Friday 25 May 2018

Nedelja u ukusima, mirisima, rečima i slikama


  • Ne mogu bez lepote. Ne mogu bez sitnih uživanja. Ne želim sebi oduzeti pravo na sve to. Zvuči kao kliše, ali lepota je svuda oko nas,  čak i u stvarima koje nisu očigledno lepe. Juče sam se zbog obaveza našla u delu grada u kome dugo nisam bila: iznenadilo mi je koliko zelenila, drveća i cveća tamo ima, kako su ljudi uspeli da naizgled ružno naselje ulepšaju nečim toliko jednostavnim. I sve je izgledalo lepše umiveno suncem posle kiše. Nisam želela da vadim telefon iz torbe i slikam, poželela sam samo da na tih par trenutaka upijem lepotu koji možda niko sem mene nije ni primetio. Znate onu frazu "stanite i pomirišite ruže"? Ja sam to zaista učinila: pomirisala sam ružu i dodirnula prelepi žuti cvet koji ne znam kako se zove. Trajalo samo jedan trenutak, momenat pred ulazak u dosadnu sivu zgradu i čekanje na šalteru. 

  • Verujem da se odnosi sa decom grade, da je to naporan posao i da ne "pada sa neba". Znate kako su tinejdžeri ponekad naporni i teški? Čini mi se da ih nerviramo samo zato što dišemo i postojimo. Negde sam pročitala da ponekad, da bi im se približili, moramo da "glumimo" da nas zaista zanimaju iste stvari. To je pretpostavljam teško kada su u pitanju Transformersi i fudbal, ali srećom, za sada, kod mene je to prilično lako. Obe volimo pop-kulturu, muziku, antrolopološke i naučne dokumentarce, filmove, serije, Evroviziju. Prošlog leta smo zajedno odgledale sve epizode serije na Netflix-u "13 razloga" koja nas je duboko potresla i navela na razgovor. Jako je popularna među tinejdžerima, ali toplo preporučujem da je vidite zajedno sa svojim detetom. Jedva smo čekale da krene i druga sezona koja nažalost, nije toliko dobra kao prva. Ipak, vreme koje provedem sa njom u diskusiji, u analiziranju radnje, likova i njihovih postupaka je način na koji gradim vezu sa njom. To su dragoceni momenti.

  • Ove nedelje smo ja i moj muž, kao veliki ljubitelji Netflixa, odgledali seriju koja je stvorena za "bindžovanje". Naravno, ugrabimo nekih sat vremena uveče kada su deca već u krevetu i prepustimo se nekoj novoj misteriji i avanturi. Serija se zove "Safe" i predobra je. Puno preokreta, radnja se dešava brzo, uzbudljiva je. Pruža i vama šansu da budete detektiv pokušavajući da odgonetnete "ko je kriv". Preporučujem od srca.



  • Kako je divno što nam je svet nadomak ruke: jednim klikom slušamo divnu muziku, gledamo filmove po izboru, obiđemo galeriju, pročitamo i naučimo nešto. Da li ste se nekad zapitale "U kojoj državi je najbolje biti majka?". Koja su vaša iskustva i razmišljanja?


  • Ove nedelje sam otkrila dva proizvoda u Lidl-u kojim smo se oduševili. Naročito deca, naravno. Znate i same da sam mama koja voli da pravi deci kolače, da mesim i kuvam, ali isto tako verujem u prečice i olakšice. Dan jedne žene je ispunjen bezbroj obavezama i ne treba se nikome izvinjavati za laka i brza rešenja koja ona bira. "Nema goreg do upakovanog", kažu neki, a ja kažem: "Nema goreg od iscrpljene majke i gladne dece". 
         Slatki, mekani i izvrsni hlepčići tipa "brioche" marke "Maitre Jean Pierre" su odlično rešenje           za brzu užinu ili doručak. Moja deca su načisto otkačila za njima. 

         Ukoliko postoji Lidl blizu vas, trk za brioše, ako ne, ako budete posetili Grčku ovog leta,                     toplo vam ih preporučujem.


Lidl takođe ima odlične sladolede. Najbolji od njih su svakako oni marke Gelatelli. Posebno preporučujem "Bourbon Vanilla" koji je kremast i mekan i možete u njemu čak i videti semenke iz štapa vanile.

iiiiiiiiii
voćni dezerti, sorbeti, kojih ima u raznim ukusima, takođe marke Gelatelli. Ja trenutno imam "Passion Fruit Sorbet" koji je apsolutno bajan.

Eto, toliko od mene i ove rubrike. Želim vam divan vikend i lep provod!

Tuesday 22 May 2018

Htela sam da budem "nešto"


Uči školu da budeš "nešto" u životu. Upiši fakultet da budeš "nešto" u životu. Diplomiraj da budeš "nešto". I sada, sa svoje skoro 42 se pitam šta je to "nešto"?
Sećam se mojih planova i snova, sećam se ambicija drugih, sećam se ambicija i želja mojih roditelja. Sećam se ispita, diplomiranja i osećaja da je ceo svet moj. Došlo je vreme za "velike stvari".
Istina je da sam kao mala uvek sanjala da ostavim neki trag, da uradim nešto po čemu ću biti pamćena. Često bih u igri sa drugaricom govorila: "Hajde da uradimo nešto po čemu će nas svi znati! Hajde da uradimo nešto VAŽNO".
"Ma, šta je to "nešto""?, pitala bi me ona. Nikada nisam umela da joj odgovorim.
***
Materinstvo bez pauze, evo već 14 godina. Ni jedan dan odmora, nikoga da me odmeni. Godine su prošle tako brzo, ono "nešto" u glavi devojčice pune snove i želja nikada se nije ostvarilo. 
"Mama, boli me zub", budi me glas usred noći. Isprepadana, bunovna, skačem iz kreveta, još uvek ne shvativši šta se dešava. Prva reakcija? Pripravnost i ustajanje kada te usred noći probudi dečiji glas. Odlazimo u kuhinju i dajem joj lekić, stavljam u mobilni podsetnik da pozovem zubara, smeštam je u krevet i na kratko milujem po kosi dok napokon, mokrog lica od suza, ne zaspi. Vraćam se u krevet.
"Mama, hoću da piškim". Ponovo se budim i stavljam ga na nošu. Automatski, više i ne razmišljam. Snalazim se po mraku, bez upaljenog svetla. Smeštam ga u krevet i napokon ponovo spavamo.
Budilnik na mobilnom zvoni tačno u 7. Ustajem, stavljam kafu, sipam mleko u činije za žitarice, budim ih polako i pakujem užinu. Dok uranjam moje jutarnje keksiće u kafu, hiljadu misli mi se motaju po glavi:
"Znači, to je to? Sve one neprospavane noći uz knjigu, diplome iz jezika, sertifikati, sve se svodi na to da im ujutru tražim čarape, peglam majice i brišem guzice? Nekada sam htela da doprinesem svetu, da budem nezavisna, da živim život pun avantura i putovanja, i eto, zbog NJIH ne mogu."

I tako kukumavčenje se nastavlja dok nisam napokon nisam došla do zaključka: "Materinstvo mi je oduzelo sve ono što sam nekada mogla biti".

***

Prošlo je mnogo godina od dana kada sam uzela diplomu u svoje ruke, prošlo je mnogo vremena otkad sam akademski, svojim mentalnim trudom nešto postigla i time se ponosila. Vreme je prošlo u ubeđenju da je materinstvo nešto "prolazno", mislim, najteže je dok su mali, prošlo je u ubeđenju da "ima vremena" i da kada dovoljno porastu ja ću imati vremena za velike stvari, za to "nešto".

Ja jesam dobra majka, ali to se ne vidi. To se ne može opitati. Materinstvo nema platu, ne dobijaš priznanja, hvalospeve, ne daju ti godišnji odmor, bolovanje ili makar jednu malu pauzu. Nema nadogradnje, unapređenja.
Kako možeš biti "nešto", kako možeš činiti velike, sjajne i značajne stvari dok si majka?
Odgovor leži u tome kako svako od nas definiše to "nešto" i šta za nas znače "velike stvari"?

Činjenica je da živim sa četiri ljudska bića koja me vole najviše na svetu. Činjenica je da sam oduvek želela da nekoga nešto naučim, da inspirišem, da prenesem ono što znam. To se nije desilo u učionici, niti u amfiteatru, ali dešava se svakodnevo u našem domu. 
Veličina čoveka se meri time koliko je spreman da sebe da drugome, koliko pruža i koliko voli. 

 I to jedino važno i istinsko merilo naše vrednosti.

Ako je to zaista tako, onda su majke zaista velike. One su "nešto". 


Moja deca, svakodnevno me uče strpljenju, traže od mene da budem bolja, jača i izdržljivija, zbog njih svakoga  dana ostvarujem male, ali značajne ciljeve koji vode dobrobiti naše porodice.

***
"Hajde da uradimo nešto po čemu će nas svi znati! Hajde da uradimo nešto VAŽNO".
I ja sam postala mama. Ima dana kada to nije dovoljno i to je sasvim OK.
Ima dana kada jeste. I danas neka bude takav dan.

Friday 18 May 2018

Jelovnik za ovaj vikend, sledeću nedelju i recept

Mnoge od vas ste mi poslale poruke tipa: "Kada ćeš postovati novi jelonik?, "Daj inspiriši nas malo". I baš mi je drago što vas moji jelovnici makar malo inspirišu ili pomažu u tome da odlučite šta ćete kuvati. Plus, delim sa vama jedan brz i lak recept. To je jelo koje moja deca jako vole, brzo se sprema i ukusan je.


Testenina sa slaninom i paradajzom



Potrebno:
175 grama slanine, dimljene šunke ili suvog vrata seckano na kockice
2 kašike maslinovog ulja
1 manji crni luk
2 sitno seckana čena belog luka
prstohvat ljute tucane suve paprike (po želji)
2 konzerve paradajz pirea ili pulpe (oko 800 grama)
500 grama testenine po želji (najbolje idu linguini, špageti, taljatele)
so, biber
pola šolje rendanog parmezana

Postupak: Na maslinovom ulju propržite slaninu nekih 5 do 8 minuta, dodajte luk, pržite još dodatnih 5 minuta. Dodajte seckani beli luk, pržite oko 30 sekundi. Dodajte pire od paradajza i kuvajte na srednoj vatri bez poklopca nekih 15- ak minuta dok sos ne postane gust.
Dodajte so i biber po ukusu.

Skuvajte testeninu prateći uputstva sa pakovanja. Pre ceđenja testenina, sačuvajte jednu šolju vode u kome se testenina kuvala.
Skuvanu testeninu sipati u šerpu sa sosom i promešati dodajući polako vodu u kojoj se testenina kuvala. Ne morate dodatu svu vodu, već tek toliko da testenina bude vlažna i obložena sosom. Dodajte rendani parmezan i sve promešajte. Služiti toplo.
(adaptirano po receptu Giada de Laurentis)

PRIJATNO!

A, sada je na redu jelovnik za sledeću nedelju na osnovu onoga što planiram sutra da kupim na pijaci (povrće, voće i jaja) i onoga što imam u zamrzivaču. Sada smo u fazi pražnjenja istog, pa se jelovnik uglavnom "vrti" oko onoga čega ima u njemu.


Subota: 
ručak: pečena riba sa povrćem, voće za dezert
večera: pica, zelena salata
Nedelja: 
ručak: krmenadle, krompir i salata, voće
lagana večera: grčka salata sa feta sirom, ječmeni dvopek sa Krita, maslinovo ulje
Ponedeljak: 
ručak: tikvice sa jajima, feta i anthotiro sir, paradajz 
večera: testenina sa sosom od paradajza ili bazmati pirinač, ćufte od pilećeg mlevenog mesa (kupujem gotovo, mešano sa začinima i predobro je)

Utorak: 
ručak: ostaci od večere od prethodnog dana
večera: grčka strpacada ili jaja sa paprikom, paradajzom (nešto kao srpska prženija)
Sreda (posno)
ručak: hobotnica sa kratkom testeninom, salata
večera: ostaci od ručka, salata,
Četvrtak
ručak: pečena jagnjetina (najstarija kćer ne voli jagnjetinu, pa ćemo ću za nju spremiti domaće grčke hamburgere, biftekja)
večera: salata,ostaci od ručka
Petak (posno): 
ručak: čorba od sočiva, dinstana šargarepa
večera: humus  i taramosalata namaz i sirovo povrće
Subota: 
ručak: pečena riba, povrće, sveže voće
večera: pica i zelena salata
Nedelja: 
ručak: bolonjeze sos sa špagetima, salata, sladoled
večera: losos sa tikvicama i bazmati pirinač

Srećan vikend i prijatno planiranje i kuvanje!

Wednesday 16 May 2018

Šta ti je činiti ako si "pukla"?

Sećate se teksta "Da li si pukla?"? Znam, prošlo je mnogo vremena od tada, ali recimo da ste imali dovoljno vremena da uočite sve simptome i da ste napokon rešili da sebi pomognete. Da, baš tako. Morate sami sebi pomoći. Ukoliko čekate da to neko učini umesto vas, pa recimo da ćete čekati. Zauvek.
(art by Nathalie Jomard)

1. Pre svega morate biti apsolutno i brutalno iskreni prema sebi. Morate sebi postaviti pitanje i razjasniti u vašoj glavi šta za vas znači "pukla sam"?To može biti sve od iscrpljenosti do nervnog sloma. Za ovo drugo, za potpuni kolaps psihe i tela, dobro je potražiti pomoć profesionalca. Da li ste pukli zato što osećate da ste iscrpljeni, možda gubite na težini ili se nekontrolisano gojite, da li mnogo vičete, da li ste toliko umorni da zaboravljate gde šta ostavljate, gde ste krenuli i šta radite? Možda provodite previše vremena uzalud gubeći vreme na društvenim mrežama ili vam jednostavo dan prolazi neproduktivno i jadno? Da li se osećate kao da niste "svoji", možda ste izgubljeni, uplašeni?
Ja sam lično doživela onaj"eureka momentat" kada sam shvatila da idem protiv sebe i svojih želja, shvativši da ne živim u skladu sa sobom. Takođe, nisam mogla da povučem granicu između mojih želja i mogućnosti što je dovelo do toga da puknem. Onda kada su "moram" i "ne želim" u neskladu, e,  onda nastane problem.

2. Kada sam ja shvatila da sam pukla i da je vreme da nešto menjam, zapitala sam se kako želim da se osećam i šta moram učiniti da bih to postigla? Moja želja je bila i ostala da budem staloženija, mirnija, da se ne opterećujem savršenošću i da dam sebi oduška. Želja da budem takva osoba, majka, supruga i Dora, značilo je da to nisam, da sam sasvim suprotno od toga. Za mene je to značilo da moram sebi i drugima postaviti granice. Samo zato što mogu da ih obavim, ne moram danas, ne moram baš sada. Ukoliko poželim da odmorim, ja to jednostavno učinim. Ukoliko poželim da nekim danima budem minimalno produktivna, dopuštam sebi i takav dan. Naravno, s obzirom da sam majka "minimalno produktivna" znači da neću juriti ko muva bez glave, da ne moramo danas u šetnju ili park ukoliko sam umorna, to znači da neću danas kuvati, već ćemo jesti nešto brzinski ili naručiti picu, itd, ali svakako moram biti odgovorna i nekako "održati decu u životu". Zaista, sve što možeš danas, ostavi za sutra. Kada mora.  Postavljanje granice drugima je verovatno najznačajnija stavka. Bez ikakve griže savesti odbijem poziv za druženje ili posetu. Reći "ne" drugima je sada mnogo lakše i to me oslobađa neverovatnog stresa. Nije strašno reći "ne" mužu, deci, majci, svekrvi, prijateljici. Probajte. S druge strane, "pucanje" ume da bude znak da ste se previše izolovali ili da ste usamljeni. Ukoliko osećate potrebu za društvom, smehom, izlaskom ili da sa nekim porazgovarate, učinite prvi korak. Zaista vredi i pomaže. Velika je verovatnoća da osoba sa kojom biste porazgovarali želi upravo to isto, ali kao i vi, "ne želi da smeta".
Mi majke ne možemo same, potrebne smo jedna drugoj.

3. Ukoliko ste osoba koja je receptor tuđeg raspoloženja i ako jednostavno na vas utiču tuđe emocije,  neminovno ćete osećati psihičku isrcpljenost što se odražava negativno čak i na vaš organizam. Kontakt i bilo kakvu interakciju sa takvim osobama svedite na maksimalni minimum. To sam sebi dopustila tek nedavno. Pošto sam osoba koja se uvek plašila da će time nekoga uvrediti ili naljutiti, izbegavanje tih osoba je za mene bilo jako teško. U nekom trenutku sam se setila reči koje sam nekada, negde čula: "Moraš šititi samu sebe". I to se i desilo. Rešila sam da sebe štitim od negativnih uticaja i ljudi u čijem društvu se osećam loše. Zato zapitajte se "da li će taj susret sa tom i tom osobom ikako biti dobar za mene?", ako je odgovor "ne", znate šta vam je činiti. Zaštitite se.

4. Ne tretirajte sebe kao nekoga ko je uvek svima na usluzi. To znači da je došlo vreme da sebe povremeno  stavite na prvo mesto.  Ukoliko se osećate kao "otirač" najverovatnije nisu krivi drugi što se tako osećate. Najverovatnije ste sebi dozvolili da se tako osećate. Zapitajte se: "Šta ja to radim , pa me to čini da se tako osećam?". Stavljate sebe na poslednje mesto. Iz nekog razloga VI  sami verujete, a NE drugi da niste zaslužili da udovoljavate sebi i da je to loše. To je sebično i jedna dobra majka, supruga, kćer, snaja i zaposlena žena nikada ne gleda sebe i svoje potrebe. To je čisto sranje!
Čini mi se da je mnogo lakše dovesti sebe do iscrpljenosti nego sebi udovoljiti. Ne bih to nazvala "udovoljavanjem", već našim osnovnim pravom. Pronađite nešto što volite da radite, što vas smiruje i povezuje sa unutrašnjim "ja". Ukoliko nemate vremena za hobi, dopustite sebi najpre minimum vremena za sebe. Neka to bude kratka pauza za kafu, sledeći put neka bude kratka šetnje, treći put odlazak kod frizera i tako, vremenom, briga o sebi postaje navika.  Vremenom ta neka slatka zadovoljstva koja su samo vaša postaju nešto o čemu nećete ni razmišljati, jednostavno postaju deo vas. Krenite malim koracima, ukoliko vam je stavljanje vas samih na prvo mesto strano i teško.

5. Pojednostavite sve, apsolutno sve u vašem životu: hranu, garderobu, odnose, oslobodite se svega onoga što vam predstavlja teret, svedite na minimum radnje i poslove koji vam unose stres. Znam da zvuči suludo: "Pa, kako to da uradim?", pitate se.  Jednostavno ne opterećujte se stvarima koje nisu toliko važne. Neprijatnosti na poslu, u familiji, na ulici, u kući, one su neminovne, ali uvek možete sebi olakšati na drugim poljima. Ishrana neka vam bude jednostavna, pronađite zdrave, ali brze recepte. Ne komplikujte garderobu, neka bude jednostavna i udobna. Pobacajte ili poklonite sve ono što ne nosite, ne koristite ili vam ničemu ne služi. Oslobodite, rasteretite vaš životni prostor, automatski ćete se osećati i sami lakšima. Isključite telefon, ugasite računar i vidite šta će se desiti. Svedite igračke, ukrase, dečiju garderobu na minimum. Svakoga dana uradite po nešto, malo ovoga , malo onoga.  Odredite dan kada ćete čistiti kuhinju, dan kada ćete čistiti spavaće sobe, dan za kupovinu, dan za pijacu. Ne trudite se da uradite sve za jedan dan. Niste mašina i ne tretirajte sebe kao da jeste.

6. Spavajte! Ako ste jedna od onih osoba koja radi  poslove u ponoć, jer nije stigla preko dana ili sedi uz TV do kasno u noć- prestanite odmah i sada! Ukoliko legnete ranije i dozvolite vašem umu i telu da se odmore, ujutru ćete biti daleko produktivniji, pa posao koji ste želeli da uradite prethodne večeri  uradićete mnogo brže i bolje sledećeg jutra. Garantujem! Nedostatak sna je jedan od glavnih razloga "pucanja", zato spavajte, spavajte i spavajte!

7. Potražite pomoć i podršku. Bilo da se radi o potrebi da se obratite stručnjaku ili da zamolite mamu ili svekrvu za pomoč, učinite to. Ukoliko nemate tu mogućnost, jednostavno odredite sebi koje su vam mogućnosti i koji su vaši priroriteti. Razgovarajte sa vašim partnerom i decom. Pričajte o vašim potrebama i zahtevajte da budu uključeni u svakodnevne poslove. To nije pomoć, to je njihova obaveza.
"Vi mi NE POMAŽETE, vi živite ovde kao i ja, i vaša je OBAVEZA da učestvujete u svemu."

Budite jasni i oštri.

Podrška može biti i neka inspiracija, neko ko vas nadahnjuje ili kome se divite. Potražite savet ili jednostavno učite od te osobe posmatrajući kako funksioniše, koja je njena filozofija života, učite, slušajte, gledajte i vežbajte.
"Pretvarajte se dok ne uspete". 

8. Ono što sam shvatila da pomaže u slučaju "pregorevanja" je početi da radiš ono što si dugo odlagao ili čega se plašiš. Da li su to časovi vožnje, pilates, odlazak kod zubara ili promena boje kose, nije važno.  To unosi neki osećaj snage i ponosa, osećaj pomaka i moći. To je put ka životu koji je u skladu sa onim ko ste i ko želite biti. Znam da zvuči čudno, ali deluje. Ja sam dugo odlagala vožnju iz straha i verujući da neću uspeti,  ali u trenutku kada sam sela za volan, osetila sam da sam povratila neku kontrolu nad mojim životom i da sam nešto postigla, baš zato što sam se suočila sa strahom. Radeći nešto što smo odlagali ili čega smo se plašili obnavljamo sebe novom energijom. Osećaj euforije zbog postignutog cilja, ma koliko on bio mali, kao i zadovoljstvo zbog neke sitne promene koju smo uneli, umeju biti lekoviti i regenerativni.


9. Budite dobri prema sebi. Tretirajte sebe kao kao neki nežni, retki cvet, negujte i volite sebe kao što to činite kada su vaša deca u pitanju. Ne brinite mnogo šta drugi misle i žele od vas, zapitajte se šta vi mislite, kako se osećate i šta u tome trenutku želite? Život je dovoljno težak, naporan i kratak da bi ga živeli tako što ćemo ići protiv sebe i svoje dobrobiti.

Čuvajte se...

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails