Thursday 26 July 2012

Sasvim običan dan

I tako. Napunila sam 36 godina. Nije se desio zemljotres, nije došlo da smaka sveta, nisam primetila novu boru niti novu sedu vlas. Sve je super. Normalno. Isto. Moji "veliki" planovi su pali u vodu (ovo je već postao šablon, nikako da naučim da ne treba praviti planove): naši najbolji prijatelji su bili do grla u poslu, bilo je nemoguće da budu sa nama, što potpuno razumem (a, s obzirom da nam je familija daleko ne pada mi na pamet da slavim rođendan sa poznanicima) tako da smo nas četvoro proslavili taj dan mirno, porodično.
Ručak, tzv. antipasti salad platter- zelena salata sa crvenim lukom, limunom, kaparima i maslinovim uljem, meko kuvana jaja, paradajz, krastavac, fusilli sa puterom i majonezom sa strane, tunjevina u maslinovom ulju je bio lagan i veoma ukusan. Deca su bila oduševljena. Servirala sam im u velikim tanjirima, kao da su "odrasle".  Sve je prezentaciji. Onda smo se častili čokoladnim kolačem sa sladoledom od vanile.
Bilo je puno telefonskih poziva, čestitanja, poljubaca, zagrljaja, knjiga "Devojka sa tetovažom zmaja" na grčkom za koju će mi trebati jedno 3 godine da je pročitam, stigao je i moj ljubljeni Easy Living. Veče smo proveli gledajući dečiju predstavu na otvorenom (uvek se svodi na decu, a ne na nas, zar ne?), jeli pečeni kukuruz na plaži gledajući mesečinu i njen odsjaj u vidu milion zvezdica na površini vode. Bilo je iznenađujeće sveže, prijatno veče, što je za ovo doba godine u ovom kraju Grčke čak i neobično. Ja sam to doživela kao poklon, to osveženje, taj magični vetrić koji je dolazio sa pučine i mirisao opojno. Uživali smo. Mogla bih reći da je bilo baš lepo.

Moram da priznam da je bilo i lepših dana. Ponekad mi dan prođe u takvoj lepoti i uživanju da mi se čini da ću umreti od miline. Uglavnom su ti dani neplanirani, desi se nešto spontano, probudiš se raspoloženiji, opušteniji, sklope se kockice na trenutak, desi se neka magija. Ne umem to da objasnim. Ono što zasigurno znam je da jedan takav dan nikada, ama  baš nikada nema veze sa nekom specijalnom prilikom.
Ne planiraj. Uživaj. Jedi kukuruz. Voli tvoje najbliže. I moli se. Moli se za obične dane, da ih ima što više.

5 comments:

  1. Sretan ti rodjendan Doro!

    ReplyDelete
  2. Srecan rodjendan!

    ReplyDelete
  3. Sretan rođendan naravno. Volim rođendane, ali ne i prolaznost vremena....nažalost idu ruku pod ruku...ali kada ima puno ovih dana o kojima pišeš puno je lakše i sretnije dočekati sljedeći roćkas....sretno zato, uživaj...

    ReplyDelete

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails