Sunday 27 January 2013

U potrazi za Unutrašnjom Kučkom


Ja sam od onih ljudi koji uvek prećute ili se sledene i iznenade pred tuđom neljubaznošću i necivilizovanim ponašanjem. Moja prva reakcija je "skloni se", "pobegni", a nikada "uzvrati paljbom" i "bori se".  Onda se desi ono neminovno, ono zbog čega mislim da ću se jednog dana probuditi sa tumorom na mozgu od silnog gutanja i zaključavanja nakupljenog besa. Da li se i vama dešava da nakon takvog nekog neprijatnog događaja provedete celu noć ponovo preživljavajući te trenutke istovremeno se ujedajući za dupe zato što niste burnije reagovali i odbranili se? Meni se to često dešava. I kada se desi da mi se  pruži takva prilika  ja umesto da prizovem u pomoć moju "Unutrašnju Kučku" nastavljam da budem ljubazna, fina i kulturna, znači  totalna budala. To nije ni malo dobro za nečije samopouzdanje, kamoli za zdravlje, naročito moje. Što se tiče tih i takvih ljudi, posle izvesnog vremena ih jednostavno izbacim iz svog života, izbrišem ih kao da nikada nisu ni bili u njemu. Međutim, ona žudnja da im "kažem sve u lice" ume jako dugo da me drži ili da se bolje izrazim-da me izjeda iznutra. To ne valja. Znam ja  to.
 Skoro će dva meseca otkad sam počela da idem na kickboxing treninge. Moje telo je počelo da se menja, ojačala sam, dobila sam snagu, izdržljivost i motivaciju. Primetila sam i veće samopouzdanje, otvorenija sam prema ljudima, raspoloženje mi se znatno popravilo, osećam se mlađe. Međutim, iako je kickboxing prilično intenzivna i agresivna borilačka veština ona u meni nije probudila takmičarski duh niti mi je pružila rešenje problema koji sam gore navela. I dalje sam ona koja se sklanja i ćuti. Osim kada je u pitanju moj muž. Tu imam apsolutnu slobodu i smelost da poludim. Potpuno sam svesna da je to zbog toga što će on mene bez obzira na moje povremene ispade besa i ludila uvek voleti. Znači u tom grmu leži zec! Bojim se konflikta, jer mi je isuviše važno mišljenje drugih. Bojim se konflikta, jer me je strah da me ljudi onda neće voleti.
Da se vratim na moje treninge. Oni  su još jedna prilika za mene da posmatram žene i njihovo ponašanje i da dođem do sledećih zaključaka:

~  Žene su strašno takmičarski nastrojene.
~  Žene su veoma agresivne.
~  Žene su veoma neljubazne.
Čast izuzetcima, naravno. Ne želim da generalizujem. Moje poznanice su na trenizima krajnje odbojne (ima tu i divnih žena, ali ne dolaze do izražaja): treninge tj. sebe isuviše ozbiljno shvataju, šta više, većina misli da su posle samo 2 meseca treniranja  postale profesionalne kickboxer-ke. Jedna od njih, sa kojom sam imala priliku da sparingujem i to cele 2 sekunde, je tipičan primer. Na samom početku mi je na vrlo neprijatan način stavila do znanja da ne "udaram dovoljno jako" i da "to ne treba tako". Naravno, ne možeš glupači dokazati suštinu sparingovanja i objasniti joj filozofiju borilačkih veština. Jedno od najvećih načela istih je-poštuj svoga protivnika, a pri sparingovanju je jako bitno kontrolisati svoje pokrete iliti kako se kaže "zaustaviti tehniku". Moja "protivnica" je to shvatila kao takmičenje i egzibiciju svoje sopstvene snage kojom se inače hvali čak i na fejsbuku. To je važna informacija- čisto da vam dočaram o kakvoj se osobi radi. I tako, "profesionalna kickboxer-ka" je rešila da mi "pokaže kako se to radi" (koristim njene reči) i svom svojom snagom (i svom svojom priličnom težinom) šutnula  u rebra. Ja sam na trenutak izgubila dah, izbrojala sve zvezdice koje su igrale salsu oko moje glave i naslonila se na zid kako se ne bih stropoštala na patos. Kickboxer-ka se kurvinski udaljila i okrenula  leđa vidno zadovoljna. Unutrašnja Kučka se stvorila niotkud. Krenula je iz mene da izlazi prava pravcata bujica emocija: negativnih, ljutih, opasnih: "Da li si ti normalna? Gde se bre nalaziš? U ringu? Ne shvataj sebe toliko ozbiljno, ludačo jedna!", krenula sam da je "kitim" potpuno iznenađena rečima koje su izlazile iz mojih usta. Osećala sam se dobro, moćno, jako. To nije ličilo na mene, ali u tom trenutku sam sasvim spontano donela odluku koje ću se pridržavati od sada pa na dalje- dosta je sa toksičnom finoćom, prizivaću Unutrašnju Kučku svaki put kada za tim bude bilo potrebe. Dozvoljavam sebi da budem Bitch-ara!
Sutradan sam saznala da se kickboxer-ka požalila treneru kako joj se eto, noga "omakla", a ja sam se bezrazložno naljutila. Zamislite tu smelost! Poludela sam i potvrdila moju odluku. No more Mrs. Nice Guy!
Ovo je samo jedan primer mnogobrojnih neprijatnih situacija čiji izazivač nisam ja, šta više, mogu slobodno da kažem da sam čak i njihova žrtva: žrtva dogovora kojih se ne pridržavaju, žrtva osoba koje se ubacuju ispred mene u redu, žrtva drske komšike koja trese tepih na moj čisti veš, žrtva histerične babe koja u tri sata popodne uključuje usisivač, žrtva neljubazne službenice u banci, žrtva uobražene mame iz škole koja me ne smatra dostojnom da mi uzvrati pozdrav, žrtva ljudi koji od mene stalno nešto zahtevaju, a pritom mi ništa ne pružaju, žrtva osoba koje smatraju da samo zato što su mi prijatelji mogu svašta da mi  kažu i svašta od mene da traže. Svi znamo kako ljudi gledaju na "žrtve"- one su slabe, nejake, neodlučne. Žrtva se gazi i uzima zdravo za gotovo.
"Ja sam ti oduvek govorio da u sebi kriješ pravu pravcatu tigricu. Kada ćeš već jednom da je pustiš napolje?", kaže  mi moj voljeni muž, "Dokle ćeš više da im se sklanjaš?".
"Ma, vidi ko mi kaže!", pomalo povređena mu kažem iako znam da je u pravu, "znaš da nisam takva." Pokunjena i uplašena stojim pred Istinom.

Nikada neću prestati da budem fina i ljubazna, ali kada situacija nalaže drugačije ponašanje sa moje strane finoća i ljubaznost će morati da sačekaju. Ignorisanje Unutrašnje Kučke  ima i odgovarajuće posledice.  Unutrašnja Kučka te okreće  protiv same sebe i onda postaješ svoja sopstvena žrtva. Kako mi to ranije nije palo na pamet?! To ne sme niko sebi dozvoliti!
Moja Unutrašnja Kučka nije narcisoidna, zahtevna, drama queen, teška i iritantna. Ne. Ona je čvrsta, samopouzdana, inteligentna, ona postavlja granice i određuje svoja pravila. Ona zna kada treba da ćuti, a kada treba da se sarkazmom odbrani od intelektualno inferiornijih, neljubaznih i necivilizovanih kompleksaša.
Moja Unutrašnja Kučka nije žrtva. Možda mi ona neće obezbediti mesto u Raju, ali barem se nadam da mi neće obezbediti ni smrt izazvanu tumorom na mozgu.

31 comments:

  1. O, draga moja, hvala ti za ovaj post i za ovu iskrenost. Ovaj post mi je dosao kao guza na nosu. Htedoh da ispricam moju muku, ali to bi znacilo komentar od pet kila, a ovo je tvoj blog, a ne moj. POTPUNO te razumem, i potpuno si u pravu. Glavu gore!
    Bisous

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ma, i pet tona da ima komentar meni ne bi smetao! Ne ustručavaj se ni malo! Baš mi je drago što sam uspela makar malo ovim postom da ti pomognem. Uzgred, divan ti je blog! Uživam!

      Delete
  2. Od nedavno pratim tvoj blog i uvijek se nadje nešto u čemu se prepoznam, zato me i privlači da čitam tvoje postove jer se uvijek poistovjetim s onim što si napisala :)
    Često copy/paste-am sestri ili drugaricama neku tvoju priču u kojoj prepoznam njih. Uglavnom, manje više smo svi mi isti, sa istim problemima i sumnjama, razlika je u tome kako se ko nosi sa tim. Želim ti puno uspjeha u daljem pisanju! ;)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Puno hvala, draga Mia na lepim rečima!!!!

      Delete
  3. A ja mislila da sam jedina kretenka koja misli da će dobiti rak zbog ĆUTANJA!. Pazi, ta ideja o raku...Bože!

    ReplyDelete
  4. Hej, niste jedine, ima još jedna... I ja ponekad mislim da ću dobiti ili tumor na mozgu ili rak na duši - zbog silnog razmišljanja i prešućivanja upravo takvim osobama. A iz mene svaka ćelija vrišti da uzvratim na isti način kako se i oni meni obrate.
    Stvarno ne znam koji je razlog što idem protiv svoga zdravlja - da li odgoj, da li lična uvjerenja ili sam jednostavno takva osoba - ne znam biti kučka, ne volim konflikte i uvijek nastojim biti prijatna i kulturna, ne volim biti u lošim ili zategnutim odnosima s drugima - iscrpljuje me to... I baš kako kažeš, znam danima i noćima u glavi da prežvakavam te situacije uz obavezni šbbkbb, a imam osjećaj da me status quo još više cijedi. I opet - ne uzvratim paljbu - vjerujući kako ne treba da se spuštam na njihov nivo i da im je ignorancija najveći udarac. Hmmm... Možda i meni treba neki "kick u rebra" da se dozovem pameti i pokažem da i ja imam zube (i jezik)!?
    Hvala ti za ovaj iskreni post, došao mi je kao naručen. Danas sam, nakon duuuugo vremena, otplakala jer mi više nije imalo gdje stati. Možda bi bolje bilo da sam pustila svoju kučku da urliče nego sve te suze što sam prolila!
    Puse iz Sarajeva :*:*:*

    ReplyDelete
    Replies
    1. Samo napred i hrabro. Niko nema prava da nam ugrožava. Ja se uvek vodim ljubaznošću, ali ponekad stvarno ne vredi. POzdrav i hvala ti na komentaru!

      Delete
  5. "...toksična finoća..." FANTASTIČNO!!!! To je pravi opis!
    Hvala ti i na ovom sjajnom tekstu, draga Dora :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Taj termin sam negde pročitala i odmah ga prisvojila. Sjajan je, zar ne? Hvala i tebi!

      Delete
  6. Draga Dora, vec dva dana ne spavam zbog iste takve situacije koja ce epilog dobiti sutrA!Dete se zali na vaspitacicu,a ja uporno prezivljavam unapred scenarije koji mogu sutra da me sacekaju i uporno se sve svodi na:jao samo da se ipak zavrsi mirno da mi ne bi maltretirala dete...i opet na kraju se svodi na to da bi je sutra pitala da li je to istina i opet bi nekako skoro jadno zamolila da se eto malo bolje ponasa prema njoj, iako u zagradama tog scenarija zamisljam kako joj cupam nokte i sisam je na celavo:))
    Elem.posto sam dva dana ocajna,udjem ja tako,danas u mesaru, prodavacica vidno nadrndana,pred kraj ali ne sam kraj radnog vremena krene da mi gundja na sve sto kazem kako ona vec zatvara i gde sam bas sad dosla..i.onda se valjda sve sakupljeno prelilo, pa je lavina pokuljala napolje...i znas sta!JESTE FANTASTICAN OSECAJ!Imam snagu...i za sutra!!Isto tako!Aj drzte mi fige pa da vidimo
    VELIKI POZDRAV!DIVNA SI!
    Ne dam vise

    ReplyDelete
    Replies
    1. Negde sam pročitala da najružnije reči i psovke upućujemo svojim ukućanima, jer znamo da će nam to oprostiti. A sve to jer kući donosimo svoj posao i čitav spoljašnji svet,inače jako agresivan. Zašto smo takve budale?
      Sećam se jedne poznanice koja je svojoj bivšoj šefici u autobusu rekla(ali tek pošto je našla novi posao): "Marš,krmačo jedna!" Žena je ostala zapanjena,jer je prošlo više od godinu dana. Ono što je moju poznanicu izjedalo noćima i danima,njena šefica je davno zaboravila! Pozdrav,Jasmina

      Delete
    2. Bravo, Anuska, samo napred! Jasmina, potpuno razumem tvoju koleginicu. Najtopliji pozdrav i hvala vam što čitate moj blog!

      Delete
    3. Anuska, nikad nemoj da ne reagujes da detetu ne bi bilo gore. Tako ce mu tek biti gore. I ne zaboravi da kad imas posla sa idiotom za koga mislis da te drzi u saci, pravo idi na glavna vrata, kod direktorke, na televiziju, u novine! Ne cuti!
      Ja sam samo cutala i gutala i jos dodatno time mucila svoje dete dok me nisu izludeli i dok nisam ispisala dete iz vrtica. Moj mali ni sada ne zeli da ide u taj kraj koliko je istraumiran. I dan danas, posle dve godine ima fleseve, niotkuda ispali da su ga zakljucavali i maltretirali (samo zato sto place za majkom i sto je alergican na mleko, o, to ih je posebno bacalo u vatru), sto onda sa dve godine nije umeo da kaze. Sada ide u privatni vrtic (nista skuplji od drzavnog, 100 evra) i da vidis kako se tamo postupa sa decom, jer im deca (citaj kinta) trebaju.
      Oprostite sto sam zauzela ovoliko mesta, nije mi bila namera, htela sam da se jos jednom zahvalim Dori na ovom inspirativnom pisaniju (vidim da nas ima ko pleve koji isto mislimo) jer sam danas prestala biti zrtva jednom manijaku sa posla. Ne znam da li sam bila kucka po ovoj ili onoj definiciji, ali samo samo djubretu rekla: dosta! Uporno, jasno i glasno vise puta ga sasekla. I znate sta, idiot je ustuknuo. Podvio je rep, na kraju me molio da nastavimo saradnju. WTF?!?!
      Vidim da je moj muz u pravu kad mi kaze da sam sama kriva sto prihvatam ulogu u igri agresora i zrtve. E pa igra je zavrsena.
      Dora, draga, efharisto poli milion puta, tvoje reci su mi tako dosle na mesto u ovim mesecima mucenja da sam morala da se vratim i opet komentarisem.
      Bisous

      Delete
    4. Jarmila, potpuno si u pravu, problem je vrlo slican tvom,i danas je uspesno resen!!!Nadam se zauvek :))
      Dora,efharisto poli i od mene!
      Jasu

      Delete
    5. MNogo, mnogo, mnogo mi je drago!!! Mnogo ste me usrećile i inspirisale! Hvala, devojke! Divne ste!!!!

      Delete
  7. Ja sam prilicno tolerantna, valjda po mojim merilima, prilicno, ali ne cutim i ne ustrucavam se da kazem sta mislim, a sve to umem na dva nacina, pa kako ko zasluzi... Davno sam shvatila nazalost da ona stara " lepa rec i gvozdena vrata otvara" u danasnje vreme slabo funkcionise, a i to da cim sam fina , prefina, samo gledaju da mi nabiju noz u ledja... E PA NECE DA MOZE BREEE !!!!
    Probudi se Unutrasnja Kucketina i molim lepo... Ja lepo upozorim na posledice, najlepse moguce, e pa ako je neko tolika gluperda da i dalje izaziva i izazove neizbezno, molim lepo... Sledeci put nece... I da znate, skotovi kojih nazalost ima sve vise i treba da znaju s kim imaju posla !!! A pravi LJUDI, kojih ima malo, ali se nadju, kao sto je nasa Dora, uvek se nekako sretnu i prepoznaju... A ovi ostali neka pasu travu, zao mi je... Mozda se posle stotog puta prepoznaju i shvate da mogu i lepse stvari da dozive... ALi ja , cir, hvala lepo, no way !!!
    Dokaz jedne od poslednjih napisanih recenica u ovom mom komentaru je i to koliko nas ima ovde sa veoma slicnim misljenjem... ;)
    P.S> Morala sam da se ulogujem kao Anonymus, nemam pojma zasto, inace sam ja DIamond
    www.parfemskarapsodija.wordpress.com

    ReplyDelete
    Replies
    1. Samo da dodam jos... Mislim da moja Unutrasnja K i ne spava nikad... Da li to znaci da sam ja u stvari od glave do pete Kucka ? :D

      Delete
    2. E pa samo da znaš, you crazy little diamond, da uvek imam tebe na umu kada pomislim na otresitu i no bullshit ženu! Ti si mi primer! Hvala ti na komentaru!

      Delete
    3. Hehehehe, ti si kučka, ali ona koju sam gore opisala: "Moja Unutrašnja Kučka nije narcisoidna, zahtevna, drama queen, teška i iritantna. Ne. Ona je čvrsta, samopouzdana, inteligentna, ona postavlja granice i određuje svoja pravila. Ona zna kada treba da ćuti, a kada treba da se sarkazmom odbrani od intelektualno inferiornijih, neljubaznih i necivilizovanih kompleksaša."

      Delete
    4. Pa jes' ima nesto u tome... Hvala tebi sto lepo mislis o meni... ;)

      Delete
  8. Najbolje je reci sta mislis odmah smireno,dok je glava hladna....Kad se skuplja ,skuplja ,na kraju dodje do eksplozije..a to izazove haos..A
    reci istinu je feneomenalan osecaj..Mada retko sebi priredim da se tako osecam...

    ReplyDelete
  9. E neka si joj ocitala Doro, niti ja ne bih bolje :)
    Imala bih svasta o tome za napisati, ali ovo cu svakako - koja jadna osoba - prvo izaziva, mjeri tamo snagu, glumi Xenu, ili neznam koga sve ne, ali kad joj pokazes zube, ide tuzakati treneru... hahahhahaa... Nesigurnost i psih. nestabilnost na kvadrat :)))

    ReplyDelete
    Replies
    1. E, danas je na treningu bila manja od makovog zrna, a trener je fino upozorio pre početka treninga: "Niste ovde da bi se poubijale, kontrolišemo svoju snagu i pokrete!". Samo što ga nisam sve izljubila!!!!!

      Delete
  10. Moj gard najbolje funkcioniše na poslu.
    Činjenica je da sam se najjadnije osećala u zabavištu, ništa nije vredelo, osim da ispišem dete, a nisam htela ni mogla.
    A šta kažete o medicinskim sestrama na šalteru? Samo mi je jednom uspelo sa "Gospođice, vi mora da ste jako umorni..." Pogled je bio u stilu "koga ti zajebavaš",ali je morala da ućuti i da mi pruži "uslugu". Duže je trajao posao na šalteru nego boravak u ordinaciji. Poizdrav neustrašivim ženama!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ja sam se stvarno iznenadila koliko vas ima problema i loših iskustava sa vaspitačicama. Ne mogu da verujem! Pa, zar to nije nekako...strašno i tužno? Inače, ono sa medicinskim sestrama ti je sjajno! Ja takvim neljubaznim osobama samo kažem: "Vama se nešto ne radi? Pa, ima onih koji bi ubili za vaše radno mesto." Pozdrav i tebi, Jasmina!

      Delete
  11. Opet se vracam, da jos jednom zahvalim na ispiraciji, i da javim da je unutrasnja kucka odnela jos jednu pobedu. Dora, draga, mozda nesto i uradim sa ovom mojom mukom. Znam da me ne razumes, ali kad dodje vreme, objasnicu. Hvala, hvala, hvala. Doru za life coach-a!
    :-)

    ReplyDelete
    Replies
    1. PRESREĆNA SAM ZBOG TEBE! Nadam se ćeš jednoga dana moći i hteti da podeliš sa nama tvoju priču...grand bisou!

      Delete
  12. Lijepo je biti ljubazan i kulturan i sve to.... ali što mi vise izbjegavamo takozvane "borbe"s drugima, sve više borbe se javlja u nama samima. I onda dođe to vrijeme kada osoba postane sama sebi neprijatelj. To govorim iz vlastitog iskustva,jer sam godinama prešućivala, i ignorirala taj glas u meni koji vrišti koji se brani kada me netko "napada" svojim riječima , pogledima i ponašanjem. iz dana u dan meni je bilo sve gore, osjećala sam se kao u kavezu,s dolaskom djeteta to se sve pogoršalo , jer znate i sami kad imate dijete koliko komentara raznih trpite, I tako se to kupilo u meni , i kupilo,,,, padala sam u depresiju,slabo sam jela, pojavile su se fobije, strah od bolesti,slabo sam spavala....i dogodilo se to cega sam se najvise bojala, postala sam neprijatelj sama sebi. To moje stanje dostiglo je vrhunac kada sam molila sama sebe da izdrzavam,još jedan sat , pa jos jedan dan.... nisam imala volje ni zasto.... a ja to nisam znate.... ja sam kreativna i mastovita osoba koja u svemu vidi lijepo i dobro. I eto dogodilo mi se to. Zatrudnila sam drugo dijete i obecala sam sebi da cu skretati misli s ruznih stvari,da nocne more necu shvatati ozbiljno.... da cu svakome govoriti sto mislim, da nisu krivac drugi... jer dugo sam krivila druge,,,,, da nisam kriva ni ja, jer dogodilo se sto se dogodilo , uvijek imamo mogucnost izbora,da se okrenemo boljim stvarima . ...plakala sam i plakala, pricala i pricala , ventil se otvorio,,,,dugo je vremena trebalo da se ne osjecam kao bure baruta spremno da eksplodira. rjesavala sam se stvari kako onih oko mene , tako i onih u meni.... ponekad pomislim , da sam barem sve to sto sam imala rekla u tom datom trenutku , nista od ovoga sto mi se dogadjalo ne bi se dogodilo.Zato drage žene, branite sebe i svoje,,,, tuđe poštujte, svoje nedajte,,,, ja sam to naucila na tezi način i ne bih nikome poželjela da to dozivi.... Zato draga dora , potpuno te razumijem, i mislim da si blize, da bi bile odlicne prijateljice.... puno pozdrava .... carmen

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala draga carmen, i ja sam sigurna u to...

      Delete

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails