Najlakše je kukati, žaliti se, uzdisati i očajavati. To svi možemo, ustvari, svi imamo veliki talenat za to. Teško je održavati optimizam i osmeh na licu kada stvari ne idu onako kako si planirao i kako želiš. Po ko zna koji put sam se ponovo uverila da nikada, ama NIKADA ne treba praviti planove. Živeti za danas. Tako treba. Ne žalim se, guram, teram dalje i radujem se. Evo, i sada sam pod temperaturom, našla sam snagu da pišem, da delim moj entuzijazam sa vama. Čekam da dođe dan kada ću moći da uživam u stvarima u kojima danas ne mogu. Radujem se, jer će taj dan doći.
~ Veselim se proleću -sa nestrpljenjem čekam da procvetaju pomorandže i limuni, da otvorim prozore i da jurne slatki miris u sobe, da beremo cveće i pijemo kafu na terasi ili još bolje u jednom od kafića pored mora, da sija sunce, da se sve šareni...i raduje.
~ Veselim se proleću -sa nestrpljenjem čekam da procvetaju pomorandže i limuni, da otvorim prozore i da jurne slatki miris u sobe, da beremo cveće i pijemo kafu na terasi ili još bolje u jednom od kafića pored mora, da sija sunce, da se sve šareni...i raduje.

~ Veselim se gledanju filmova koji su bili nominovani za Oskar. Svake godine to radimo, volimo da smo "u toku". Najlepše trenutke sam u životu provodila uživajući u toplom zagrljalju, dobrom filmu i brdu kokica. Život ponekad ume da bude tako lep...

~ Radujem se promenama koje slede. Koliko god da sam stresirana zbog prekretnice na kojoj se ja i moja porodica nalazimo, ne mogu da sakrijem uzbuđenje zbog jednog novog početka. Bojim se promena, ali mi trebaju, jer iz njih izlazim kao transformisana i jača osoba.


Radujem se, jer umem da se radujem.
(photos via pinterest)















