Friday 30 May 2014

Kada poludim


Nemam ništa protiv seksa, iako sam u suštini, duboko u sebi, velika puritanka. Ipak, seks je zdrav, seks prija i najbolji je kada postoji ljubav i poverenje, iza zatvorenih vrata i...prozora. Zaista, nemam ništa protiv toga da dvoje mladih ljudi vode ljubav (a, ne rat, mada u ovom slučaju ima i jednog i drugog), ali ono što zaista ne podnosim  su ljudi, koji iz čiste necivilizovanosti i nepoštovanja prema drugima, misle da svi moraju da ih slušaju  dok to rade.
I tako, juče sa se posvađala sa mojim mlađim komšijom, siledžijom koji redovno maltretira roditelje  i svoju devojku. Dranje, urlanje, vika i dreka. Ako se ne seksaju,oni se uglavnom svađaju, biju i lome stvari. OK, to im se sviđa, to ih "pali" (?), ali da li su moja deca dužna da slušaju divljačke urlike i vrištanje i da se pritom jako stide pred svojom mamom? Moje komšije to vole da rade uz otvoreni prozor i to uvek nekako u vreme sieste, kada je najveća tišina, kada ljudi odmaraju, kada su deca u svojim sobama i rade domaći ili se igraju. Prvo se biju, a onda se... "vole"! Nekoliko puta sam morala zatvarati prozore i puštati muziku, kako se moja deca ne bi sablažnjavala. To je jedna veoma nezgodna situacija u kojoj sam se našla mnogo puta. Isuviše mnogo puta. Međutim, nije samo seks u pitanju. Zbog velike buke i dreke sam se toliko uznemirila i uplašila da sam jednom  morala pozvati miliciju, jer sam se bojala za život devojke u pitanju. Dotični siledžija, taj iznervirani i "hrabri", nabildovani naduvenko koji tuče žene je je  ubrzo pre  toga odleteo negde kolima. Iz nekog meni nepoznatog razloga, ta devojka se stalno vraća i iznova trpi maltretiranje. Milicija se nikada nije pojavila. Možda i jeste, samo ga nisu našli u stanu. A, devojka? Ona ga, kao i njegovi roditelji, verovatno, štiti. Možda joj je blam. Možda se plaši. Možda...me ne zanima, da budem iskrena.
Ne volim kada ljudi u meni probude divljaka, ali ovoga puta se nisam suzdržala. Iz kuće pored, sa širom otvorenim prozorom, ponovo je krenulo dranje i stenjanje- pornografska predstava bez slike za ceo komšiluk. Bez sramote, bez pardona. Videvši koliko je mojoj starijoj kćeri bilo neprijatno, osetivši se maltetirano i ugroženo, jer mi je narušen mir u sopstvenom domu, umesto da zatvorim prozor izašla sam na prozor i krenula sa paljbom. Nisam birala reči i trudila sam se da ovoga puta i mene  ceo komšiluk čuje. ΜΑΛΑΚΕΣ ΚΑΙ ΑΠΟΛΙΤΙΣΤΟΙ !!!! (sa trunčicom manje griže savesti psujem na grčkom, ovo "malakes" ne znači "mekano" kao što tvrdi google translate ). Sa druge strane su se čule psovke na moj račun, ništa neočikivano s obzirom na to o kakvoj se osobi radi, ja, sva nakostrešena i spremna za svađu, sam čekala hrabru muškarčinu da mi se suprostavi. Umesto toga, zalupio je prozor najjače što je mogao i sakrio se u svoju mačo-jazbinu slabića, da dovrši "posao" za koji sigurna sam, nije posebno nadaren.  Bilo mi je krivo što sam se uopšte našla u takvoj situaciji, što je moralo da dođe do toga. Bilo mi je krivo što su moje devojčice čule svoju mamu kako besno psuje. Žalosno je što fini i vaspitani ljudi uvek moraju da trpe bahatost drugih.
Neće me čuditi ako jednoga jutra nađemo naš auto izgreban ili da ga zateknem sa probušenim gumama. Tako to rade pokvarenjaci i kukavice. Verujem da ovi ljudi nisu osetili sramotu ili blam, njima je sve dozvoljeno i niko ih nikada ne dira, a kada im se neko suprostavi oni jednostavno pobesne i krenu da psuju.  Mene više ništa ne iznenađuje, ono što je tragično je činjenica da nenormalni i necivilizovani ljudi u meni bude agresiju, kvare mi mir i raspoloženje. To je deo života i to se nikada neće promeniti. Međutim, često se pitam: kako ostati normalan u nenormalnoj sredini? Dokle i da li se treba sklanjati siledžijama u svakom smislu? Naravno, tu se postavljaju i sledeća pitanja: zbog čega ona devojka trpi batine i maltretiranje? Zbog čega ona i dalje spava sa njim? Zbog čega niko ništa ne preduzima? Zašto niko sem mene u komšiluku ne reaguje? Zbog čega su ljudi takve pič**?

14 comments:

  1. Razmišljam odakle da počnem... Prvo, mislim da decu nećeš zaštiti time što ćeš zatvarati prozor i praviti se da se ništa ne dešava. One su već svesne da se dešava svašta i bilo bi dobro da im detaljno objasniš kakva stoka živi u komšiluku. Da im kažeš kako takve stvari ne smeju da se trpe, kako maltretiranje bilo koje vrste ne sme da bude deo njihovog života...imaš dobrog materijala za učenje svojih devojčica, nažalost.
    To što su te videle razgoropađenu, neka su! Treba da vide da i ti imaš osećanja, moralne granice, temperament i želju da se boriš za normalan život. Deli sa njima svoja osećanja i uči ih da se ne povlače pred ološem.
    To što njegova devojka ostaje pored njega - to nije tvoj problem. Jednom sam pokušala da pomognem prijateljici koja je živela sa sličnim monstrumom ali mu se ona konstantno vraćala. Shvatila sam da ne možeš pomoći nikome ko ne želi da pomogne samom sebi.
    Te žene su, verujem, naviknute na nasilničko ponašanje jer su verovatno živele sa takvim očevima i njima je merilo ljubavi potpuno drugačije od našeg.
    A kako ti da se boriš protiv njega?
    Samo istom merom! Ne moraš da upotrebljavaš isti princip ali kad god čuješ svađu ili dahtanje okreni zvučnike ka njegovoj kući, decu premesti u drugi kraj kuće da ne ogluve i odvali muziku do krajnjih granica. I djuskaj...I vrišti od sreće ako hoćeš i pusti svoju decu da đuskaju i skaču dok se govedo ne smori. Ako niko u komšiluku ne reaguje na njegove gadosti, neće imati prava da reaguju ni na tvoj bunt. Ako budu reagovali nateraj ih da krenu u borbu zajedno sa tobom. Možda ga dozovete pameti ili naterate da se preseli (ako budete imali mnogo sreće) A ja ti želim svu sreću!
    p.s. u komšiluku imam sličnu priču i ganjamo se već godinama, stigli smo i do suda, što tebi ne želim

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti Tatjana. Tako si razumna i logična, jako ti se divim. Moj muž je inače danas razgovarao sa njegovim ocem, koji se izvinjavao zbog njegovog ponašanja, čak je i krenuo da bukvalno pravda svoga sina, jer zaboga, devojka je luda, pokušala je da se ubije kada ju je ostavio, preti mu da će ponovo, pa je zato zaslužila da dobija batine. Čoveče, ljudi su neverovatni! Naravno, moj muž mu je rekao da nas to ne zanima, da poštuju decu i starije ljude koji su u neposrednoj blizini. Ne verujem da će doći do suđenja, nikome se to ne isplati, ali u svakom slučaju, neću izbegavati sukobe, i neće me niko naterati da poverujem da su nenormalne stvari normalne. Hvala ti još jednom!

      Delete
  2. Sve što htjedoh napisati Tatjana je već napisala. A cure si naučila najbolju lekciju - ustanite i rješavajte stvari, budite face, budite borci. Ne budite pič...
    Pozdrav tebi Kseno bajna :)

    ReplyDelete
  3. Uzas! A devojcice tako uce da sta je normalno a sta ne, ne mozemo decu zastiti, naucice kako god, kad god. Svi mi nazalost imamo priliku da se susrecemo sa nenormalnostima, bitno je da nam nije u kuci. Sve je lekcija...
    I zao mi je sto ste dovedeni u takvu situaciju, zamsljam vas u romanticnom okruzenju, onda ta lepota kroz tvoje postove, dolazi kod nas :)
    Amelie

    ReplyDelete
    Replies
    1. Eto, naružila sam malo ovaj blog ružnim stvarima, ali šta da se radi...takav je život, takvi su ljud...Pozdrav, draga Amelie i hvala.

      Delete
  4. Najgore mi je kad neduzni ljudi moraju da trose svoje vreme na budale i da se bave njima i njihovim problemima! :-(

    ReplyDelete
  5. Slažem se s Tatjanom u potpunosti. Na žalost, ne možemo djecu zaštititi od svega ružnog u životu, ali možemo dati primjer kako se lošim stvarima treba usprotiviti.
    Nasilnici su većinom kukavice, koje se povuku kad im se vrlo odlučno suprostaviš. Ovaj tvoj je zatvorio prozor i povukao se, ali bolje on, nego da se ti moraš zatvarati sa svojom djecom.
    Nadam se da će se to kod tebe bezbolno riješiti i da će biti dovoljno što si se suprotstavila.

    Imala sam u životu nekoliko situacija kad sam morala drastično reagirati i znam kako je to teško, ako inače nisi konfliktna osoba. Jednom sam zvala policiju kad se radilo o zlostavljanju žene i djeteta.
    Događa se i to da ti zlostavljana osoba, nakon što prođe neposredna opasnost, zamjera, od straha što će se kasnije dogoditi, jer nakon izlaska policije slijedi svjedočenje na sudu, a nasilnik prijeti čak i smrću ako se išta kaže protiv njega. Često, ovisno o zemlji, sustav nema kvalitetnu potporu za žene, pa se nasilnik vraća kući za dan-dva i onda slijedi osveta.

    Žene koje u braku podnose nasilnike, vrlo često su bile zlostavljane i u djetinjstvu. Nasilnici biraju baš takve nesigurne osobe, jer njih je vrlo lako slomiti. Sistemom izmjena "veeelike ljubavi" i nasilnog "kažnjavanja grešaka", sustavnim udaljavanjem svih prijatelja i obitelji, toliko psihički unište žrtvu, da se ona ne usuđuje to prekinuti, a ako ipak uspije otići, nije u stanju započeti normalan život bez dugotrajne psihoterapije.

    Taj nasilnik ima oca, koji smatra da je "žena zaslužila batine". Očito je da je njegov mentalni sklop formiran još u djetinjstvu u vlastitoj obitelji! Sve se to nasilje prenosi s koljena na koljeno i ispašta slijedeća generacija.

    ReplyDelete
  6. Treutno se nalazim u potpuno identičnoj situaciji. U stan iznad mog se doselio par sa životinjskim porivima. Ili se mlate ili se ''vole''. U tolikoj mjeri da sam uz njih razvila nesanicu. Urlici, uzvici, prebijanje po cijele dane i noći. Prije par dana je momak pretukao tu jadnu djevojku na parkiralištu na mrtvo ime. Intervenirala je i policija, a ja sam se narednih tjedan dana tresla ko prut od doživljenog šoka. Nakon par dana su se, naravno, pomirili. Kada sam predložila ostalim susjedima zajedničku intervenciju i sastanak stanara, svi su me gledali kao najveću luđakinju! Jer to se njih ne tiče!

    Pozdrav iz Dalmacije :)

    ReplyDelete
  7. Nažalost, sve je više mladih parova koji nemaju poštovanja niti obzira prema bilo kome, počevši od svojih roditelja. Koliko sam shvatila, taj cirkus sluša i njegov otac i ...ništa!!!??? Tu je koren problema, ali sada je gotovo za vaspitne mere. Najcrnje je to što niko od njih u celoj priči ne vidi problem...Strašno.
    Kada sam bila podstanar u stambenoj zgradi, nisam imala takav problem, ali je stan ispod živeo deda koji je svirao harmoniku dan i noć, inače samouk umetnik, i onda je krenuo da uči svog unuka da svira... Gospode... Prozori su nam skoro uvek bili otvoreni, kao i njemu, i znam da sam dobijala napade panike i besa redovno! A moja Ivana imala kolike dugo, i ja taman je nekako uspavam i spustim u krevetić, a ono krene pesma... Kad tada nisam ubila čoveka, verovatno neću nikad... :) Sada mi je smešno, ali onda baš i nije bilo :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hahahahaha, Jelo, i meni je smešno dok čitam tvoj komentar! Ljudi su totalno poblesavili, mada izgleda da su oduvek bili takvi...

      Delete
  8. Draga moja, najpre da ti kažem, da sam se istopila od miline, kada sam videla da ponovo pišeš. Samo da znaš. Kada je ovaj problem u pitanju, tu nema leka. Razumem sve, ali probaj da sačuvaš svoje živce, tek će ti trebati (iz iskustva) :-) Pozdravljam te iz Srbije medj' šljivama...

    ReplyDelete
  9. Divan post :-))). Druge komentatorke su vec rekle ono sto u sustini i sama zelim reci. Moj iskustvo sa tim je (da su normalni ljudi u pitanju koji su mozda u toku akta nesvjesni da se prokomjerno deru) popricati sa njima-meni je uspjelo. Posto je u pitanju jedan "drvosjeca" i siledzija, tesko je da mozes bilo sta uciniti...nazalost. Zivjela sam, prije mnogo godina, u malom stancicu sa mamom. U apartmanu vise mene zivio je bracni par. Ja i mama smo uvijek mislili da je to jedan mladi, tek uzeti, bracni par. Nisu se tukli ali su se zato voljeli satima...i to u gluho doba, da nekazem nedoba. Mogli su se sexati po par sati aktivno uzastopno bez IKAKVOG predaha. Ja sam tada bila 15-16 godina i stvarno nisam imala blage veze o tome. Mama se znojila od sramote dok im jednu noc, oko 3 po ponoci, nije otisla kucati na vrata onako u spavacici. Na njeno opste zaprepastenje, vrata je otvorila baka a iza bake su jos provirila 4 snena oka-da, imali su dvoje djece. Znaci, njih dvoje, njena majka, i njihovih dvoje djece su zivjeli zajedno u tome stanu. Mama im je rekla da joj se gade, da su neotesani, kako ih nije sramota djece i bake. Poslje toga smo ih znali cuti popodne, valjda kad nikoga nema kuci, ali nikad vise navece. Gadno brate, gadno.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Auuu, to je stvarno odvratno! Gadno. Baš tako.

      Delete

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails