Thursday 20 January 2011

Parfem za samopouzdanje

Moram da priznam da postoje momenti kada mi zaista treba dodatno samopouzdanje. Ma, šta pričam? VEĆINU vremena mi je ono potrebno! Ne plašim se toga da ću zvučati smešno, ni malo, jer ovo je moje mesto gde delim moje strahove, sreću, nedoumice, komplekse i snove, ko se pronađe u njima- tim bolje, a kome je sve ovo smešno- nije me ne briga (opet lažem)!
Uživam u časovima orijentalnog plesa. Pomogli su mi da pronađem svoju senzualnu i ženstvenu stranu, da zavolim nove melodije, kulturu, da se divim bogatoj arapskoj civilizaciji, a pored svega toga- da prigrlim svoje telo sa svim njegovim manama i lepotama. Ono što me posebno raduje su pozitivne promene na njemu koje sam počela da primećujem. Orijentalni ples slavi ženu, a to je nešto što me istovremeno i oduševljava i plaši. Neću sada o tome. Da se vratim na moje samopouzdanje....
Časove, zajedno sa mnom, pohađaju žene svih "profila": tu je "gazdarica" (njena je teretana), jedno dve-tri profesorke, jedna vlasnica butika, nutricionista, studentkinje, jedna Amerikanka, fotograf- žene samopouzdane, glasne, zahtevaju, pitaju, traže, uz to- veoma su atraktivne.
"Gazdarica" ima telo og kojeg ti se zavrti u glavi, savršen primerak žene koja živi za svoje telo- uvežbana, perfect guza, perfect grudi, frizura nikada "ne omane", šminka takođe, veoma očigledno samouverena, korača ponosno, uzdignute glave, u štiklama, svaki put sa outfit-om "boli glava". Učiteljica plesa je mlada žena prelepe guste, talasaste kose do struka, ženstvenih oblina, sa senzualnošću koja se prosto može seći nožem u prostoriji koju ona krasi svojim prisustvom. Nosi prelepe, svetlucave kostime, koji su puni sjaja, blješte na njenom telu, nakit na njoj je težak, orijentalan, karakteran, u skladu sa njenim pozivom, energijom, njenim plesom. Svesna svoje snage i talenta, nadasve je spremna da to podeli sa nama, "običnim smrtnicima".
Ostale žene i devojke kako po pitanju atraktivnosti, tako i kada se radi o samopouzdanju, vrlo malo zaostaju za njima dvema: nije ih sramota da nešto pitaju (kao mene), one se ne boje da izraze svoje negodovanje, da budu u centru pažnje, da blistaju. Možda se sve to meni čini, možda je to maska. Pitam se kako one gledaju na mene? Kakav utisak ostavljam? Na čas, na koji inače uvek idem trčeći, jedva stignuvši da se spremim, devojke dolaze u štiklama, tip-top frizurama, našminkane, vesele i pune energije. Često, pre nego da počne čas, bacim pogled na njih, pa bacim pogled na sebe- evo mene, bez šminke u niskim baletankama (glupavo crvenim, Bože moj!), crnoj majici, helankama i gornjem delu sive, dosadne trenerice. Na nesreću, umesto zidova svuda su ogledala- oh, nevolje! Kada bih htela doći na čas "sređena" morala bih odvojiti vreme: za nameštanje frizure (pranje, feniranje, stilizovanje), šminku, zatim peglanje neke seksi majice ili bluze koju sam strpala negde duboko u orman (ako je uopšte posedujem), pa stavi minđuše, ogrlicu (uh, a prvo moram da ih kupim), sve to uz istovremeno i obavezno spoticanje o igračke, bicikle i davanje instrukcija onome ko će tih bednih sat vremena čuvati decu: "Mleko u 9 sati, zagrej ga malo i stavi joj žitarice, proveri malecku da li treba da se menja pampers, nateraj ih da skupe igračke, napravi im po jedan tost, bla,bla, bla....." Suvišno je reći da nemam ni snage, ni volje da ulazim u celu tu proceduru, ne stižem (ili možda ne umem da se organizujem "za sebe?) i onda, krenem na ples raščupana, nenašminkana, uspem da stavim antiperspirant, a ako sam u toku dana stavila parfem, opet- nije loše. I tako pogledam njih, pa vidim sebe u ogromnom ogledalu, namestim kosu "na licu mesta", ispravim obrve, štipnem obraze, nabacim osmeh i od trenutka kada krene muzika- divna, zavodljiva, daleka, vrela, puna strasti, ništa me više ne zanima, vidim samo svoje pokrete, merim ih, ispravljam, ulepšavam, trudim se da uvijanje bude bolje, da kukovi jače "udaraju", da ruke budu gracioznije. Često zatvorim oči, cela me atmosfera ponese i nisam više tu, a kada stane muzika- hellooooo, stvarnosti! Kada se završi čas, obećam sebi da ću na sledećem biti "lepša", da ću ispoštovati taj ples i njegovu senzualnost većim trudom oko toga kako izgledam...i svaki put je tako; nikada doživljaj ne bude "potpun", moje samopouzdanje bude poljuljano činjenicom da sam isuviše "skromna", skoro "nepodobna" za orijentalni ples.
Sinoć, ponovo jureći i krenuvši na vrata 10 minuta pre početka časa, sa rancem i flašicom vode u ruci, zaustavih se kod moje kutije sa uzorcima i dekantima parfema. U još manjoj kutijici, unutar ove veće, stoje moji "posebni" parfemi koje koristim samo onda kada želim da u sebi prizovem određeni osećaj ili uspomenu. Ti parfemi su toliko vredni i retki da zahtevaju posebnu pažnju i tretman, kao da su neko plemstvo ili VIP ( ko voli parfeme razumeće).
Izvadih Halston parfem- moćan, aromatičan, "zelen" na početku, koji se zatim pretvara u nešto bezobrazno, drsko, snažno, ali ženstveno. Odmah je u mojoj glavi krenula muzika (od sinoć je pevam non-stop i nema veze sa orijentalnom muzikom)
Osećala sam se kao lepotica iz Studia 54, bombasta, upadljiva, drečeća, sjajna, naoružana zelenim i bezobraznim parfemom. Moj korak, iako sam bila u patikama, je bio smeliji, krupniji, sevala sam očima i u sebi pevala:" You should be dancing, yeah!".Čas je bio fenomenalan, igrala sam potpuno obuzeta melodijom, spremna da dam sve od sebe. Uspela sam, delimično, da uradim shimmy pokret (brzo, treperajuće vibriranje kukova), koji je jedan od najtežih u ovom plesu. Pucala sam od samopouzdanja, nisam se mnogo obazirala na druge, plesala, njihala kukovima, smejala se glasno. Krenula kući zadovoljna, miris parfema je zbog zagrejane kože cvetao i celim putem do kuće sam gledala u punoću Meseca, mog starog (ne)prijatelja...
Da li je parfem ili odluka da budem samouverena i svoja, ne znam. Od jutros se osećam i dalje nekako snažno, manje se bojim, za nijansu više verujem u sebe. Mislim da je ipak u pitanju odluka da bude tako- rešila sam da makar danas budem Halstonka. Učinila sam i prve korake u vezi nečega što me je dugo "jelo", čega sam se pomalo bojala, zbog moje stidljivosti i večitog straha da se nametnem. Jedna drugarica mi je juče rekla da oseća da sam se napunila malo negativnom energijom, da iskazujem previše moju negativnu stranu, onu koja kritikuje i koja je ljuta. Bila je u pravu. Jednostavno, odlučila sam danas da tu energiju pretvorim u pokretačku snagu, koja će napokon da me pomeri sa nulte pozicije na kojoj se nalazim. Učinila sam to, nije bilo strašno, nisam se nametnula, samo sam zahtevala ono što mi pripada. Čudno je to kako se ponekad bojimo da tražimo ono što nam sledi? Možda iz straha i želje da izbegnemo sukobe?
Halston-žena se ne bi spoticala ni dvoumila. Danas dok nosim taj parfem, neka budem ona, prigrliću je i poželeti dobrodošlicu. I kada parfem izvetri, kada ga sperem sa moje kože, nadam se da će ona i dalje biti tu, da mi da snagu i da zajedno plešemo u noći, blistave, jake, sjajne, bezobrazne....

4 comments:

  1. Nikako ne razumem kako parfem može utecati na to da se osećaš drugačije kad ga staviš. Ne obožavam parfeme, ali povremeno stavim neki: malo toga našpricam po sebi i ponašam se kao što se i inače ponašam - neovisno o parfemu. Ako u reklami za parfem stoje reči poput senzualan, seksipilan; ako ga reklamira gola manekenka, zar bi i ja trebala okolo paradirati gola ili se osjećati seksi samo zato što sam na sebe kapnula kap parfema!?!?! Meni parfem nikad nije promijenio raspoloženje niti sam se drugačije (bolje) osjećala zbog njega.

    ReplyDelete
  2. Da li je ovo potreba da se shvati ili da se ispuca neki osobni kompleks u prvom komentaru? ,,,kao zena znam koliko je mocan OSJECAJ, kako nam je dovoljno samo malo, neki detalj i sitnica da se osjecamo bolje a isto tako da se osjecamo lose. Kao ljubitelj parfema potpuno razumijem o cemu pise autor bloga, da ne razumijem ne bih ga ni citala a kamoli komentirala :)

    ReplyDelete
  3. Bitno je da se mi razumemo. ;-)

    ReplyDelete

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails