klima na Peloponezu je blaga, pitoma, vlažna. Sve buja, sve je mirisno i bogato. Volim ovu primorsku klimu, jer su zime relativno tople, mada kišovite, ali to mi ne smeta. Volim neobuzdane kiše, grmljavinu i sumorno nebo. To vreme me inspiriše, smiruje, odmara. Većina meseci su jako sunčana. Leta su veoma topla i nemilosrdna, sa velikim procentom vlage, pa se onda  teško podnose. Srećom, more je blizu, pa se vrućina lakše podnosi. Ono što najviše volim u vezi sa našom klimom je činjenica da usred zime možeš šetati bez kape, šala, rukavica, uvek je temperatura podnošljiva i aktivnosti nam se ne ograničavaju samo na kuću. Najviše volim da mi ne bude previše toplo niti previše hladno. Po  meni, idealna temperatura je negde između 20-23 stepeni, sviđa mi se kada je sunčano, ali samo maaaaaaaalo svežuckavo. Sunčan dan me inspiriše na pokret i promene, tada sam najaktivnija i raspoložena. Hmmm, "moje" godišnje doba? Mislim da ga nemam. Volim sva godišnja doba, osim možda leta. Ne volim velike vrućine, nikako ih ne podnosim. Ja sam "letnje" dete, rođena krajem jula, a ipak tokom leta žudim za zimom. Najinspirativnije doba godine su mi jesen i proleće. Tada su boje i mirisi najbogatiji. Rekla bih da je tada priroda u svakom smislu najdarežljivija prema nama. Zahvalna sam na tome što živim u mestu sa prijatnom klimom. Kao što sam rekla već puno puta, ovo sunce i ovo more su me zauvek promenili. 

Tuesday 21 January 2014

Magično veče (svi recepti na jednom mestu)

Bio je to magičan dan. Znate ono kada je ponekad vreme usred zime neobično  fino i toplo, podseća na proleće, ono kada pirka neki slatki, topli vetrić, kada je sve sunčano i veselo i srce razigrano. E, takav je bio taj dan. Uz pesme Kate Bush i Stevie Nicks sam satima kuvala i pripremala malu fešticu za društvo. Nakon što sam postavila fotografije na fejsu mnogi su krenuli da mi traže recepte. Pa, zato, ovom prilikom, činim ono što sam obećala.

Ideja je bila sledeća: da ima puno vina, da se nešto gricka i da se uživa. Želela sam da veče opušteno i prijatno za sve. Volim da pravim "atmosferu". Mislim da je ona pored hrane i ljudi najbitnija. Muzika i svetla određuju ton večeri. Hoće li biti veselo? Praznično? Opušteno i toplo? Postavila sam moje omiljene viseće sijalice, upalile lampe po dnevnoj sobi. U pozadini se čula ova muzika.


Šta se jelo?

~  italijanska pršuta, sirevi, masline, krekeri, mix od oraha, badema, lešnika i kikiriki (za muške i njihov viski)

~ španska tortilja

~ italjanske ćufte u sosu.

~ focaccia.

~ seljačke kobasice.

~ salata.

~čokoladni kolač za dezert.


Španska tortilja u rerni

Sastojci:
3 manja krompira sečena na kocke
4 kašike maslinovog ulja
2 čena belog luka
4 mlada crna luka ili pola glavice crnog luka (sitno seckano)
2 pečene, ljuštene i seckane crvene paprike
5 veća jaja
1/2 šolje kisele pavlake
oko 80 grama rendanog kačkavalja
oko 80 grama rendanog parmezana
so, biber


Postupak:
Uključite rernu i zagrejte je do 180 stepeni celzijusovih. Podmažite osrednju vatrostalnu činiju.
Skuvajte sečeni krompir u slanoh vodi sve dok ne omekša. Ne sme da se raspadne. Zagrejte ulje u tiganju i propržite luk dok ne omekša, dodajte beli luk i paprike i pržite 2-3 minuta. U poseboj činiji umutite jaja, dodajte pavlaku, sireve, luk sa paprikama, kuvani i proceđeni krompir, posolite po želji (parmezan je jako slan, budite oprezni), pobiberite. Sipajte smesu u pripremljenu činiju i pecite oko 35 minuta, sve dok tortilja ne dobije zlatnu boju i dok se jaja potpuno ne ispeku.
Tortilja se može jesti topla, ali i hladna. Ja sam sačekala da se ohladi, a onda sam je iscekla na kockice, probola ih čačkalicama i naređala na veliki tanjir za služenje.


Italijanske ćufte

Potrebno:
1 veliko parče bajatog hleba bez korice
650 grama mlevene junetine
2 čena sitno seckanog belog luka
1 šolja rendanog parmezana
2 kašike sitno seckanog svežeg peršuna
1 kašičica rendane kore od limuna
1 veće mućeno jaje
so,biber
brašno
2-3 kašike maslinovog ulja
400 grama paradajza (tipa Tomatino za kuvanje soseva)
2 cela, oljuštena čena belog luka
sveže seckan peršun

Postupak:

Ostavite hleb u malo mleko da omekša. Stavite mleveno meso u veliku činiju. Iscedite višak mleka i nadrobite hleb rukom u meso. Dodajte beli luk, parmezan, peršun, rendanu koricu od limuna, jaje, so, biber i dobro promešajte. Ja to činim rukom. Pravite loptice prečnika 5 cm, uvaljajte ih u brašno i istresite višak. Zagrejte ulje u velikoj šerpi ili dubljme tiganju. Pržite ih u vrelom ulju sve dok ne dobiju finu braon boju sa svih strana. Odložite ih ne tanjir koji ste obložili papirnim ubrusom kako bi upio višak masnoće. U isti sud u kome ste pržili ćufte dodajte paradajz, beli luk, posolite i dodajte na vrh noža šećera. Ostavite paradajz da se prokuva jedno 5 minuta. Poklopite šerpu. Dodajte pržene ćufte u šerpu i sve zajedno kuvajte jedno 15-ak minuta. Pospite seckanim peršunom. Pre služenja izvaditi ceo beli luk iz sosa.

Ja sam ćufte pre služenja uzvadila iz sosa, stavila u tanjir za služenje i svaku ćuftu probola čačkalicom. Sos sam stavila u posebnu činiju  kako bi ga  gosti stavljali (po želji) preko kuvanog pirinča.


Focaccia (Fokača)

Potrebno:

1 3/4 šolje tople vode
1 kesica suvog kvasca
1 kašika šećera
5 šolja belog brašna
1 kašika soli i plus još malo krupne soli za posipanje
1 šolja maslinovog ulja

Postupak:
Pomešajte vodu, kvasac i šećer u činiji. Ostavite na toplom i suvom mesto oko 15 minuta da se aktivira kvasac. Javiće se mehurići.

U veliku činiju stavite brašno, kašiku soli, smesu od kvasca i pola šolje maslinovog ulja. Mesite, dodavajući brašno koliko je potrebno. Pobrašnite radnu površinu, stavite testo na nju i mesite rukom, ponovo dodavajući brašno po potrebi sve dok ne dobijete glatko i homogeno testo. Napravite loptu od testa.
Nauljite činiju, stavite u nju testo i okrenite ga nekoliko puta unutar činije kako bi se podmazalo sa svih strana. Ostavite činiju na neko toplo i suvo mesto, pokrijte je i ostavite testo da nadođe oko sat vremena. Veliku četvrtastu tepsiju podmažite sa 1/2 šolje maslinovo ulja. Možda vam se čini da je to mnogo ulja, ali verujte mi, u tome je "fora".
Stavite testo u tepsiju i "gurajte" testo rukama do ivica tepsije. Neće biti baš lako zbog ulja, ali nemojte odustati. Okrenite testo naopačke kako bi se i druga strana nauljila. Dok razvlačite testo rukama po tepsiji, prstima pravite udubljenja po površini testa tako što ćete ga blago pritiskati. Kada popunite celu tepsiju testom, pokrijte je i ostavite na suvo i toplo mesto da testo nadođe, oko sat vremena.
U međuvremenu zagrejte rernu na oko 200 stepeni C. Kada fokača nadođe, pospite je malo krupnom solju i pecite u rerni oko 25-30 minuta.


(sve što je ostalo od kolača)



Za-malo-svekrvin čokoladni kolač

(iz knjige "From Season to Season: A Year in Recipes" Sophie Dahl)
  
Potrebno:

300 grama omekšanog maslaca/putera
500 grama šećera
4 jaja
350 grama brašna
75 grama kakao praha
2 kašičice praška za pecivo
2 kašičice ekstrakta od vanile
125 ml mleka na sobnoj temperaturi
125 ml ključale vode
ceđen sok i rendana korica od jedne cele pomodandže
120 grama seckanih oraha
extra orasi za krašenje, po želji

Za čokoladni preliv/ganaš:
250 grama kvalitetne čokolade za kuvanje
250 ml tečne slatke pavlake

Postupak:

Zagrejte rernu na 180 stepeni C.
Umutite maslac sa šećerom, dodajte jedno po jedno jaje, mutite. Dodajte brašno u koje ste umešali prašak za pecivo, kakao, mleko, vodu, sok od pomorandže, vanilu, rendanu koricu i ceđeni sok. Promešajte. Na kraju dodajte orahe i ponovo promešajte. Podmažite velike pleh  (ili još bolje, obložite ga papirom za pečenje)veličine 25 do 30 cm (moj je bio veličine 28 cm). Sipajte smesu i pecite oko sat vremena.
Izvadite kolač iz rerne i ostaviti ga da se ohladi.
Za ganaš: istopite čokoladu na pari. Slatku pavlaku zagrejte u šerpici skoro da proključa. Dodajte vrelu pavlaku u istopljenu čokoladu i dobro promešajte. Prelijte ovom smesom kolač. Ukrasite ga seckanim orasima. Poslužiti kada se ganaš potpuno ohladi i stegne.

Kolač je prilično "težak", nije vazdušast i mek. Podseća na brownies. Veoma je izdašan i njime se može poslužiti vojska ljudi. Ima i "za poneti". Ja sam veći deo kolača stavila u kartonske tanjiriće na kraju večerinke i dala prijateljima da ponesu.


Magično veče...

Monday 20 January 2014

Dan 25. Knjige





Volim knjige. Želela bih da imam više vremena za čitanje i da su mi knjige na srpskom dostupnije. Čitam na grčkom, mada mi nije tako lako kao u poređenju sa engleskim i mojim maternjim jezikom. Ono što volim u vezi sa knjigama je putovanje u neki drugi svet, upoznavanje sa nekim novima idejama i mislima, volim one "aha momente" dok čitam, volim kada prepoznam svoja osećanja u rečima pisca. Neretko mi se dešava da mi nekim magičnim putem padne ruke knjiga koja na neki način odslikava i opisuje baš ono kroz šta i sama trenutno prolazim. Postoje knjige, ne tako teške, filozofske ili značajne za svetsku literaturu koje su me promenile, otvorile i inspirisale. Jedna od njih je "A woman speaks" od Anais Nin. Ovu knjigu sam spomenula jedno 200 puta na mom blogu. To je knjiga koja je me inspirisala da krenem da pišem blog. U knjigama Sophie Dahl sam se takođe prepoznala. Njen poetični, ženski, topli i beskrajno šarmantan način pisanja me je osvojio. Njene knjige su ustvari kuvari sa uspomenama, divnim opisima, iskrenim ispovestima. Način na koji ona piše je nešto čemu i sama težim. Trenutno čitam ovo. Radnja se odvija na mom omiljenom, magičnom ostrvu, na Krfu.
Zahvalna sam na sposobnosti da čitam. 

Wednesday 15 January 2014

Dan 24. Vera (30 dana zahvalnosti)

(art by Jennifer Yowsa)


Od malena, potpuno nenaučena, već vođena nekim unutrašnjim glasom i potrebom, verujem u Boga. Tada, tako mala, nisam imala tačnu predstavu o tome šta on predstavlja, ali verovatno sam mogla da razumem našu ništavnost, prolaznost, ranjivost i lomljivost, pa sam stoga morala da verujem u nešto veliko, moćno i apsolutno što nas štiti. Ko zna...možda sam sve to videla u nekom filmu ili pročitala u nekoj knjizi. Sećam se da sam se svake večeri, disciplinovano molila Bogu za zdravlje i dugačak život mojih roditelja, brata, tetke, teče, brata od tetke, dede, drugarice, našeg terijera Snupija i papagaja Cvrleta. Čisto, dečije srce se uvek moli iz ljubavi i iz straha da će izgubiti ono što mu je neprocenljivo. Smatram da je jako važno verovati u nešto veće od nas, bilo da verujete u Boga, ljubav, nauku, pa čak i u druge ljude.
Najviše poverenja imam u ljude koje me najviše vole. Na prvom mestu su moj muž i roditelji. Iako su tokom mog odrastanja oni pravili dosta grešaka, uvek su spremni da mi se nađu i zaštite. Znam da me oni bezuslovno vole, bez obzira na njihove ljudske mane i ta ljubav mi uliva poverenje. Verujem u moć ljubavi, ma koliko to nekima zvučalo kao kliše. Nema veće i kreativnije snage od nje. Ljubav može biti moćan pokretač. Verujem u dobrotu i ljubaznost, mada mi vera u njih često bude poljuljana. Verujem u ljudskost. Kada vidim dobrotu u moru pokvarenosti, ja svu pokvarenost zaboravim. Dobri ljudi me oduševljavaju. Mislim da je dobro srce snažnije od sveg oružja i razaranja. Dobrota je svetlost. Mrak ne može ništa svetlu, ali svetlo može da otera mrak. Bez vere verovatno ne bih imala snage da preguram neke situacija. Vera u "bolje sutra". Koliko puta me je  to održalo! "Biće bolje, mora da bude bolje. Sutra je novi dan. Biće bolje, izdrži". To je vera. Verujem u ljudsku snagu, izdržljivost i upornost. Tim osobinama se divim, jer verujem u njihovu neizmernu snagu.
Reči "...i neka bude volja Tvoja", oslobađaju me trenutne brige, pružaju snagu, ulivaju poverenje. Staviti svoj život u ruke Boga nije slabost, već svest o tome da smo nejaki i slabi, da na puno stvari u našem životu ne možemo uticati,da nam je potrebna pomoć i snaga beskonačne ljubavi koju mi, obični ljudi, nemamo.
Zahvalna sam na tome što ne gubim veru. Zahvalna sam što postoje ljudi koji mi ulivaju poverenje. Hoću li ikada to poverenje izgubiti? Ne znam. Ne razmišljam o tome. Zahvalna sam svojoj svesti o mojoj prolaznosti, jer odatle proističe moja vera.

Monday 13 January 2014

Dan 23. Čulo ukusa (30 dana zahvalnosti)

                                                                  (foto sa vogue.com)







Ako moram da izaberem jedan ukus onda bi to verovatno bila kafa. Hm, možda je taj odgovor malo dosadan, ali sačekajte. Moj omiljeni ukus je vruća, kvalitetna kafa bez šećera sa nečim finim i slatkim na tacnici sa strane. Verovatno bi to bio neki mirišljavi, vanilasto- puterasti keksić. Jako sam osetljiva na ukuse. Ne želim da zvučim previše pretenciozno, ali smatram da ne mogu da jedem bilo šta, a opet nisam ni malo probirljiva. Retko se oduševim nečijim kuvanjem, ubeđena sam da ja najbolje kuvam. Hehehehehee, znam, znam kako to zvuči, ali nemojte me shvatiti pogrešno. Jednostavno, smatram da se kod kuće najbolje jede.  Restorani me iznova i iznova razočaravaju. Uživam u domaćinskoj, ali jednostavnoj hrani. Volim lagane, blage ukuse, jela sa začinskim biljem, sa svežim i pažljivo izabranim sastojcima. Volim meso, ali volim i povrće, volim slatkiše, limunaste i voćkaste (dajte mi kolač sa višnjama ili jabukama i biću vaša zauvek), ali volim i sveže voće. Ne volim teška i začinjena jela sa previše masti ili ulja. Nemam omiljeno jelo, jednostavno moje kuvanje zavisi od raspoloženja. Kada sam tužna i neraspoložena, jela su mi brza, ponekad nemaštovita, kada sam srećna jela su bogata, puna ukusa i boja. Uživam u raznobojnim salatama, volim da seckam povrće, da pravim prelive za salate. Volim da jedem moje ovsene pahuljice sa mlekom od badema, medom, urmama, bananama, ponekad ih jedem sa šumskim voćem ili jabukama i cimetom. Volim sveže smoothie-je, tek pečen hleb sa maslacem i džemom od jagoda, veliku činiju vrelih testenina sa pesto sosom, ponekad mi prija obična šargarepa ili sirov kupus. Volim ukuse, volim boje, volim sirovo, kuvano, volim sve, čak i prženo. Samo ponekad. I to lignje. O, da. Ne mogu svakoga dana da jedem isto, uvek težim da jedemo raznovrsno i bogato. Ono što jedem mora lepo da miriše. Jedno bez drugog ne ide. Volim dobro vino u malim količinama, samo ponekad, vrlo retko. Mmmm, obožavam crnu, najcrnju čokoladu. Mogla bih do sutra ovako, ali neću.Čulo ukusa mi je omiljeno čulo. Gle, čuda!

Thursday 2 January 2014

Happy Chez Moi New Year!



Najdraži moji, nadam se da se lepo provodite i odmarate. Happy Chez Moi je na kratkom, zasluženom odmoru, tako da za nekoliko dana nastavljamo zajedno sa Izazovom 30 dana zahvalnosti.
Uživajte, čuvajte se i volite!

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails