Tuesday 18 February 2014

Srebro ti lepo stoji


Početkom prošlog leta smo sa školom moje starije kćeri išli na ekskurziju u prelepi Nafplio, bajkoviti, šareni gradić pored mora koji me je bukvalno ostavio bez daha. Međutim, ja ne želim da vam pričam o gradu i njegovim lepotama, već o nečemu sasvim drugom. Dok smo šetali kroz gradski park ugledala sam jednu mladu, vitku žensku osobu koja nije imala više od 34 godine. Sedela je na klupi i pričala sa svojom prijateljicom. Nosila je lepu, jednostavnu kratku haljinu i baletanke, izgledala je jako elegantno i jednostavno. Ono što je najviše doprinosilo njenom sofisticiranom izgledu (iako smatram da se žena sa tim rodi) je bila njena...kosa,dužine negde do ramena, negovana, ravna  i...seda. Sigurna sam da je primetila način na koji sam buljila u nju (ali, bukvalno) očarana njenom kosom. Ono što me je ustvari najviše očaralo i iznenadalo je činjenica da je u pitanju mlada, lepa žena u svojim tridesetim, pa još i Grkinja koja je pustila svoju sedu kosu da raste. Grkinje imaju gotovo religijski odnos prema svojoj kosi. Retko, ali retko ćete je videti sa kosom ovlaš vezanom u rep. Farbanje, oblikovanje, peglanje, feniranje su sastavni deo njihove nedeljne rutine. Moja poznanice i prijateljice barem dva puta nedeljno idu kod frizera, neretko i jedanput nedeljno, uglavnom na pranje i feniranje. One koje to ne mogu priuštiti to čine same kod kuće. Puno truda i vremena se ulaže u kosu. Seda kosa je neprihvatljiva. "Imam sede, moram da se farbam!", se često čuje kao razlog odlaska u salon lepote, što je donekle normalno. Koja žena želi da izgleda starije nego što jeste? Međutim, tu se postavlja pitanje: da li nas zaista seda kosa čini da izgledamo starije? Prisećajući se žene iz parka, zaključila sam upravo suprotno. Ona je izgledala prelepo, a uz to i neobično, nesvakidašnje. Seda kosa je toliko danas nepoželjna da je postala retkost na glavama žena, čak i onim koje su duboko zagazile u godine.
I tako se ja od onog dana u parku zanosim idejom da prestanem sa farbanjem i pustim moju "so i biber" kosu da izraste. Godinama nisam videla prirodnu boju moje kose, znam samo da svaki put kada uočim sede dlačice kako nestašno krenu da vire iz moje glave ja pozovem frizerku i zakažem farbanje ulazeći iznova i iznova u taj začarani krug iz koga, kako se čini, ne mogu izaći. Iako je kosa farbana, lako uočavam vlasi koje su sede, jer jednostavno one kao takve teže prihvataju farbu. I to me ponekad strašno nervira.  Kao što se i očekivalo, naizmenično postanem čas crvenokosa i čas brineta. Više puta sam se pokajala i svaki put bi mi padala ne pamet seda dama iz parka. Kada sam ugledala Saru Haris iz britanskog Vogue-a, ta želja je u meni počela još jače da tinja. Izgleda da mi je bio potreban neki jači dokaz i razlog. Eto, ona  je jako rano uočila svoje prve sede vlasi i rešila da  kosu ne farba, već da  neguje svoju srebrnu grivu i tako postala inspiracija mnogim mladim ženama koje razmišljaju o tome da učine isto.


Ja lično ne mogu reći da ona izgleda staro i zarozano. Naprotiv, meni je interesantna i originalna, a najčešće je to ono što jednu ženu čini lepom i mladom. Njene sede vlasi su poprimile nijansu koja savršeno ide uz njen ten i boju očiju. Ono što sam vremenom počela da primećujem uporno istraživajući i posmatrajući žene sa sedom kosom da postoji beskrajni broj nijansi i kombinacija kod svake od njih. Neke nijanse više naginju ka skoro platinasto plavoj,druge imaju neki zlatasti ili čak i plavkasti, metalik odsjaj, neke su prošarane crnim,








 druge sijaju nekim zvezdano srebrnim sjajem,


 a neke su ledeno i snežno bele.

Zar ove dame nisu prelepe? Morate priznati da jesu. Prva stvar koja mi pada na pamet kada ih vidim je besprekorna elegancija, elan, mladalačka energija-sve ono na šta nas pojam "seda kosa" uglavnom ne asocira. Mislim da ni jedan frizer ne može veštačkim putem dočarati te prirodne prelive, šare, neverovatne nijanse kao što može da učini priroda sama od sebe.
Jako sam radoznala što se tiče mojih sedih vlasi. Zanosim se idejom da im pružim šansu i da vidim kako će da mi stoji. Mojoj mami je kosa počela da sedi u tridesetim godinama, kao i meni. Njena abonos crna kosa se srebrnasto presijavala na suncu, tako da su se mnogi u to vreme pitali da li se namerno šatira. Sećam se da je bila jako ponosna na svoju kratku a la Širli Meklejn frizuru i salt and pepper boju kose.
(ja i moja mama)
Ta kombinacija je išla savršeno uz njene pune, mesnate usne, maslinasti ten i zelene oči. Za mene je ona bila veoma lepa i nikada nije izgledala starije uprkos njenim sedim vlasima. Sećam se kako ju je  moj tata ohrabrivao da održava svoj "look" i njegovog velikog razočarenja kada je jednoga dana rešila da ofarba kosu. To ga je neočekivano pogodilo, što je neobično za muškarca. Voleo je njene sedi vlasi i zbog toga je smatrao jedinstvenom i lepom. Moja mama je odskora uz moje navaljivanje i ohrabrivanje prestala da se farba. Kosa joj je sada potpuno bela, kratka (a la Širli Meklejn) i za divno čudo, jako joj se dopada: "Trebala sam ovo mnogo ranije uraditi", sada mi kaže.
Već je prošlo tri meseca otkad se nisam farbala.
Dosadne sede, srebrnaste vlasi me pomalo zastrašuju. Vidim ih kako štrče, kao neke male antenice iz moje glave. Nisam oduševljena, osećam se čudno, desetak puta u toku dana poželim da pozovem frizerku i završim sa tim. Plašim se, evo iskreno vam kažem da se plašim da ću izgledati, da ću se OSEĆATI starom. A, najvažnije kako se mi osećamo, zar ne? Ipak, uzbudljivo je pratiti rast kose i upoznavati se njenom novom bojom i nijansama. Posmatrajući moju izrastak vidim da je moja kosa definitvno nije više onoliko tamna koliko je nekada bila, prošarana je srebrom i drsko me podseća na to koliko mi je godina. A, šta su godine? Samo broj, kažu neki. Gotovo sam sigurna da neću odoleti iskušenju i  da ću do proleća ofarbati kosu. Takođe sam sigurna da ću se odmah pokajati. Ipak, dosadio moj konstatni pokušaj da povratim moju staru boju kose, smučilo mi se  što  uvek ispadne drugačije ( crveno, tačnije) od onoga što želim.
Trenutno ne želim nikakvu hemiju na glavi, ne želim farbu, želim da izađem iz ovog začaranog kruga. Želim da budem slobodna, da hrabro zabacujem moje srebro i da se njime ponosim. Jedno su želje, a drugo mogućnosti, a ko bi rekao da je kosa toliko važna u životu jedne žene. I ko bi rekao da će me seda kosa tako uplašiti.

13 comments:

  1. Baka je često pričala o jednoj mladoj ženi koja je živela nekada u Kraljevu, isto tako u srednjim tridesetim, i imala dugu, bujnu, ogromnu potpuno sedu pletenicu. U jednom trenutku je odsekla i ofarbala kosu i sad, bakin komentar - Ono ništa, ista ko i svaka, a i krive joj noge u X. :-D
    Super su ti ovi tekstovi, verujem da se svaka žena već oseća bolje kada ih čita. ( onaj o lepoti francuskinja mi je omiljen ) a tek ako neka od nas nešto preduzme, kao što si ti, utoliko bolje :-).

    ReplyDelete
    Replies
    1. Baš si me nasmejala! I hvala ti na lepim rečima, uvek mi je posebno drago kada mi ih ti uputiš.

      Delete
  2. Bas me nasmijala Tajanina baka :), i ima u tome nesto...
    A sto se tice posta, bas mi je drago da je netko o tome nesto izustio (hvala Dora), jer ja vec dugo razmisljam da se niti ne zapocnem farbati (imala sam doduse neke faze u tinedjerskim godinama). Zasad nemam puno sjedih, tu i tamo naprijed, i oko usiju, ali mislim si - ako cu se poceti farbati - kako gledati nakon tjedan dana onaj uzasni izrast i zatim opet stavljati tu kemiju na glavu i tako svakih tri-cetiri tjedna u krug? Tu se bas drzim onoga, bitna je cista i njegovana kosa, lijepa frizurica koja pristaje, a za sijede... ma nek budu.
    Btw, mama ti je divna, bas cool :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Upravo si navela moje razloge Ja znam da ću se odmah pokajati ukoliko se ofarbam, zato planiram jedno šišanje, neku finu frizuricu, možda malo kraću, sa kosim šiškama koje ću morati da peglam, ali nije ni bitno, barem nekako da prođe ovaj čudni period izrastanja kose. Hvala na lepim rečima i ohrabrivanju! Kiss!

      Delete
  3. U prvi mah procitah naslov posta - Srecno ti dobro stoji:-) ! Hm, nisam ranije o sedoj kosi razmisljala tako, a moja je bas prosarana a ja sam u ranim tridesetim, a mnogo volim tamnu kosu i uvek sam bila crnka, ali se farbam na cetiri meseca, mrzi me cesce. Naporno mi je, a od kad sam hausfrau ni ne feniram se i ne maltretiram kosu, zato kad odem kod frizera ceo salon se skupi da mi gleda, slika i pipka kosu, zdravo prezdravo. Ali, kako sam u ranim tridesetima, tako sam i u ranooj trudnoci- pa je to dovoljan razlog da jednu godinu iskuliram sa farbanjem da vidim na sta cu liciti! Hvala na tekstu! Doso mi ko podrska. Na slici sa mamom kolena su ti super-ja sam imala ista, a sad i moja cerka:-)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hehehehehe, primetila si kolena! Uživaj u trudnoći i puno hvala na komentaru!

      Delete
  4. Kakav tekst! Bravo! Bravo po 100 puta!
    Ja sam se počela farbati u 35-oj godini, zbog toga što su mi se sede počele više primećivati. U životu nisam poželela da imam neku drugu boju i to prvo farbanje mi je bilo kao da će mi neko odseći nogu?! :) I to je (poput depilacije) jedna marketinška patka koju smo, kao po komandi, popile. I sada je teško sočiti se sa posleedicama, osudama, komentarima... Ja bih volela da budem seda, ali skroz, baš kao i one lepotice čije si slike poslagala. Ali treba dočekati taj period... Imam drugaricu koja je potpuno osedela u 25-oj godini. Nisam je tada ni znala, nego mi je kasnije rekla da je to njena prirodna boja-seda. Savršeno joj stoji.
    Javljaj kako ide tvoje testiranje sopstvene volje, po ovom pitanju... :) Možda nas ohrabriš :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ah, nije ni malo lako. Evo, danas sam razgovarala sa mojom frizerkom (ona dolazi kod mene s obzirom da je meni teško zbog dece čak i do salona da odem) i izjavila joj šta planiram i želim. Frizerke su to, one vole farbanje, žive za to, ali žena poštuje moju želju. Zato se bacamo na neku dobru i lako održivu friziru, šiškice, tako nešto interesantno kako ne bih pala u iskušenje da se farbam. Ne mogu sa sigurnošću da tvrdim da ću izdržati do kraja, ali sigurno ću pokušati. Gledam fotografije žena koje su se usudila i ne mogu da prestanem da se čudim koliko su lepe i koliko većina njih izgleda MLAĐE sa svojom prirodnom, sedom ili prosedom kosom. Videćemo, u svakom slučaju jako mi znači tvoje bodrenje! Hvala ti!

      Delete
  5. Meni si ti bas lepa! Farbana ili seda, sa tim ocima si prelepa! A mnogooooo mi se svidjaju tvoje loknice (verovatno zato sto je moja kosa ravna, pa ceo zivot patim za istim, hehehe) :)

    ReplyDelete
  6. Stvarno si divna sto svakim tekstom ohrabris zene da budu ono sto jesu, da se ne stide, i da ne moraju biti savrsene da bi se dobro osecale!Od skoro citam tvoje tekstove i ostavljam ih za trenutke kad uzivam u miru i tisini (obicno kad deca spavaju :-)) I stalno se prisecam Grcke gde idemo svake godine, i sve mi nesto mirise na more, i bas uzivam!Merci beaucoup! :-)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala, Jelena, puno mi znači to što čitaš moj blog! Merci a toi!

      Delete
  7. Veoma lep tekst, kao i svaki tvoj, ali ovaj je onako, bas zenski... :) Lepota dolazi iznutra, svakako, a samopouzdanje takodje... Ako zena sebe voli takvu kakva je, onda se to odrazava i na njenoj spoljasnosti... Sve joj lepo stoji, ako to nosi sa ponosom i zraci... Ja nemam sede, ali se farbam, zato sto mi se vise dopada kako mi stoji plava kosa. U svakom slucaju, ono sto nam se svidja, treba da nosimo... Meni cak zene koje imaju biserno sedu kosu izgledaju veoma atraktivno, uglavnom zrace veoma pozitivno, zato sto vole sebe... :)

    ReplyDelete

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails