Wednesday 30 June 2010

Ko su Mori devojke?






Pre nekog vremena pojavio se post na jednom blogu o Mori devojkama. Ubrzo, istog dana, post se pomoću copy/paste tehnike (verovatno) preneo po blogosferi kao virus, ali kao DOBRI virus, onaj koji vas tera na uzdahe, koji vas uvodi u sanjalačko stanje, budi u vama osećaj totalne očaranosti, a onda vas obuzme zanos i slatki dremež....Post o Mori girls je zaveo blogere širom blogsfere, a nisam ni ja izuzetak. Zašto? Čini mi se da se moja duša poistovetila sa tim divnim svetom devojaka "iz šume", sa njihovim načinom života, introvertnošću, sa njihovom ljubavlju prema samoći i tišini. Pošto sam uvek smatrala da bilo kakav tekst ili knjiga zvuče najlepše upravo na jeziku na kome su prvobitno napisani, neću prevoditi ovaj opis. Divan je upravo takav kakav je.
Uzet je sa oh, hello there, ali original tekst je napisan od strane prave Mori girl.

the mori girls (森ガール) belong to a subculture which began in japan. 'mori' means forest in japanese, and if you're looking for the simplest description of mori girls, they are girls who look like they live in the forest. indeed, the unique appearance of the mori girls is what attracts most people to join in their adventures.

mori girls are often seen in loose dresses or smocks, vintage blouses, puffed sleeves, a-line skirts tights and leggings and many-layered ensembles. they delight in beautiful fabrics and textures, preferring natural to synthetic materials, and are impartial to autumnal shades reminiscent of forest glades such as deep reds, greens, blues and browns. they keep warm with knits and furs in winter, and ponchos and leather boleros in the fall.

the childlike nature of mori girls sets them apart from the more aggressive and carnivorous women in the city. they shun stiletto heels for flat shoes and prefer to keep their fingernails short and skin fair. mori girls are also drawn to animal, candy, checked, floral, vintage or polka-dotted prints. however, they avoid looking overly cute. they wear little makeup, but when they do use it some like to draw pick circles in the centre of their cheeks as a homage to the dolls they played with when they were younger. while every mori girl is a child at heart, they are endlessly fascinated by objects with a history. vintage items such as pocket watches, small gold pendants and analogue cameras captivate mori girls.

mori girls are also characterised by certain attitudes to life. while most mori girls really live in the city, they maintain a pace of life that may be considered slow by others, preferring to stop and savour the tiny delights that many deem insignificant. mori girls like to explore old neighbourhoods, discover hole-in-the-wall shops and read in cafes. many mori girls enjoy expressing their creativity, never mind if nobody will see or applaud their efforts, for instance through photography or journalling. scandinavia is for many mori girls a dream destination, and scandinavian design influences often appear in mori girls' style.

in her own quiet way, the mori girl is an individualist. she does not care that the world may live differently from her. she lives consciously and chooses her own lifestyle. the mori girl often looks whimsical or quirky. when she shops, she buys something based on how it makes her feel, rather than on how fashionable or expensive it will appear to others. while she may enjoy the company of others, the mori girl loves her own company and indeed has embarked on many of her most memorable adventures alone.



Zar nije divno?
Photographs taken from Mori girl

Tuesday 29 June 2010

Omiljene stvari


Koliko puta ste čuli frazu da male stvari čine život lepšim? Trebalo je da prođe dosta vremena dok nisam shvatila da je to velika istina. Vrlo često to zaboravim kada zaronim duboko u misli o "nevažnim" stvarima koje zaista ne mogu da promenim. Zaboravim "da pomirišem ruže", "da pogledam oko sebe i vidim lepotu", "da uživam u trenutku"...

Za svakoga, ali baš svakoga na ovom svetu postoje stvari, male stvari, sitna čuda koja ih čine srećnim i koja im ispunjavaju život. Pod ovim, ne mislim na očigledne izvore sreće kao što su deca, porodica, ljubavnik ili slično. To nisu "mala" zadovoljstva, to su velike ljubavi, to je esencija života. Govorim o lepoti koju nalazite svakodnevno u stvarima koje vas okružuju, koje možete da vidite, da osetite, okusite, napravite, bilo šta. Volela bih, od srca, da saznam koje su vaše omiljene stvari....ovo su neke od mojih:

~kuvanje, emisije o kuvanju, kuvari, članci, blogovi na tu temu, sve u vezi sa hranom, pa i kupovina iste. Kada sam nervozna, tužna, srećna, euforična ja....mesim kolače. Moja trenutna opsesija je kolač sa jogurtom, limunom i bademom. Oblaci mirisa limunove kore, vanile i putera me usrećuju...beskrajno.., a kada sam sama, srećna i spokojna, volim da gledam Nigellu....


~ jutarnja kafa. To je prvo na šta pomislim ujutru! Volim da je crna, jaka, sa kašičicom šećera i obožavam da moju toplu "shabby" šolju privučem ustima i srknem vrelu, mirisnu, božansku tečnost. Trenutak kada klizi niz moje grlo, greje me i šalje kofein u moj krvotok je neprevaziđen, najlepši jutarnji ritual. Mmmm, a ako ima negde u blizini keksa od putera...volim kada njegova masnoća pluta po površini kafe i ona dobija tu puterastu mirisnu notu...ok, svako ima svoje bubice, i ovo je moja!
Fotografija- Ben Cumming

~ moj časopis "Easy Living" koji mi stiže svakog meseca, pravo iz Engleske meni u ruke. Pre nekoliko godina prolazila sam kroz težak period u mom životu, koji je na svoj način bio čak i lep, shvatila sam tada da sam jača nego što sam mislila...i tako, šetajući ulicama grada u kome sam tada živela, zadubljena u svoje misli naiđoh na knjižaru koja je prodavala i časopise na stranim jezicima. Knjige su bile isuviše skupe,a "Easy Living" sam mogla da priuštim. Već tri godine ga čitam, gutam svaku reč, uživam u svakoj fotografiji, zvuči čudno, ali promenio mi je život, uveo me je u stvari za koje nisam znala da postoje, koje me nisu ranije interesovale,a najvažnije od svega je da me čini srećnom.

~ Volim da lutam po internetu i svaki put kada bih ugledala ili pročitala nešto lepo, srce bi mi zaigralo i zaista, tada mi pada na pamet rečenica iz filma "American beauty":"Sometimes there's so much beauty in the world I feel like I can't take it, like my heart's going to cave in."
Ovaj blog mi oduzima dah, sve je u njemu kao iz nekog sna, nestvarno i lepo- The World According to Lisa.

Još nekoliko sitnih, malih, slatkih stvari koje čine život lepšim ili bolje reći "podnošljivijim":

~ stari filmovi, njihov glamur, sjaj, prelepa odeća, romantika....
~ pesme iz Diznijevih crtanih filmova. Bacite krivicu na moje detinjstvo!
~ miris Elpidine glavice...na mleko, keksiće i breskve....
~ sveži, jutarnji, slankasti vetrić sa mora kada se sjuri sa prozora u naš stan.
~ zvuk "pucanja" lubenice pri sečenju.
~ šetnja i sladoled u ruci.
~ topljenje crne, gorke čokolade u ustima.
~ pravljenje sendviča.
~ miris bosiljka posla zalivanja cveća na terasi.
~ kada moj muž pristane da popije kafu sa mnom, a ne pije je skoro nikada.
~ hladna, pečena piletina na parčetu hleba premazanim majonezom.
~ kada pevam karaoke sa youtube-a, sama...da niko ne čuje.
~ kada slušam Shania-u Twain.
~ zvuk zrikavaca na vrućini.
~ tragovi stopala u pesku, talasi mora.
~ trenutak kada celo telo ulazi u more.
~ kada čaršavi mirišu na so.
~ trenutak kada utonu deca u san (SLOBODA!).
~ pisanje ovog bloga.
.
.
.
Šta vas čini srećnim?

Monday 28 June 2010

Danas....

~je Elpida primila dve vakcine. Bilo je tu puno suza, ljutitih pogleda upućenih pedijatru, ali sve je zaboravljeno od trenutka kada joj je poklonio nalepnice sa cirkuskim motivima, koje sam odmah zamislila kao tapete u dečijoj sobi u mojoj zamišljenoj, možda potencijalnoj, kući snova....

~ (danas) sam bila "loša" domaćica i kupila gotovu,pečenu piletinu u super-marketu. Postoje dani kada žena/muškarac/dete moraju malo da udovolje i olakšaju sebi, a pod udovoljavanje spada i to da sam danas:

~ (danas) sam častila sebe tiramisuom, kremastim i hladnim, sa gorkim i jakim ukusom kafe i svežinom maskarponea i došla sam do zaključka da je moj tiramisu mnogo bolji. Napraviću ga ovih dana....

~ (danas)je "jedan od onih dana" kada moji hormoni prave žurku na račun moje psihe (recimo da bez razloga briznem u plač i sve shvatam lično i veoma ozbiljno), na račun mog izgleda (stomak mi je nadut i osećam se kao debela i ružna krava), i zbog toga, moje telo, svakog meseca, otprilike u ovo doba, žudi za Ruffles Heinz Ketchup čipsom.

Ma, nije to jedino zlo. Naime, sada se navukla i Elpida, ali ja, kao dobra mama, neću više kupovati čipseve....dobro, možda sledećeg meseca...a, do tada neka jede prazne kornete. Ej, a jesu li i korneti loši za decu? Moraću da proverim šta piše na pakovanju.

~ (danas) sam odspavala sa bebom ceo sat. Neverovatno je koliko ta kratka dremka regeneriše i vrati energiju na normalan nivo. Prestala sam sebe da lišavam popodnevnog odmora, osećaj krivice sam odbacila (ne potpuno) shvativši da odmorna mogu više toga da pružim i uradim.

~ (danas) sam čitala neke meni drage blogove i divila se talentu i kreativnosti žena koje ih pišu. Na početku, kada sam ih otkrila, mislila sam da one žive nekim začaranim, prelepim, bajkovitim životima, ali ne, pogrešila sam, one se samo "pretvaraju", igraju se i čine sve da bi ulepšale svoje živote. Kakva inspiracija!

~(danas) šarajući po blogosferi naiđoh na ovu sliku, koja je odmah izazvala bujicu maštarija, neki neobjašnjivi deja vu, verovatno zbog bajki uz kojih sam rasla i slika u mojoj glavi dok su mi ih čitali. Oh, zamišljam romantične čajanke uz "scones" sa debelim slojem putera i sirupom od slatka od jagoda, pod belim, čipkastim stolnjacima, među snežnim, teškim zavesama, na mekim, oblačastim jastucima u toj divnoj kolibi. Pogledajte više ovde My Shabby Streamside Studio.

~ šta su to "scones"? To je nešto što smo ja i moja mama često pravile i jele uz čaj ili kafu, glumatajući obe da smo negde u Engleskoj i uvek bi se "pogodilo" da se sve to dešavalo skoro tačno u pet sati po podne...
Recept možete naći ovde Basic Scone Recipe, na engleskom, mrzi me da prevodim, ali ako neko želi, učiniću i to, sa puno, puno, puno ljubavi.....

~ da li vam se ikada desilo da ponekad, u nekom trenutku u životu, pročitate neki stih ili pasus u knjizi, čujete neku pesmu ili rečenicu na filmu, vidite neku fotografiju ili sliku, i momentalno osetite kako se to podudara sa vašim trenutnim emotivnim stanjem ili opisuje na neki način situaciju u kojoj se trenutno nalazite? Za mene to jedno malo čudo koje često nazivam "pričanje sa mojom dušom". Danas sam naišla na pesmu Ingrid Michaelson "You and I", poklopila sa našom trenutnom brigom oko plaćanja računa, smanjivanja doktorskih plata, neuplaćenih dežurstava, kredita u banci, i svega onoga što najviše od svega muči moga dragoga, a i mene. Moj zadatak je da ga ubedim da će sve biti u redu, da nam ništa više od ovoga što imamo ne treba, da su ljubav i zdravlje dve najvažnije stvari na svetu. Znam da zvučim kao čestitka za neki glupi praznik, ali neke istine su veoma jednostavne i da, zvuče otrcano. Ova pesma je naišla u pravom trenutku....
You and I - Ingrid Michalson

don't you worry, there my honey
we might not have any money
but we've got our love to pay the bills

maybe I think you're cute and funny,
maybe I wanna do what bunnies do with you,
if you know what I mean

Oh, let's get rich and buy our parents homes in the South of France
let's get rich and give everybody nice sweaters
and teach them how to dance
let's get rich and build our house on a mountain
making everybody look like ants
from way up there, you and I, you and I, you and I,

well you might be a bit confused
and you might be a little bit bruised
but baby how we spoon like no one else
so I will help you read those books
if you will soothe my worried looks
and we will put the lonesome on the shelf

oh lets get rich and buy our parents homes in the South of France
let's get rich and give everybody nice sweaters
and teach them how to dance
let's get rich and build our house on a mountain
making everybody look like ants
from way up there you and I, you and I, you and I

oh, lets get rich and buy our parents homes in the south of France
let's get rich and give everybody nice sweaters
and teach them how to dance
let's get rich and build our house on a mountain
making everybody look like ants
from way up there you and I, you and I, you and I


~(danas) sam zahvaljujući mojoj prijateljici Đurđiji, na facebook-u otkrila umetnika, koji se zove Michael Cheval i čije me slike podsećaju na moje ponekad apsurdne, slikovite snove ludaka....da, eto još jednog "pričanja sa mojom dušom"...

DECLARATION OF LOVE, Michael Cheval

~ nisam usisavala, brisala prašinu, niti sam pustila mašinu za pranje veša i ne, nije propao svet!

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails