Saturday 4 February 2012

Nedelja u ukusima, mirisima, rečima i slikama

Uh, kakva je ovo nedelja bila! Hladna, ledena, obučena u belo, jel' da? Kod nas je takođe bilo hladno, neobično za ovo podneblje, a umesto snega imali smo (i još uvek imamo) kišu i vetar koji nikako da stanu. Ne znam šta je gore, zaista? U svakom slučaju svima nam nadostaje malo sunca i lepih dana. Da li osećate zimsku melanholiju? Kako na vas utiče hladnoća? I pored slinavih nosića, kašlja, lošeg spavanja, sirupa, kapi za nos, mnogo posla, obaveza, matematike i činjenice da sam protekle nedelje bila uglavnom sama sa decom, uspela sam da unesem malo lepote u život. Kako drugačije izdržati? Znate, život je dovoljno težak da bi nas njegove svakodneve ironije ometale u uživanju.

~ Hladnoća je za mene još jedan povod da često mesim. Mirisi iz rerne, njena toplota greju telo i dušu. Otkrila sam jedan divan recept na jednoj od facebook stranica koja se zove Za one koji vole pojesti ukusnu hranu. U toku nedelje sam ovu "malo drugačiju pitu" pravila dva puta i deca su je obožavala. Ja sam malo prepravila originalan recept koji u sebi sadrži dosta prženog luka, ali s obzirom da moja deca time ne bi bila posebno oduševljena ja sam luk izbacila.

Testo:

250 gr. brašna
200 ml. toplog (ne vrelog) mleka
2 kašike putera (istopljenog i prohlađenog)
malo soli
1 kašika kvasca (ja sam koristila suvi)
1 kašika šećera
malo ulja

Fil:

100 gr. salame ili šunke seckane na kocke (ja sam stavila dimljenu ćureću šunkicu)
1 kašika brasna
2 jaja
100 ml. slatke pavlake za kuvanje
veće parče sira i suvog origana (ja sam stavila feta sir negde oko 100 grama, nisam merila)
so i biber (s obzirom da je grčka feta slana so sam izostavila)
Zagrejte rernu na 200 °C ili 400 °F.
Od gore navedenih sastojka zamesiti testo i ostaviti ga da malo odstoji (da nadođe). Ja nisam mnogo čekala, čim sam pripremila sastojke za fil razvukla sam testo u tepsiji tako da su krajevi malo izdignuti na zidove pleha, znači da testo ide uz ivice (kao kada se pravi tarta). Ja sam pleh prvo obložila papirom za pečenje koji sam i malo nauljila, ali naravno ako ga nemate preporučujem da obavezno nauljite i pobrašnite vaš pleh.
Salamicu ili šunkicu propržiti, dodajte brašno i ostavite da se ohladi.
Umutite višljuškom jaja i pomešajte ih sa slatkom pavlakom. Dodajte ohlađeni fil i promešajte. Na pripremljeno testo sipati pažljivo smesu, nadrobite rukom sir i pospite ga origanom. Peći dok ne porumeni. Lepo je uz neku salatu, jogurt, kiselo mleko i pavlaku. Drugi put sam duplirala sastojke, s obzirom da je količinski prvi put pite bilo malo, i napravila jednu veću koja je takođe u slast pojedena. Prijatno!

~ Uživala sam par večeri gledajući filmove. Još jednom sam potvrdila mišljenje da su za dobar film potrebni dva odlična glumca, fenomenalan scenario i dobar režiser. Film "Irma la douce" bez specijalnih efekata, eksplozija, seksa i praznih dijaloga uspeva da se uvrsti među najbolje filmove svih vremena. Tako sam se lepo zabavila! Džek Lemon (omiljeni glumac mog detinjstva, naravno, zbog "Neki to vole vruće") i preslatka Širli Meklejn sa izvrsnom lakoćom nose na svojim leđima celu radnju. Kakav talenat! Onakav kakav se danas nažalost ne viđa na filmu.~


~ Volim dobro fotografiju. Ove ovde su fenomenalne. Naime, radi se o fotografijama sa izložbe Best of Russia 2011 koje su me zaista ostavile bez teksta. Teško se mogu odlučiti koja je najbolja, ali zato im se svaki dan vraćam, gledam, proučavam ih i svaki put mi je neka druga omiljena. Danas je to ova.~

Первый парень на деревне,Михаил Иоаниди



~ Sasvim slučajno sam otkrila šarmantni crtać koji ovih dana rado gledam sa decom. Iako nisam bila niti ću ikada biti rusofil, ovaj crtani film je nešto što se ne može porediti sa današnjim agresivnim, praznim i besmislenim američkim crtaćima. "Maša i medved" je crtani film koji toplo prepuručujem ako imate decu ili ako ste u duši još uvek jedno od njih...~



~ Zahvaljujući mojoj mlađoj ćerkici pre neki dan sam se podsetila na parfem koji sam nekada rado nosila. Jedne zime sam, mislim da je to bilo pre otprilike 5 godina, mirisala na My Queen od Alexander McQueen-a. Malena ja uspela da se dočepa moje kutije sa parfemima i da se njime velikodušno naprska. Meni miriše na ušećereni badem i ljubičice, neobičan je, jak i podseća na muški parfem što se meni posebno dopada. Ako bih mogla da ga opišem bojom to bi sigurno bila baš ljubičasta. Dugo ostaje na koži, biberast je i senzualan. Rado ću ga ponovo nositi.~~ I za kraj jedan savet, onako, od srca:
~Ne brinite o stvarima i ljudima koji se ne brinu za vas.~


Želim vam srećan i zabavan vikend!

3 comments:

  1. Draga Dora, sad cu se mozda osramotiti, ali zasluzila si da ovo podjelim sa tobom... Naime, ja sam jedna od onih zena kojima je kuhinja (bila) samo prostorija za kuhanje kave i pripremu (citaj, podgrijavanje) cesto brzinskih jela. Posao mi iziskuje veliki dio vremena, cesto radim vikendima, i sa suprugom sam sklopila dogovor da se on prime kuhinje, a ja cu cistiti kucu... I tako je to funkcioniralo, kolegice su mi zavidile, kad su one mozgale o tome sto ce kuhati ( i morati kuhati), ja sam znala da ce me kuci docekati jelo... i moj suprug zna fino kuhati, o tome nemam sto da kazem... ali jednostavno, osjecala sam se nezgodno, sad cu mozda ispasti primitivna, ali nekako sam pocimala polako gubiti svoju zenstvenost, ili zenski sarm, sta ja znam... Cim bih dosla s posla kuci, odmah sam se hvatala interneta, i pratila sto moram slijedece ( kome moram poslati mail, sto me opet sutra ceka na poslu...) a sto je najgore, sve je to moglo i pricekati, sve u svemu frustracija, i usudim se reci gubljenje identiteta. Jednostavno, negdje u dubini duse sam znala da to nisam "ja". I tako je prije nekog vremena krenulo citanje tvojih blogova, tvoje spominjanje mirisnih jela, kupovini zdravih namirnica po trznicama, uzivanje u pripravi i sretnim ukucanima koji su to sve s pravom pohvaljivali... i zatim sam se zamislila "jel to ono sto i meni nedostaje?" Da. Naravno da jest... Moram priznati da sam tek ovih dana pocela otkrivati sto sve ima u mojoj kuhinji, kazem jos jednom, sramota me reci, ali odjednom vidim kako je moj muz pazljivo pospremao pribor za pravljenje jela, hrpu zacina za koje niti neznam koji ide uz koje jelo, kuhacu za tijesto, razne mirodije, kuhinjske alatke... pitam se samo, gdje sam bila cijelo to vrijeme... dodje mi da zagrlim jos cvrsce svog muza, i zahvalim mu na svoj pomoci koju mi pruzi u domacinstvu, ali sad sam odlucila, pocet cu sama kuhati... krenula sam od danas, slozila sam nam pljeskavice od krumpira, slatki kupus (oboje vegetarijanci :)) i palacinke, i valjda pocetnickom srecom, sve mi je uspjelo... suprug je bio odusevljen, ja takodjer. Znam da ce mozda neki od mojih kulinarskih "pokusaja" zavrsiti u bioloskom otpadu, ali nema veze... Slijedeci dan je novi dan i nova prilika.
    Puno ti hvala draga Doro, jer otvorila si mi oci. Sa zadovoljstvom cu i dalje citai tvoj blog, koji nam tako jednostavno kaze gdje je prava istinska sreca, da je to u nama samima, samo je trebamo otkriti, da svaki dan moze biti radostan i ispunjen i malim stvarima, koje u nasem "suvremenom" zivotu cesto tako propustamo, ali koje nas tako mogu usreciti i ispuniti. Nemoj nikad zaboraviti na nas, sa zadovoljstvom cu citati, i s nestrpljenjem ocekujem svaki tvoj novi tekst.

    ReplyDelete
  2. Draga Ankice,nemaš nikakvog razloga osećati sramotu. Meni je taj vaš dogovor baš super, ti si jedna od retkih srećnica, a tvoj mužić je stvarno izuzetan. Moje čestitke! Naravno, savremeno je mišljenje da je žena u kuhinji znak njene potlačenosti što je po meni, čista glupost. Dokle god je to njen izbor i želja, ne vidim ništa loše u tome. Ne, nije ni malo zaostao tvoj "osećaj" da gubiš na "ženstvenosti" s obzirom da nisi aktivna u kuhinji, mislim da to proističe iz naše urođene, a ne nametnute želje i potrebe da brinemo o drugima, a hraniti one koje volimo je jedno od osnovnih. Ja ti preporučujem da se ne osećaš loše oko toga, nema razloga, zaista, ali ako zaista osećaš potrebu da malo čeprkaš po kuhinji preporučujem ti da kreneš bejbi-koracima. Možeš se ponuditi da kuvaš vikendom subotom ili nedeljom. Počni od nečeg jednostavnog: nekog lepog omleta, paste, salate ili supe. POlako, ako te zaista zanima i ako ti se bude svidelo možeš naučiti da kuvaš nešto komplikovanije. Upoznavanje sa kuhinjom je proces, duga trka koja nikada ne prestaje, uvek se nešto novo uči u tom procesu pronalaziš sebe, shvataš šta voliš, šta ti prija, šta je dobro za tvoj organizam. Nemoj se opterećivati, ženstvenost i ljubav se može izraziti na hiljadu načina, tvoj doprinos vašoj vezi je ogroman, sama činjenica da jako ceniš svoga muža zbog njegove pomoći je velika, velika stvar, veruj mi. Znam žene koje ništa ne rade sa svojim životima i koje ni malo ne cene trud svojih muževa. To je loša osobina, zar ne? Eto, onako kako sam ja tebe na ovaj način inspirisala tako si i ti mene, to je kao bumerang, razmena predivne ideje. Inspirisala se me da napišem post o kuvanju za početnike, nekoliko recepata,saveta, lista začina i tako to, još nisam sigurna kakvu će formu imati, ali ideju si mi dala baš ti! Hvala na tvojim lepim rečimane znam koliko ću puta to da kažem, ali ne možeš ni zamisliti koliko mi to znači!!!! Puno pozdrava i još jednom hvala ti što čitaš moj blog!

    ReplyDelete
  3. Daga Doro, hvala ti na lijepim rijecima i podrsci, i jos jednom ti veliko hvala sto pises ovaj blog!
    Mislim da ti je ideja da pises nesto za "pocetnike" u kuhinji i vise nego odlicna, svaka ideja i savijet su mi dobrodosli.
    Puno te pozdravljam, i ugodan dan ti zelim!

    ReplyDelete

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails