Monday 4 July 2011

Planovi za juli i snovi

Neko više voli da kaže "projekat", ali meni ta reč zvuči nekako pretenciozno. Planovi u ovom slučaju nisu namenjeni nekim velikim događajima, ne uključuju krečenje ili početak nekog velikog posla. Radije bih naslov posta zamenila rečima "snovi za juli", ali neka, ovako zvučim "ozbiljnije". Planovi se uglavnom izjalove i propadnu zbog neizvesnosti samog života i stvari na koje ne možemo uticati. One sasvim izvesno promene tok svakodnevice i remete planove. Sto puta sam sebi rekli da ništa ne planiram niti organizujem, jer gotovo uvek budem razočarana ishodom istih. Mogu da razmišljam, sanjam, iščekujem i priželjkujem. Ako to činim za "male stvari", postoji veća verovatnoća da će se planovi ostvariti, a one grandiozne ostavljam za neki drugi put. Te male želje, sitnice u kojima bih volela da uživam (u nekim manje, a u drugim beskrajno mnogo) ovoga jula su:

~ Noša trening koji je u toku. Nije neki posebno zadovoljavajući proces, ali je neminovnost koja uključuje strpljenje, mnogo tapšanja i uzdržavanje od pljeskanja guze. Moja mlađa kćer brzo uči, tako da se nadam da će ovoga jula, noša postati deo njenog "dnevnog rituala". Mama, drži se...~

~ Ovoga jula je moj rođendan, veliki i jubilarni, strašna 35-etica. Planiram proslavu uz dobru klopu, mnoštvo voćnih i čokoladnih poslastica.~



~ Radujem se lubenicama i dinjama, kuvanju mojih omiljenih letnjih jela: ratatouille, quiche od paradajza i sireva, špageti sa pestom, voćni kolači i crumbles, souvlaki od povrća i svinjskog mesa...što jednostavnije i laganije.~



~ Juli će biti mesec u kome ću obogatiti moju kolekciju kuvara (primećujete šablon i simptome hranom opterećene osobe, zar ne?) time što ću dobiti knjigu koja je za mene pravi kulinarski raj. Čula sam za "Rose Bakery", čuvenu pekaru\restoran u Parizu, koja nije postojala u vreme kada sam posećivala taj grad. Videla sam fotografije, čitala komentare hrane i đakonija koje se tamo služe.

Mogu reći da sam očarana i blago opsednuta ovim mestom, možda zbog činjenice da sam odmalena imala određenu fascinaciju pekarama. Kao dete, provela sam nekoliko dana kod moje drugarice Ivane u Zemunu gde su njeni baba i deda imali pekaru. Suvišno je reći da nisam izlazila iz nje; obožavala sam miris brašna, zvuk mašina, drvene police pune hleba i peciva. Po celi dan smo grickale štapiće, mekane i bajne, prelivene slanim, belim prelivom...Mislim da se tako rodila moja ljubav prema pekarama, mešenju hleba, kolača i peciva. Još uvek sanjam o mojoj pekarici...Naime, jedva čekam da mi stigne kuvar šarmantog naslova "Breakfast Lunch Tea: The Many Little Meals of Rose Bakery".

Sasvim je sigurno da će predstojeća jesen i zima biti u znaku isprobavanja recepata i snova o malom restoranu-pekari-kafeu u kome služim vreo čaj i muffins-e sa borovnicama...~

~ Popodneva na plaži. Iako mi je prijao odlazak na odmor, za tih sedam dana sam shvatila da mi "naša" plaža strašno nedostaje: mirna je, porodična, puna dece i vesele graje, nema turista, buke, dumba- damba muzike iz iritirajućih kafića. Radujem se pesku, miru, šetnjama i plivanju. Volela bih ovoga jula da budem okupana suncem i mirišem na morsku so, da se držimo za ruke i šetamo po talasima...~~ Gledanje "Doctor Who" serije koja je detinjasto fantastična. Ona nam pruža momente smeha i gubljenja daha od neizvesnosti. Zabavno je, ne iziskuje mnogo mozganja, a ono što je najvažnije, porodično, subotnje popodne uz sladoled i "Doctor Who" je nešto čemu ću se cele nedelje radovati.~

Želim vam lep početak meseca jula, puno srećnih momenata i malih stvari koje vas usrećuju~

(photos from pinterest)

1 comment:

  1. Kad pomenu Ivanu iz Zemuna, ja sam imala Ivanu iz Novog Sada(jos uvek imam) i Tap 011 - Pekara "Da to je ta naša (pekara), slane kifle, perece (pekara)
    Bolje burek nego big-mek (pekara), radimo od pet"

    nananananannaan...

    ReplyDelete

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails